Ko je stvarni cilj rezervnog sastava policije RS-a: Zastrašivanje, trgovina ili politički blef?
Sve oči uprte u Federaciju, a javnost se pita šta sve krije zakonska odluka NSRS-a?
Uvođenje rezervnog sastava policije u Republici Srpskoj, koje je ozvaničeno usvajanjem izmjena Zakona o policiji u NSRS-u, izazvalo je val reakcija u javnosti, ali i kod ključnih političkih aktera u Federaciji BiH.
Premijer Nermin Nikšić upozorava da se radi o potezu koji ugrožava mir i stabilnost, Zlatko Miletić upozorava na kršenje Dejtonskog sporazuma, dok Dragan Mioković jasno govori o političkom blefu čiji je cilj izazivanje tenzija.
S obzirom na sve izrečeno, nameće se pitanje: Šta je stvarna Dodikova namjera?
1. Zastrašivanje kao metoda političke dominacije
Prvi mogući motiv je psihološko i političko zastrašivanje – kako opozicije u RS-u, tako i bošnjačkih i prograđanskih političkih aktera u Federaciji BiH. Sam čin donošenja zakona o rezervnom sastavu šalje poruku o spremnosti na eskalaciju, što može izazvati osjećaj nesigurnosti, posebno među povratničkom populacijom i međunarodnim partnerima. Takva atmosfera stvara povoljan teren za mobilizaciju birača kroz strah i retoriku “zaštite srpskog naroda.”
2. Iznuđivanje ustupaka kroz kontrolisanu krizu
Drugi scenarij uključuje dobro poznatu Dodikovu taktiku: stvori krizu – pa ponudi rješenje. Ovim potezom potencijalno se otvara prostor za ucjene na državnom nivou, gdje bi entitet RS kroz kontrolisanu destabilizaciju mogao tražiti ustupke u vezi sa funkcionalnošću državnih institucija, nadležnostima, ili čak izbornim zakonom. Time se pokušava preokrenuti politička ravnoteža u korist Dodikovog režima.
3. Provokacija s ciljem reciprociteta
Kako je Mioković istaknuo, postoji mogućnost da je krajnji cilj izazivanje reakcije Federacije BiH, koja bi mogla posegnuti za uvođenjem vlastitog rezervnog sastava. To bi dodatno produbilo političku krizu, jer bi obje strane bile optužene za naoružavanje i pripremu za sukob, čime bi se narušio i međunarodni imidž BiH.
4. Blef za unutrašnju političku korist
Nije isključeno ni da se radi o čistom političkom blefu — zakonskoj inicijativi bez stvarne operativne namjere. U tom slučaju, cilj bi bio dobiti poene kod domaćih birača, pokazati “snagu” pred slabljenjem podrške i prikriti ekonomske i društvene probleme u entitetu. OHR, EUFOR i međunarodna zajednica bi mogli biti prisiljeni da reaguju, čime Dodik ponovo ulazi u poziciju političkog faktora kojeg se mora konsultovati.
5. Sigurnosni eksperiment i testiranje granica
Moguće je i da je riječ o testiranju granica – dokle se može ići a da se ne naiđe na snažan odgovor međunarodne zajednice. Reakcije iz OHR-a, NATO-a, EUFOR-a, ali i političkog Sarajeva, poslužit će kao indikator za buduće slične poteze. Ako reakcija izostane ili bude blaga, Dodik će to protumačiti kao signal da može ići još dalje.
U konačnici, bez obzira koji scenarij bude prevladao, jasno je da potez s rezervnim sastavom nije rezultat potrebe za boljom sigurnosnom strukturom, već političkog proračuna.
