Mahir Sulejmanović nakon svega: ‘Pričali su da sam pao s terase, pokušao samoubistvo… Komšinica me našla u krvi…’

Po nedavnom povratku iz Rehabilitacijskog centra u Igalu, stigle su nove nepovoljne informacije… Mahir Beathouse mora i na šestu operaciju ruke

Piše: Lejla Bejdić

Krajem aprila u medijima je odjeknula vijest da je popularni sarajevski muzičar, desna ruka naše najveće muzičke zvijezde Dine Merlina, Mahir Sulejmanović, poznatiji kao Mahir Beathouse, u bolnici. Pao je i u komi je, glasila je užasavajuća informacija. U tom tenutku smo kontaktirali Dinu Šukala, Mahirovog prijatelja, koji nam je kazao da još ne zna kako se desila nesreća, da je Mahir u bolnici i da niko nema kontakt s njim. Srećom, uskoro su stigle ohrabrujuće vijesti, da je Mahir preživio teške povrede, ali njegov opravak izuzetno je težak i dugotrajan te podrazumijeva niz teških operacija i rehabilitacija. Po nedavnom povratku iz Rehabilitacijskog centra u Igalu stigle su i nove nepovoljne informacije za njega. Mahir mora i na šestu operaciju ruke.

Ipak, muzički profesionalac i znalac našao je vremena i za magazin „Azra“ se prisjetio kobnog dana, kada se njegov život preokrenuo, te s našim čitateljima dijeli detalje teških životnih trenutaka koje proživljava već pola godine.

– U kuloarima su bile svakakve priče, od toga da sam pao s terase, pa da sam pokušao samoubistvo do ne znam ni ja čega. No, sve se desilo dok sam prelazio ogradu terase koju sam prelazio milion puta ranije, ali ovog puta sam se okliznuo. To je bila jednostavno nesreća koja se desila doslovno u sekundi. Pao sam na lim, rasjekao nogu i mnogo krvario. Moja sreća u nesreći je bila što nisam pao u nesvijest, jer da jesam, iskrvario bih u potpunosti. Našla me je komšinica i pozvala Hitnu pomoć, koja je brzo došla i hvala im veliko na tome. Odvezli su me na KUM Kliničkog centra Sarajevo, tu su se našli dr. Haris Vranić, dr. Zećo i dr. Obradović i spasili su me sigurne smrti, za šta sam im beskrajno zahvalan, a 23. april ću slaviti kao svoj drugi rođendan prenosi Azra.

Koje povrede ste zadobili?

– Pokidane nerve, tetive, vene, obilno krvarenje, ali, hvala Bogu, nisam gubio svijest, čak sam izdiktirao sestrin broj da je nazovu. Zato sam obučavan, zar ne (smijeh). A onda je uslijedila trka s vremenom i operacija koja je trajala do kasno u noć.

Kako je situacija s epidemijom Corona virusa utjecala na cijeli Vaš oporavak?

– Ako ima sreće u nesreći, sve vrijeme lockdowna bio sam u bolnici. O meni se brinulo medicinsko osoblje i radili su to vrlo dobro, stručno i besprijekorno.

 

Nedavno ste išli u Igalo u rehabilitacijski centar, no vijesti su da sada idete na još jednu operaciju ruke. Zašto idete pod nož ponovo?

– Prvih nekoliko dana je bilo prelijepo, čak sam i bez štake i ortoze hodao, ali na četvrtoj vježbi savijanja koljena malo se pretjeralo, gdje su mi uveli i vježbe s tegovima. Nakon toga nastala je upala i crvenilo, te petodnevna temperatura. Kad je riječ o ruci, nakon operacije nosio sam gips pet sedmica. U bolnici su mi rijetko ili nikako pregledali ruku, a nakon pet sedmica su mi je u pet dana dva puta lomili i na kraju me operisali. O dotičnom doktoru ne bih da trošim riječi i molim Boga da se više nikad ne sretnemo. Ruka mi je trenutno u invalidnom stanju, eto toliko.

 

Sva sreća pa u ekipi imam vrsnog fizioterapeuta s kojim se jako dobro poznajem, Harisa Babića, koji je bio i u Slovenskoj reprezentaciji i na ljetnim i zimskim olimpijskim igrama, s kajakašima koji su te godine osvojili zlato. On, kad je ljetna pauza u NHL-u, trenira i brine se o zdravlju jednog od najboljih hokejaša današnjice Anzea Kopitara. Sad liječi i mene, maltretiramo se međusobno, ja njega, on mene, ali šta ćemo. (smijeh) S vremenom smo postali veoma dobri prijatelji. Imam vremena pa ponekad i čitam. Nedavno sam čitao knjigu od Roberta Bauma i on govori kako sreća i zadovoljstvo nisu čak u rješavanju problema, već sam pokušaj rješavanja problema treba da čovjeku predstavlja smisao i životno zadovoljstvo.

 

Sve ovo teško vrijeme, pretpostavljamo da ste imali punu podršku porodice i prijatelja. Koliko to pomaže i predstavlja olakšanje za Vas?

– Moja kćerka Esma, moja sestra Lida i moj rođak Muhidin. Naravno, tu su Dino Merlin, Dino Šukalo, Tomislav Cvitanušić, Senad Pećanin, Haris Fazlić, Senad Becković. Zvali su Misimović, Džeko, Pjanić, Ibišević, i mnogi drugi, da ih sad ne nabrajam, i hvala im na tome. Dolazilo je mnogo prijatelja i ovim im se putem zahvaljujem, jer je s njima sve bilo lakše.  Hvala Bogu, imam mnogo prijatelja i uvijek su mi na usluzi, ne kukam, čak se i šalim na svoj račun. Volim ljude koji me okružuju.

Mahir sa kćerkom Esmom

Jeste li mogli pretpostaviti da će oporavak biti ovako težak i dugotrajan?

– Znao sam, jer je povreda vrlo teška, i još dugo će da traje, moram se naoružati strpljenjem, optimizmom i davati sve od sebe čak 120 posto.

 

Dino Merlin nedavno je promovirao novu pjesmu i spot. Koliko Vam je žao što niste bili dio i ovog projekta, jer svi dosadašnji su bili nezamislivi bez Vas?

– To mi je najteže palo, jer sam od samog početka tu od demo snimaka, programiranja, preslušavanja. Spot me je zadivio i mislim da je pogodio srž pjesme. Drago mi je što sam s Dinom koautor muzike i što je prvi singl s nove ploče. Baš se time ponosim.

 

Očekujete li da ponovo budete onaj „stari“ Mahir, kojeg najviše pamtimo sa scene?

– Očekujem, ako ne poletim kojim slučajem s balkona. Svim silama probat ću da se vratim u kondiciju u kojoj sam bio. Nikada ne odustajem, pa neću ni sad.

 

Koliko Vas je nesreća promijenila?

– Više cijenim život, jer sam bio na ivici smrti i nije floskula: Božija volja i fizička sprema su ključne, spremao sam se za „Ironman triatlon“, pa sam bio mnogo jak. Mada, ja više vjerujem u Božiju volju.

Gledate li sada na život drugačijim očima?

– Ma sve je to život, bio sam sve vrijeme rata u Sarajevu, znam šta je ranjavanje, znam šta je rat. Što te ne ubije, to te ojača. Bezbroj sam puta gledao smrti u oči, tako da me je ova nesreća samo podsjetila da trebamo cijeniti ono što imamo i biti zahvalni Bogu.

 

Mahire, Vi ste i razvedeni, a s godinama nam se prioriteti mijenjaju, što smo nekada željeli i pristajali s dvadeset danas ne možemo ni zamisliti. Šta danas očekujete od ljubavi, koje biste kvalitete željeli da posjeduje Vaša partnerka?

– Ako kažem da imam samo jednu ljubav, a to je moja kćerka Esma, to dovoljno govori. Šta bi trebala da ima neka žena, pa to bi bilo da bude iskrena, po cijenu bilo čega i prekida čak. Nažalost, takvu još nisam sreo, čak ni u snovima.

 

Šta je za Vas gubitak vremena?

– Ne volim riječ mrzim, ali spore ljude ne podnosim. Ne volim sporost, indolentnost, prepotentnost i bahatost, a u posljednje vrijeme ih često sretnem kad siđem u grad.

Sulejmanović: Sva sreća pa u ekipi imam vrsnog fizioterapeuta s kojim se jako dobro poznajem, Harisa Babića

Koja je Vaša poruka za naše čitatelje tokom ovog teškog perioda uzrokovanog pandemijom Corona virusa?

– Nisam epidemiolog, ali moramo se prilagođavati situaciji, nositi maske, razmak praviti, sad je došlo vrijeme da se odmaknete dva metra od mene (smijeh), poštujmo doktore i olakšajmo im rad. Voli vas vaš Mahir Beathouse.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79