Ko prvi na tenderu – gradi vilu

Ako je Milorad Dodik odlučio da se nakon godina vozarenja na posao iz Bakinaca kod Laktaša skrasi u Banjaluci, onda bi to trebala biti njegova privatna stvar. Međutim, ako su istinite tvrdnje da izgradnju vile za Dodika u Banjaluci finasira privatna kompanija koja je favorizovanjem u procesu javnih nabavki od institucija RS zaradila milione – onda to nije samo Dodikov problem.

A upravo takva jedna vila, za koju pojedini mediji tvrde da je Dodikova, niče kod parka Mladen Stojanović.

piše: Miljan Kovač

Nekada poznata po svojim zelenim alejama i parkovima, Banjaluka je u protekle dvije decenije postala grad galopirajuće izgradnje u kome se ne vodi puno računa o zelenilu niti o potrebama njegovih građana.

Stambeno-poslovni objekti „niču preko noći“, a pojedini dijelovi grada su izmijenjeni do neprepoznatljivosti.

Uništavanje popularnog Picinog parka u samom centru grada 2012. godine na čijem mjestu je nikla grandiozna građevina Mile Radišića, vlastima bliskog tajkuna, samo je jedan od primjera takvog odnosa prema gradu.

Uzaludno je bilo i protivljenje građana iskazano protesnim okupljanjima; Radišića ništa nije moglo zaustaviti.

Ideji da na mjestu porušenog kultnog kina Kozara u centru grada bude sagrađena zgrada od 13 spratova, prošle godine su se suprotstavili stanari okolnih zgrada. Iako je gradnja privremeno obustavljena, sudeći po najavama i taj otpor građana bio je uzaludan.

Izgradnji tzv. „Bijelog dvora“, preglomazne zgrade sa kič-fasadom koja je već otpočela pored bivšeg hotela „Čajavec“, samo se malobrojni protive.

Ali se zato mnogi pitaju ko i kome toliko gradi u državi koja obara negativne svjetske rekorde po broju nezaposlenih, uništenoj privredi, odlasku iz zemlje?

Na koji način su „graditelji“ stekli milione koje ulažu u glomazne višespratnice, ali i luksuzne vile, ovdje se više i ne pita – Zakon o porijeklu imovine u ovoj zemlji je samo misaona imenica.

Međutim, veze tajkuna s vrhovima vlasti niko i ne dovodi u pitanje. Bez obzira da li su porodične, kumovske ili samo poslovne, one od milionskih poslova na tenderima do pogodnosti pri „građevinskim poduhvatima“ znače siguran dobitak.

Nikoga i ne čudi da u gradu u kome je najduži red onaj ispred Javne kuhinje niču i luksuzne vile.

Objekat za koji dio javnosti tvrdi da je vila aktualnog predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gradi se u ulici Bože Varićaka u Banjaluci.

Ni Dodik ni članovi njegove porodice ovu informaciju nisu demantovali, a ni potvrdili.

Građevinska dozvola za objekat u izgradnji zaista ne glasi na njihovo ime.

Kao investitor je navedeno pravno lice „Sirius 2010“ iz Banjaluke. Ova firma je u katastru upisana i kao nosilac prava nad građevinskom parcelom 1279 na kojoj se objekat gradi.

O tome za koga gradi vilu, odlučio je da ćuti i direktor „Siriusa 2010“, Duško Opajić.

Umjesto da dā konkretne odgovore na pitanja koja smo mu uputili, Opajić nam je između ostalog poručio: „Sve spekulacije koje proističu iz pitanja koja ste nam dostavili ocjenjujemo kao neargumentovane i isključivo služe za narušavanje poslovnog ugleda naše kompanije“.

Bez konkretnog odgovora i na jedno od postavljenih pitanja, Opajić je konstatovao i da kompanija na čijem je čelu formalno „ima transparentnu vlasničku i upravljačku strukturu“.

Na ovaj način on je i dalje ostavio veliki prostor spekulacijama oko toga kome gradi vilu.

Razlozi za dovođenje ove firme u vezu s vrhom entitetske vlasti pa i porodicom Dodik, međutim, teški su više miliona maraka.

Veze teške milione maraka

Do tada gotovo nepoznato preduzeće „Sirius 2010“ je Poreska uprava RS 2012. godine izabrala za najpovoljnijeg ponuđača u poslu teškom 5,7 miliona maraka.

U ovaj posao „Sirius“ je ušao zajedno s partnerskom firmom „Program“ iz Beograda.

Od tada i počinje nagli uspon preduzeća na čijem čelu je sada Duško Opajić.

Bio je to početak uspona ove kompanije, ali i „plodonosne“ saradnje s institucijama RS, s akcentom na poresku upravu, od koje će i u naradnom periodu dobijati unosne poslove, vrijednosti od nekoliko hiljada do nekoliko miliona maraka. Na taj način se ova kompanija svrstala među šampione javnih nabavki u Republici Srpskoj, u kategoriji IT-kompanija.

Uspješnu tendersku utakmicu „Sirius“ je nastavio u partnerstvu s „Prointerom“ iz Banjaluke i njegovom „sestrinskom“ firmom „Prointer“ iz Beograda.

Konzoricijum ove tri firme je 2017. godine s Poreskom upravom RS potpisao ugovor u iznosu od 7,1 milion maraka (bez PDV-a), a riječ je o „Ugovoru za nastavak implementacije integrisanog sistema“.

Milorad Dodik nikada nije demantovao veze svog sina s „Prointerom“. Naprotiv, on je odgovarajući na poslaničko pitanje u Skupštini RS u julu 2019. godine te veze i potvrdio.

Da iza „Prointera“ stoji Igor Dodik, odavno je javna tajna, koju niko formalno nije dokazao, ali je sam Milorad Dodik javno priznao veze svog sina i preduzeća koje je isisalo desetine miliona maraka javnih sredstava.

„Nije vlasnik, ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme, bavi se novim tehnologijama, sarađuje s inostranim firmama i ima od toga prihode.“

„Prointer“ je do prošle godine bio u formalnom vlasništvu istoimene firme iz Beograda. Iza beogradske firme stajao je bivši predsjednik Fudbalskog saveza Srbije, Slaviša Kokeza. Ovaj nekadašnji tjelohranitelj sadašnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, proteklih mjeseci je česta tema beogradskih medija i medija u regionu zbog istraga koje se u toj zemlji vode protiv njega i lica povezanih s njim.

O poslovnim vezama „Siriusa“ i „Prointera“, Impuls je i ranije pisao.

Na mjesto direktora „Siriusa“ Duško Opajić je došao s pozicije direktora preduzeća „Teleklik“. Na poziciji u „Telekliku“ ga je zamijenio njegov saradnik Bojan Vujić. Vujić je u međuvremenu, napustivši „Teleklik“, promijenio još dvije firme. Najprije je bio direktor „Prointera“, a potom firme „Infinity“.

„Infinity“ je nakon povlačenja osnivača iz Srbije postao osnivač kompanije „Prointer“ u Banjaluci.

Dakle, saradnju iz „Teleklika“ Opajić i Vujić su nastavili kao direktori „Siriusa“ i „Prointera“, odnosno „Infinity-a“, ulazeći zajedno u višemilionske poslove.

Sudeći po javnim nabavkama koje je dobila od institucija Republike Srpske u tom periodu, firma u irskom ili tačnije nigerijskom vlasništvu, zaradila je milione maraka.

U to vrijeme direktor „Siriusa 2010“ u Banjaluci bio je Slaviša Dojčinović.

Već 2019. godine kao osnivač firme u registar je upisan izvjesni Nemanja Reljin, dok je Duško Opajić postao direktor.

Reljin se ne pojavljuje u javnosti niti o njemu, iako vlasniku firme koja dobija milionske poslove na javnim tenderima, nikakvu informaciju ne možete pronaći na internetu. U poslovnim krugovima još manje.

Reljin je naveden i kao osnivač „MVP Basketball Agency“ koja je registrovana na adresi Karađorđeva 63 u Laktašima. Međutim, na istoj adresi registrovano je još desetak različitih subjekata. Za Reljinovu agenciju, kao ni za njega, niko nije čuo što je vrlo neobično za firmu, koja dobija tako unosne poslove od institucija. Još je čudnije za firmu koja gradi vilu, za koju tvrde da će biti novi porodični Dodikov dom.

Da je malo više transparentnosti o kojoj direktor „Siriusa govori“, mnoge dileme bi bile otklonjene. U svakom slučaju, radovi na vili ubrzano napreduju, a uskoro se očekuju i novi šampionski uspjesi ove firme u proceduri javnih nabavki.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79