Krajiška formula uspjeha: Osam sati na stolici, 2.500 KM na računu

U Krajini se, kažu, nikad bolje nije živjelo. Bašte kafića pune od jutra, restorani krcati do zadnjeg mjesta, konobari ne stižu zapisivati narudžbe. Kriza? Ma kakva kriza.

Ima se, može se. Samo što to “može se” nekako čudno liči na – ne radi se. Dok u ostatku svijeta radnik za osam sati mora isporučiti rezultat, u Krajini je, čini se, dovoljno isporučiti se na posao i sjediti osam sati na stolici, te povremeno preći iz jedne bašte kafića u drugu.

Radno vrijeme se mjeri satima sjedenja na poslu, brojem ispijenih kafa i pređenih koraka između dvije institucije.

U kancelarijama klima ili grijanje radi, stolice se ne habaju, a papiri – oni trpe sve. I nerad, i neznanje, i bezobrazluk.

Skupi i tromi birokratski aparat postao je sam sebi svrha. Sistem u kojem manjina vuče, a većina se vozi. U svakom kolektivu postoji onaj jedan ili dva radnika koji doslovno nose posao na leđima, nose ga kući, sanjaju ga noću.

A oko njih tišina. Tačnije, šum aparata za kafu i šuštanje vrećica iz obližnje pekare.nI da tragedija bude potpuna, nerad se nagrađuje. Plate za “sjedilačko preduzetništvo” kreću se od 2.200 do 2.600 KM.

Posao lagan, para dobra. Bog dao a narod ne vjeruje očima šta gleda jer zna ko to na kraju plaća. Najveći ideal postao je “snaći se”. Uvaliti se. Zaposliti se tamo gdje je jedini stres pitanje obična ili produžena?

Fakultetske diplome uredno uokvirene na zidu, ali znanje ostalo negdje između skripte i fotokopirnice. Struka? To je ionako precijenjena kategorija.

Inspekcije uspavane ili poslušne. Pravosuđe u političkom zagrljaju. Institucije koje bi trebale mjeriti učinak rada nevidljive kao i sam učinak. A nepravda se taloži, tiho, ali uporno. Koliko dugo ovako može?

Onima koji su se uhljebili što duže, to bolje. Ali historija nas uči da sistemi ne propadaju kad su tanki, nego kad su najdeblji. A kad pukne ne pita ko je pio kafu, a ko radio za trojicu.

Do tada, uživajmo u punim baštama. Jer ako je suditi po njima – Krajina je ekonomsko čudo. Samo što to čudo, izgleda, ima rok trajanja.