Majka prepoznaje sina, sestra brata: “Jest moj Azmir, njemu pucaju u leđa..
Srebrenica, rana živa
Majka prepoznaje sina, sestra brata
“Jest moj Azmir, njemu pucaju u leđa..
“Spakovala mu komad kukuruznog hljeba, malo šećera i soli i jednu presvlaku. Idi, sine, velim, valjda ćemo se sresti u Tuzli. Plačem ja, gledam za njim kako zamiče ispod kuće. Sutradan ja u Potočarima, hiljade naroda, kad, odjednom, pojavi se moj Azmir. Sine, otkud tebe, pitam, a on se zaleti, zagrli me, izljubi, kaže, nisam te mati bio poljubio pa sam se zato vratio. Još mi na obrazu stoji onaj njegov dah. Bi malo sa mnom i ode prema šumi, da se pridruži koloni, prisjeća se Nura.
Godinama se Nura nadala da će se pojaviti odnekud. Onda su joj javili da su identificirali njegove posmrtne ostatke. Godinama kasnije, pred ponoć, dok se spremala za počinak, čut će kako spiker spominje Hag i da će majka prepoznati sina, a sestra brata. – Okrenem se, na ekranu vidim kako strijeljaju grupu muškaraca i među njima moj Azmir. Gledam, ne vjerujem svojim očima, srce mi stalo, ukočile se vilice. Jest moj Azmir, njemu pucaju u leđa. Pade moje dijete. Bos. Ni sedamnaest godina nije imao!”
Pričala je rahmetli majka Nura o svome Azmiru. I pored majke Nure ovakvih priča je 8.372.
U ponedjeljak će smiraj u Potočarima pronaći još 50 žrtava srebreničkog genocida.
– Nakon 11. jula u Potočarima će biti ukopano 6.721 žrtva. Najmladja žrtva koja će biti ukopana ove godine je Salim Mustafić, imao je 16 godina kada je ubijen. Najstarija žrtva je Husejin Krdžić. Imao je 59 godina u času smrti. Ove godine konačan smiraj će naći otac i sin, Hajdin i Sead Hukić ali i blizanci Hasanović, Samir i Semir. Blizanci su imali 20 godina kada su ubijeni. Iako su zajedno krenuli putem spasa njihovi posmrtni ostaci su pronadjeni u različitim masovnim grobnicama, priča za Crnu Hroniku Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.
Žrtve koje će se ove godine ukopati, izuzev žrtava koje su ekshumirane prošle godine u Kalinoviku, ekshumirane su u ranijim godinama, neki od njih iz grobnica koje su otrkivene 1997. i 1999. godine kao što su grobnice Liplje i Pilica. Mnoge od žrtava su ekshumirane iz nekih od 14 masovnih grobnica pronađenih u dolini smrti, Kamenici. Posmrtni ostaci više žrtava koje će se ukopati ove godine pronadjeni su u dvije masovne grobnice, a posmrtni ostaci jedne žrtve čak u tri masovne grobnice. To govori o strahoti zločina koji su počinjeni nad ovim žrtvama čak i nakon njihove smrti.
– Još uvijek se traga za oko 1.200 žrtava genocida. U Podrinje identifikacionom projektu se nalaze posmrtni ostaci 31 žrtve genocida koje su identifikovane putem DNK metode i od strane porodica ali nemamo saglasnosti za njihov ukop. Još je identifikovana 61 žrtva putem DNK metode ali porodice još nisu pristupike onoj zvaničnoj identifikaciji. Uglavnom je razlog tome nekompletnost skeleta. Izolovan je DNK profil za još 93 žrtve ali one nisu identifikovane jer nema podudaranja sa uzorcima krvi porodica nestalih, dodaje Fazlić i naglašava da se nažalost, sve teže dolazi do tačnih informacija o lokacijama grobnica u kojima se kriju posmrtni ostaci nestalih osoba.
– Zavjet šutnje je na snazi i mi vjerujemo da je usko vezan sa vladajućom političkom klimom u zemlji. Veličanje ratnih zločina i neprihvaćanje zabrane negiranja genocida stvara atmosferu u kojoj se oni koji imaju infomacije zapravo ohrabruju da te iste infomacije i dalje kriju.
Posljednja masovna grobnica u kojoj su pronadjeni posmrtni ostaci žrtava genocida je otkrivena krajem maja prošle godine na lokalitetu Dobro Polje u Kalinoviku kada su ekshumirani posmrtni ostaci deset žrtava. Porodica jedne žrtve tražila je da se ova žrtva ukopa naredne godine dok će devet žrtava naći konačan smiraj ovog 11. jula, zaključila je Fazlić.
