Koja država vodi najiskreniju politiku prema Bosni i Hercegovini?

Složene političke okolnosti u Bosni i Hercegovini, pojačane posljednjih skoro godinu dana, uzrokovale su da brojne države jasnije otvore karte u odnosu prema našoj zemlji.

Teme poput izbornog zakona, antidržavni potezi Milorada Dodika i vlasti u Republici Srpskoj, prijetnje secesiji, dolazak novog visokog predstavnika, refleksije rata u Ukrajini i još mnogo toga iskristalisalo je politiku Evropske unije kao zajednice, njenih članica pojedinačno, ali i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) ili Kine prema BiH.

Kontekst o kojem govorimo je isključivo političke prirode i ne mora imati nužno veze sa privrednom saradnjom s obzirom da ti parametri nisu posmatrani.

Politika SAD-a i Velike Britanije

Najangažovaniji i najdirektniji vanjski partner BiH su neminovno SAD. Bez ustezanja su dali podršku Christianu Schmidtu, potom prvo osudili i ukorili politiku Milorada Dodika, a zatim uveli sankcije Dodiku, ali i još nekim pojedincima iz različitih stranaka i struktura djelovanja. Fokus američke priče je dejtonska BiH, kompromis o izbornom zakonu i snažna borba protiv korupcije.

Po pitanju izbornog zakona SAD su bile značajno uključene preko direktnog izaslanika Matthewa Palmera, ali njegov angažman i medijatorstvo nije polučilo rezultate za konačni dogovor.

Politiku SAD-a prema BiH gotovo u stopu prati i Velika Britanija koja se posljednjih pola godine naročito angažovala. Za Zapadni Balkan imaju posebnog izaslanika, a izuzetno su konkretni bili kada je riječ o sankcijama. Tako su uveli sankcije Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović direktno ih optužujući da osim što rade na destrukciji države, prepoznati su i kao ruski igrači.

Smušena EU

Evropska unija kao zajednica u posljednjih godinu dana prema BiH vodi standardnu politiku verbalne podrške i poziva na reforme, ali je uteg oko vrata toj zajednici nemogućnost konsenzusa za ključna pitanja. BiH je i dalje u očima unije veliki problem, država koja puževim koracima ide ka kandidaturi za članstvo, ali ta ista unija često ne detektuje i ne mapira krivce za takvo stanje.

Najizraženiji destruktivac Milorad Dodik u Evropskoj uniji ima svoje zaštitnike i mecene u vidu Mađarske i Viktora Orbana, ali i pojedinačnih aktera poput Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske, bivšeg premijera Slovenije Janeza Janša i pojedinaca iz evropske desnice.

Evropska unija nije niti će uvesti jedinstvene sankcije Dodiku i njegovim saradnicima. Ali se to barem još uvijek očekuje da urade pojedine zemlje. Prva u redu koja bi mogla slijediti primjer SAD-a i Velike Britanije je Njemačka, gdje je s promjenom vlasti i dolaskom na čelo SPD-a i Zelenih mnogo jasnija i direktnije politika prema BiH.

Od drugih zemalja EU treba izdvojiti angažman Nizozemske, čiji europarlamentarci predstavljaju snažan glas u osudi secesionizma RS-a, podržavanja politike sankcija, ali i jasnog stava kod pregovora za izbornu reformu. Naime Nizozemska je više puta osudila prijedloge spomenutog zakona koje vode dubljoj etničkoj podjeli.

Aktivna prema BiH je i Austrija čiji je ministar vanjskih poslova (11. oktobar – 6. decembar) Michael Linhart nakon pada vlade Sebastiana Kurza za jednu od prvih destinacija koju će posjetiti nakon preuzimanja funkcije izabrao upravo BiH.

Slične poruke kroz posjetu ministrice vanjskih poslova BiH došle su i iz Švedske. Od drugih država zadržan je uglavnom status quo. Ipak, treba istaći da je Mađarska pokazala više interesovanja, ali uz otvoreno favoriziranje politike Milorada Dodika, kojem su čak obećali i finansijsku podršku.

Srbija i Hrvatska

Najturbulentnije odnose u posljednjih godinu dana BiH je ipak imala sa dva susjeda. Prije svega sa Srbijom, s kojom se teme i sporovi ciklično ponavljaju, a najviše zbog neriješenih odnosa iz prošlosti te politike Aleksandra Vučića koji je neslužbeni zaštitnik politike Milorada Dodika.

Ono što je novost u odnosu sa susjedima je prije svega odnos Hrvatske prema BiH. Primarno i ključno vanjskopolitičko pitanje službenog Zagreba postala je izborna reforma u BiH. Svi hrvatski dužnosnici svaku priliku u svijetu koriste da nametnu tu temu. Taj odnos je kulminirao i brojnim uvredama hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića prema dužnosnicima u BiH. U tom kontekstu izrečeno je mnogo teških riječi pa i svojevrsnih prijetnji.

Turska je prema BiH zadržala isti odnos i ima isto odstojanje, s tim što se u jednom trenutku pokušala uključiti aktivnije u rješavanje izbornog zakona, ali i smirivanja Milorada Dodika. Turski aktivizam su podržavali i Dodik i Vučić i Milanović. Ipak, prije svega bošnjački i probosanski predstavnici nisu bili za tu varijantu.

Kina je također zadržala slično odstojanje, uz izuzetak priklanjanja Rusiji i nepodržavanja novog visokog predstavnika. Takva politika vječno neutralne Kine se tumačila kao vid reakcije ili osvete za određene poteze vanjske politike BiH koja se svrstala na stranu zemalja koje osuđuju odnos Kine prema Ujgurima i ranije zbog politike prema Hong Kongu.

I u konačnici Rusija je prema BiH nešto direktnije otvorila karte dolaskom novog ambasadora Igora Kalabuhova, koji se ne libi posegnuti i za teškim riječima. Otvoreno i u svakoj prilici brani Dodikov secesionizam, antidržavne poteze te u BiH vodi verbalni rat s Amerikom i Velikom Britanijom.

 

 


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79