Ljudi koji su napustili BiH govore zašto su otišli, koliko zarađuju, da li su zadovoljni kvalitetom života, da li bi se ikada vratili…

Zašto ljudi odlaze iz BiH, koliko su zadovoljni životom i poslom u zemljama u koje su odselili, pod kojim okolnostima bi se vratili u BIH, koliko novca šalju u BiH i zašto samo se neki od odgovora do kojih je došlo najnovije istraživanje Fondacije Friedrich Ebert BiH – „Održivost migracija iz Bosne i Hercegovine“.

Kako je navedeno BiH predstavlja uvjerljivo vodeću evropsku emigrantsku zemlju i spada među vodeće emigrantske zemlje svijeta, preciznije 11. je na globalnoj ljestvici. No, ako se izuzmu mikrodržave (države s manje od 0,2 mil. stanovnika- Dominika, Sv. Vincent i Grenadin, Grenada, Samoa, Tonga i Antiga i Barbuda), BiH je na trećem mjestu, iza Palestine i Portorika. Prema podacima za 2017. godinu, veličina BH dijaspore iznosi 1,7 mil., od čega 87,1% otpada na Evropu, 10,1% na Sjevernu Ameriku, 2,6% na Okeaniju te 0,23% na ostale regije svijeta. Oko 44% BH dijaspore otpada na dvije susjedne zemlje, Hrvatsku i Srbiju, potom slijede Njemačka i Austrija na koje otpada 22,4%, dok na ostale zemlje emigracije otpada trećina ukupne veličine dijaspore.

Razlozi odlaska
Ljudi se najčešće iseljavaju zbog socijalne nepravde, nedostatka posla i lošeg života.

Kada se analiziraju oblici diskriminacije po periodima iseljavanja migranata, vidi se da se tokom posljednjih godina povećava relativna važnost faktora kao što su materijalni status i mogućnost dobivanja i pokretanja posla, ali i političko opredjeljenje, društveni status i nivo obrazovanja. Također, mada sa manjim intenzitetom, pojavljuju se rastući oblici diskriminacije po osnovu pola, rodnog identiteta i seksualnog opredjeljenja.

Status ispitanika prije i poslije odlaska iz BiH

Od ukupnog broja osoba koje žive u braku ili zajednici, čak kod 93,2% ispitanika uža porodica živi u inostranstvu, a kod samo 6,8% ispitanika porodica živi u BiH. Ovo ukazuje na činjenicu da su se u proteklim godinama iseljavale i nastavljaju iseljavati cijele porodice, što je u suprotnosti sa prirodom migracija prije 1990. godine. Ovo je značajan problem za BiH, sa dugoročnim posljedicama, jer se odlaskom cijelih porodica gubi supstanca u smislu aktivnog i reproduktivnog stanovništva.
U smislu materijalnog statusa u zemlji u kojoj žive, 71,3% ispitanika smatra se prosječnim, dok je 34,1% iznad prosjeka zemlje, a 3,6% smatra da je ispod prosjeka. Ne postoje razlike u ocjeni materijalnog statusa između ispitanika koji su se iselili u različitim periodima niti ispitanika koji žive u različitim zemljama.

 

Iseljavanje stručnih radnika koji su bili zaposleni u BiH

Prije odlaska iz BiH čak 46,9% osoba bilo je zaposleno, 31,6% završilo fakultet, srednju školu 31,6% i osnovnu školu 16,9% ispitanika. Samo njih 27,1% bilo je u vrijeme iseljavanja u braku ili zajednici. Ovo ukazuje da se iz BiH iseljavalo i iseljava aktivno i radno sposobno stanovništvo, koje ima već stečene kvalifikacije i znanja. Zemlje primateljice migracija na ovaj način bez značajnih ulaganja dobivaju kvalificiranu radnu snagu. S druge strane, odlazak osoba koje su već bile zaposlene pojačava značaj i utjecaj push faktora za migracije, što ukazuje na nezadovoljstvo stanovnika trenutnom situacijom, ali i perspektivom u BiH. Nadalje primjetno je da emigraciju BiH sve više čine visokoobrazovane i stručne osobe, ranije zaposlene a to se detaljno vidi na fotografiji ispod

 

Osobe koje su se iselile iz BiH integrisale su se u društvo zemlje u kojoj žive i ne osjećaju se strancima pokazala je provedena anketa, ali zanimljivo je da su iseljenici u zemljama susjedstva – Slovenija, Hrvatska i Srbija, osjećaju najmanje integrisani u društvo.

Veze dijaspore sa domovinom

Provedena anketa jepokazala da su veze sa domovinom jače što je period boravka u iseljeništvu duži, dok noviji iseljenici imaju slabije emocionalne i druge veze sa domovinom. Takođe, nove generacije iseljenika manje su spremne da šire pozitivnu priču o BiH i manju pažnju poklanjaju očuvanju kulturnog identiteta, odnosno ukupno su manje emocionalno povezane sa domovinom. Manje se druže s drugim  osobama koje su iselile iz BiH i osjećaju manju nostalgiju za BiH. Pola ispitanika (50,7%) nisu članovi nijednog udruženja koje okuplja ljude iz BiH. Ostali su članovi vjerskih organizacija (11,7%), kulturnih ili umjetničkih organizacija (10,3%) i humanitarnih organizacija (9,2%), zavičajnih udruženja (7,6%) i profesionalnih udruženja (6,0%). Iseljenici prosječno godišnje provode u domovini oko 30 dana, a razlozozi posjete domovini su porodični razlozi i godišnji odmori.

Da li su odlaskom ispunili očekivanja

Ispitanici su u zemljama boravka ostvarili kvalitet života koji se ogleda kroz širok spektar materijalnih i nematerijalnih faktora. Ako se ovo stavi u kontekst faktora koji su uticali na odlazak iz BiH, očito je da odlaskom iz BiH ispitanici ostvaruju uglavnom sve ono što nedostaje u BiH.
Podaci iz naredne tabele jasno opravdavaju racionalnost odluke ispitanika za odlazak iz BiH, ali daju i jasan signal za državu da ambijent ne daje priliku za dugoročno održivi razvoj pojedinaca i porodica.


Ispitanici su odlaskom iz BiH proširili svoje vidike i unaprijedili kvalitet života, kao i blagostanje i nivo obrazovanja. Nivo sreće i zadovoljstva veći je nego u BiH. Najzadovoljniji su ispitanici koji su iselili u periodu 2006–2015. godine, zatim u periodu 1996–2005.godine, potom u periodu 1992–1995.  i najnižu ocjenu bilježe ispitanici iz najnovijeg perioda iseljavanja 2016–2019. godine.

U tekućem periodu iseljavanja vidljivo je najniži stepen zadovoljstva poslom, promjenom zanimanja i oblasti interesa u odnosu na onaj koji su imali u BiH prije iseljavanja. Najzadovoljniji kvalitetom života su ispitanici iz vanevropskih zemalja. Jedan od važnih indikatora o kvalitetu života u inostranstvu je i stav ispitanika o kvalitetu života djece. Njih 96% smatra da je opšti kvalitet života djece u inostranstvu bolji nego u BiH. Tu se zorno pokazuju nedostaci socijalnog sistema u BiH, počev od politike rađanja i predškolskog i osnovnoškolskog odgoja, zdravstvene zaštite i podrške porodice, uključujući osiguranje stana i druge aspekte podizanja djece i porodice. Skoro da se u toj oblasti ostvaruje najveća diferencijalna prednost iseljavanja u odnosu na stanje u BiH.  Kada je riječ o odnosu  dijaspore i BiH najkraće rečeno to izgleda ovako- država BiH ne brine za dijasporu, a dijaspora nema povjerenja u vlasti BiH.

Ostanak ili povratak

Odluke o odlasku skoro bez izuzetka ocjenjuju se ispravnim, a takođe ispitanici preferiraju i trajni ostanak u zemlji u kojoj žive. Namjera povratka u BiH prije penzioniranja je izuzetno niska, dok je namjera povratka nakon penzioniranja uglavnom neutralna. Ukoliko bi se vratili u BiH, ispitanici se uglavnom namjeravaju vratiti u mjesto odakle su se iselili.


Na odluku o povratku u BiH dominantni su faktori koji se odnose na porodične razloge, nostalgiju i niže troškove života u BiH. Interesantno je primijetiti i razloge koji se tiču penzioniranja. Nije zanemarljiva ni želja za pomoć BiH, što je faktor koji treba koristiti u komunikaciji sa dijasporom i intenziviranju dvosmjernih odnosa na relaciji BiH – dijaspora. Ispitanici imaju izrazito negativan stav prema povratku djece u domovinu- većina ispitanika, njih 79%  ne bi željela da se njihova djeca vrate u BiH, dok njih 21% bi to željelo. Na osnovu rezultata ankete autori istraživanja su izdvojili i ključne blokove za unapređenje mjera povratka iz dijaspore koje su vidljive na fotografiji ispod

Pomoć iz dijapore i posjedovanje imovine

Dominantan način pomoći ispitanika je slanje novca porodici i prijateljima (ostvaruje 59,4% ispitanika) i humanitarni rad (42,5% ispitanika) a slijede odnosi sa obrazovnim ustanovama i udruženjima, volontiranje i društveno korisne aktivnosti, odnosi sa firmama iz BiH  i investiranje, dok 15,4 posto ispitanika je reklo da ne želi doprinositi razvoju BiiH.

Slabljenje emotivnih veza, koje može nastupiti kod druge i narednih generacija dijaspore, sigurno će, ističe se u istraživanju uticati na smanjenje transfera novca ka BiH. Zanemarljivo nisko je slanje novca u smislu investicija ili štednje u BiH. Anketa je pokazala i da dijaspora ima najviše imovine u zemlji imigracije. Ukupna imovina dijaspore odnosi se na nekretnine, štednju, ulaganja u biznis i ostalu imovinu. Ne posjeduje nekretnine 22,1% ispitanika, a 62,3% njih ima nekretnine u BiH, 48,5% u zemlji imigracije, a 9,0% u drugim zemljama. Štednju nema 26,9% ispitanika, najveći broj ispitanika drži je u zemlji boravka (67,0%), samo 14,2% u BiH, a 4,8% ispitanika drži štednju u drugim zemljama. Nema nikakvih ulaganja u biznis 81,1% ispitanika, samo 3,6% ispitanika ima takva ulaganja u BiH, a visokih 17,3% ispitanika u zemljama u kojima žive, dok ih u drugim zemljama ima 1,6% ispitanika. I kod druge imovine najveći broj ispitanika ima je u zemlji u kojoj živi – prenosi Buka.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79