Maloljetnik (17) slomio nos, rebra i čeljust beskućniku

Žrtva i napadač cijeli su se dan družili. Napadač ima samo 17 godina Nakon što mu je nanio teške ozljede, gurnuo ga je niz stepenice. Žrtva je izvan životne opasnosti

Pet slomljenih rebara, razbijen nos, slomljenu desnu čeljust te brojne druge ozlijede zadobio je Denis C. (44) iz Županje, beskućnik kojega je tijekom vikenda pretukao 17-godišnjak, također iz Županje. Nakon što mu je nanio teške ozljede, gurnuo ga je niz stepenice. Sve je to kamerom snimao drugi maloljetnik.

Napadača je policija odmah uhitila. Ustanovljeno je kako su Denis i maloljetnik, koji ga je brutalno pretukao, cijeli dan proveli zajedno družeći se. Brutalan je napad šokirao Županjce koji su dobro poznavali dobroćudnog Denisa jer se neprestano ‘muvao’ po centru grada.

– On je osebujan, živio je neki svoj film, možemo o njemu misliti što hoćemo, ali nije bio agresivac, nikom nije učinio ništa nažao. Međutim, ma kakav god život da je vodio, nije zaslužio takvo premlaćivanje. Zaista je strašno to što mu se dogodilo – kažu nam Županjci.

Denis živi sam od svoje dvadesete godine, kad mu je umrla mama koja je bila vrijedna žena i radila je u mljekari. Za tatu nikad nije znao jer je odrastao bez njega. Nakon mamine smrti ostao je sam, bez posla, upao je u loše društvo, a da bi preživio, posuđivao je novac. Naravno, trošio ga je na što god je stigao i vrlo brzo ga je potrošio. Jedno vrijeme je radio sezonske poslove, ali se ubrzo našao u prevelikim problemima i dugovima.

– Pokojni djed ostavio mu je stan i imanje, ali on je sve to prodao zbog dugova i završio na ulici. Prije četiri godine došao je u ovu napuštenu ruševnu kuću u kojoj je nekad živjela stara žena. Tu je i ostao iako u njoj nema ni struje ni vode. Kuća je čak i pukla napola pa uopće nije sigurna za stanovanje, no on je u njoj kad god nije na ulici. Ljudi mu znaju donijeti drva prije zime da se ima čime ugrijati. Vodu si je donosio prvo sa željeznice, a onda sam mu dala da uzima od mene. Točio bi je u kanistere pa se iz njih prao. Živi od 800 kuna socijalne pomoći i onoga što mu daju ljudi na ulici, 20-30 kuna, nešto hrane. On nekad zaustavlja ljude na ulici pa traži novac. Neki mu daju, neki ga ignoriraju. Nekad, doduše, i on njima odgovori. Pomažu mu jer im bude žao vidjeti tako mladog čovjeka, a tako propalog. Uglavnom, živi taj svoj život pustinjaka i osobenjaka. Nikoga ne dira. Žao mi ga je – kaže susjeda Kata koja živi odmah do ruševne kuće u kojoj boravi Denis.

On je trenutačno na oporavku u osječkoj Kliničkoj bolnici. No taj će oporavak jako dugo trajati. Iako je zadobio teške ozljede, izvan je životne opasnosti. Županjci se pokušavaju organizirati te Denisu osigurati malo bolji smještaj kad se vrati iz bolnice. Ne žele da se vrati u kuću koja nije sigurna za život.

Pročelnica gradske uprave u Gradu Županji kaže da Grad nema raspoloživih stanova da bi mu eventualno mogli ponuditi bolji smještaj te da Denisu povremeno isplate jednokratnu pomoć i daju paket hrane, kad zatraži. A ne zatraži često. Tek povremeno odradi neki posao u sezoni, dok traju radovi na polju.

– Ne može on ništa ni raditi kad u njemu ima jedva 40 kilograma. Bojim se da u polju od njega baš i nema koristi. Uvijek se u gradu vucarao sa sumnjivim likovima. Dobiju nešto novca pa stanu ispred neke trgovine i piju. Po tome ga svi i znamo. Mlad čovjek, a tako uzaludan život – kažu susjedi.

Gotovo svakodnevno o njemu brine susjed Kruno koji živi preko puta njegove ruševne kućice. Taj dobri čovjek radi u Austriji, ali kad god dođe, nešto donese Denisu.

– On mu je čak jedno vrijeme i prao veš u perilici jer Denis nema gdje prati veš. Donosi mu kuhani ručak, odjeću, cipele, namještaj, sve što mu treba. I njemu je, kao nama, žao tog mladog čovjeka, no mislimo da njemu treba puno ozbiljnija pomoć, medicinska, liječenje u nekoj ustanovi i slično kako bi se oporavio od svega i možda počeo drugačiji život. Sve i da mu daju bolji smještaj, on će vjerojatno svejedno nastaviti živjeti tako kao klošar – dodaju oni koji ga znaju.

Čini se da, osim susjeda, pretučeni Denis nema nikoga drugoga tko bi mu pružio skrb i pomoć.

Županjci se još dobro sjećaju premlaćivanja 17-godišnjeg mladića Miroslava Tunjića od prije desetak godina čiji su počinitelji također bili maloljetnici.

– Razočarana sam što u našem društvu još postoji nasilje među mladima usmjereno prema slabijima. Sustav ništa nije promijenio. Nasilnici dobivaju male kazne. Djecu odgaja ulica jer škola ima sve manje utjecaja na njih, a roditelji sve manje vremena i volje da ih odgajaju. I odgoj djece je postao preliberalan. Umjesto da se bave nekim korisnim aktivnostima, prepušteni su ulici, lošem društvu…

Svake godine organizira se memorijal u ime moga brata po županjskim osnovnim školama kako bi se mlade educiralo kome se obratiti ako si žrtva, ali se i dalje malo radi na tome da do nasilja ne dođe. Trenutačni slučaj pokazuje upravo to jer dijete koje je premlatilo tog jadnog beskućnika ima problema s agresivnošću od ranije i to nitko ne sankcionira – rekla je Miroslavova sestra Andrea ističući kako je jako razočarana u sustav piše 24sata