Krajinu prodaju za fotelje – Nikšić i Konaković trguju sa svetinjom države!”
U Bosni i Hercegovini ovih dana se odvija tiha, ali brutalna politička trgovina koja bi, da ima obraza u politici, izazvala masovne ostavke i javna izvinjenja. Umjesto toga, svjedočimo još jednoj epizodi beskrupuloznog potkusurivanja sudbinom jednog od najčasnijih dijelova ove zemlje – Bosanske krajine.
Nermin Nikšić i Elmedin Konaković, premijer Federacije BiH i ministar vanjskih poslova BiH, odlučili su – zarad vlastitih funkcija – trgovati čitavim Unsko-sanskim kantonom. Za šaku političkog mira u Sarajevu i očuvanje vlastitih fotelja, spremni su prodati ono što su generacije Krajišnika krvlju branile.
Bosanska krajina – kako je narod s ponosom naziva “ljuta Krajina” – četiri godine bila je pod trostrukim obručem: paravojskama bosanskih Srba, paravojskama Srba iz susjedne Hrvatske i izdajničkim muslimanskim snagama iz tzv. Autonomije koja je formirana u Velikoj Kladuši ali je krenula iz Cazina. Krajina je dala najviše šehida, najviše heroja, najviše dokaza ljubavi prema jedinoj nam domovini – Bosni i Hercegovini. I danas, decenijama nakon rata, Krajina je sinonim za otpor, za ponos, za čistu i neupitnu lojalnost BiH – piše Crna-Hronika.
A upravo takvu Krajinu danas prodaju Nikšić i Konaković, ne pitajući Krajišnike šta misle o tome, već naređujući kadrovima NiP-a i SDP-a Unsko-sanskog kantona da se povinuju njihovim naredbama i interesima.
U namjeri da spase svoje pozicije u Sarajevu, oni su, iza zatvorenih vrata, dali političku sudbinu Unsko-sanskog kantona u ruke Narodnom evropskom savezu (NES), bivšoj A-SDA, stranci čija se ideologija ali i neki kadrovi u Krajini još uvijek nazivaju “autonomašima”. I to samo da bi Nikšić ostao premijer, a Konaković ministar.
S pravom je najglasniji u kritikama ove sramotne trgovine bio Šuhret Fazlić, čovjek koji je branio Bihać i Bihaćki okrug u najtežim danima opsade. On zna šta znači kada te izdaju oni koje si smatrao svojima. On zna šta znači kad se Sarajevo okrene od Krajine – ne prvi put, ali svaki put bolno.
U Krajini se ova izdaja ne zaboravlja. Ljudi prepoznaju šta se događa. Nisu zaboravili kako su devedesetih, uz minimalnu pomoć iz Sarajeva, sami branili granicu Bosne. I danas im je jasno – oni koji sjede u udobnim kabinetima glavnog grada spremni su na sve da bi ostali u svojim foteljama. Čak i da predaju Krajinu političkim nasljednicima onih koji su je ranije pokušali otkinuti.
To nije samo loša politika – to je izdaja.
Izdaja principa, izdaja istine, izdaja onih koji su branili ovu zemlju kad je bila na koljenima. Sarajevo se Krajini klanja na Dan državnosti, u govorima i pjesmama, ali kada treba zaštititi njen politički integritet – tada se prodaje bez stida i srama.
Jadno. Žalosno. Ali i opasno.
Ako je Krajina cijena fotelja, onda ova vlast nije vrijedna ničijeg glasa. I neka se zna – Krajina pamti. Pamti, ali i djeluje. Jer jednom kad ti sve uzmu, ostaje ti samo ponos. A njega Krajina ima više nego iko i znat će na ovo uzvratiti 2026. godine na općin Izborima.
