Kako je govorio fra Janko: “Ako je političarima do rata, neka njihove obitelji ratuju”

Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat, već oni koji sve čine da do rata ne dođe!

Kada ratne trube zatrube, stvarno ili verbalnim vratolomijama u javnosti, u vrijeme priča o “mirnim razdruženima” kojima se žele ostvariti ratni ciljevi, “non-paperima”, novim kartama sa starim ciljevima, ili storija o ratnim vođama, vrijedi se prisjetiti mudrosti fra Janka Ljubos, bosanskog fratra, kustosa muzeja Franjevačkog samostana u Fojnici.

Kada je autor ovih redaka prije nekoliko godina pisao o “herojima koji nikome nisu trebali”, u vrhu liste bio je upravo fra Janko, koji je, ispisujući stranice ljudske časti u vremenima beščašća, devedesetih godina prošlog stoljeća, činio sve da u srednjoj Bosni ne dođe sukoba i rata, te pozivao na mir, tražio da topovi utihnu i pomagao unesrećenim ma ko bili…

Kako tada, tako i danas. I danas, više od 25 godina poslije rata, zaprepašten je retorikom na političkoj sceni BiH i regiona, kao i ponovnim zveckanjima oružja, pozivima na sukobe, stare sukobe.

“Evo, ja ću kazati, i ja sam da bude rata! Da bude rata do istrebljenja! Međutim, ko da ratuje? Neka uzmu predstavnici političkih stranaka svoje roditelje, djecu, oni osobno. Neka iskopaju rovove pa neka se tuku! Do istrebljenja! Normalno da toga neće biti. Oni će opet otići u neke trezore, u neke sigurne države. Daleko. Do tad će zapovijedati, a sirotinja će ratovati, sirotinja će izginuti… Oni koji navode na rat, potiču na rat, te bi ljude trebalo isključiti iz svih djelovanja u ovoj našoj lijepoj državi BiH”, kazivao je ranije autoru ovih redaka fra Janko.

Franjevci su poznati kao “vjerni Bogu i vjerni Bosni”. Govoreći o tome kako čuvati našu domovinu, fra Jano je, također, kazao:

“Teško pitanje, a i odgovor je težak… A možda je i jednostavan. Trebalo bi ljudima stvoriti radna mjesta, nagraditi za njihov rad. Ljudi bi se posvetili radu, odgoju svoje djece, ne bi onda mislili o drugim stvarima, iseljavali se, napuštali ovu lijepu zemlju. Kad kažem lijepa zemlja, ne mislim na lijepu državu. Lijepa je zemlja ono što nam je Bog dao, a državu čine loši političari. Treba napraviti uvjete da se ljudi osjećaju svoji na svome. Kad se to dogodi, onda će se ljudi rado susretati, zaboravljat će ono ružno iz prošlosti i tako će život da im normalno teče”, zaključio je fra Janko Ljubo.

Ko je Fra Janko Ljubos?

Fra Janko Ljubos rođen je 1950. u mjestu Bare u župi Busovača. Poslije završene osnovne škole u rodnome gradu i Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, pohađao je Franjevačku teologiju u Sarajevu.

U novicijat, u Kraljevoj Sutjesci, stupio je 1969. Prve zavjete položio je 1972., a svečane 1977. u Rumbocima kod Prozora-Rame, kada je u Sarajevu zaređen i za svećenika. Službovao je na Plehanu, Livnu, Vitezu, Gornjem Vakufu-Uskoplju, Bugojnu, te Busovači.

Sada, kao umirovljenik i kustos muzeja, djeluje u Fojnici. Svoj dnevnik “U kandžama zla – Fratrov ratni dnevnik u Bugojnu devedeset i neke” objavio je 2014. godine piše RadioSarajevo.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79