Mladi Sarajlija bio zaštitar u migrantskom kampu Blažuj: ‘Pokazivali su mi snimke na kojima ubijaju ljude, njih 3500, nas 16 golorukih…’

Imao sam problema i van posla, migranti su me pratili na ulici, rekao je Ivazović

Adem Ivazović mladi Sarajlija skoro dvije godine radio je kao zaštitar u migrantskim kampovima Ušivak i Blažuj. Incident koji se sinoć dogodio u Blažuju pokazao je da to zanimanje nije nimalo bezopasno. Dvadesetak vozila MUP-a Kantona Sarajevo je uništeno, dva policajca su povrijeđena, a u incidentu je učestvovalo dvije hiljade migranata. U migrantskom kampu u Blažuju trenutno boravi oko 3500 migranata, a jedna iskra je dovoljna da pokrene nasilnu reakciju.

– Svoj angžman u migrantskom centru u Blažuju kao zaštitar, na tom radnom mjestu sam proveo oko godinu dana. U svakom momentu mog radnog angažmana u kampu je boravilo oko 3500 migranata, počinje Ivazović svoju priču za Oslobođenje.
Kakva je uloga zaštitara u kampu?

– Naša uloga je bila nadziranje korisnika kampa i obezbjeđivanje prostorija IOM-a, kao i njihove opreme i osoblja. Smjena je trajala 12 sati. Na početku našeg rada u kampovima bila je prisutna policijska patrola koja nije ulazila u kamp bez prijeke potrebe, kazao je on.
Trenutno je u kampu veće prisustvo policije, kako je do toga došlo?

– Desio se problem kada je cijeli kamp napao osoblje IOM-a i nas zaštitare pa su se mjere pooštrile, policija je uvela policijski sat u kampu, objašnjava nam Ivazović.
Obzirom da si bio angažovan ispred agencije za zaštitu ljudi i imovine, koju opremu ste koristili za sopstvenu zaštitu?

– Zaštitari su imali samo odoru. Prema pravilima IOM-a zaštitari ne smiju imati oružje, jer se dešavalo da se i ta oprema od strane zaštitara zloupotrebljavala. Ja sam ponekad nosio vlastiti pancir najviše zbog noževa koje migranti često koriste. I to su mi zabranili objašnjavajući da je nošenje pancira provokativno, priča on.

Kako izgleda radni dan u kampu?

– Zaštitari su podijeljeni na četiri pozicije, kapija gdje je pet ljudi, a na ostalim pozicijama je po tri čovjeka. U momentima mog angažmana u smjenama je dakle bilo 16 golorukih zaštitara na 3500 migranta. Prisustvovao sam brojnim incidentima. Najviše problema je bilo u šatorima gdje boravi otprilike 300 do 350 ljudi. Kada dođe do incidenata naša je uloga bila da pokušavamo razgovorom smiriti situaciju, ne smijemo ih dodirivati, nego trebamo psihološkim pristupom pokušati spriječiti nerede. Međutim za smirivanje nereda na taj način postoji možda 1% šanse. Nastane haos, naročito ako su u toku tuče gdje dolazi i do našeg fizičkog kontakta kada pokušavamo rastaviti učesnike tuče. U tim situacijama smo često znali biti napadnuti različitim predmetima. Migranti nisu prijateljski nastrojeni prema zaštitarima, ali ni prema uposlenicima IOM-a, rekao je Ivazović.

Imaju li korisnici internu organizaciju i hijerarhiju?

– Migranti su podjeljeni prema zemljama iz kojih dolaze. Imaju svoje lidere, klanove, kao u zatvorima. Ukoliko se desi da premještate nekog od vođa svi staju u njegovu zaštitu. U kampu borave različiti profili ljudi. Ja sam lično doživljavao da mi pojedini migranti pokazuju snimke na kojima se jasno vidi da ubijaju ljude. Takve snimke i različite brutalnosti koje su činili služe im da zastraše zaštitare. Možete li zamisliti kako je obavljati svoje radne obaveze kada znate da u tom kampu borave, ubice i silovatelji, ljudi koji su bili pravi vojnici. Ja sam lmao problema i lične prirode, pratili su me i van posla. Jednostavno mora se biti izuzetno oprezan u postupanju sa njima. Međutim moram istaći da u kampu boravi i veliki broj finih i dobrih ljudi koji su uvijek bili spremni da pomognu, dodaje on.

Zbog čega tako često dolazi do incidenata?

– Imaju tri obroka dnevno, uslovi nisu idealni. Veliki broj problema nastane zbog loših higijenskih uslova. Kvalitet hrane nije dobar, pa se zbog toga često znalo desiti da u kuhinji nastanu problemi. Zdravstvena zaštita migranata takođe je znala zakazati. Kada se nekom od korisnika odbije medicinska pomoć dođe do burne reakcije. Dakle, problemi su najčešće nastajali zbog neadekvatne brige i uslova ali i internih svađa, krađa i drugo. Niko u toj priči nije savršen pa su i incidenti česti. Zaštitari npr. nemaju pravo otuđiti korisnicima oružje, drogu, alkohol. To nije bila naša nadležnost. Faktički svi korisnici kampa imaju neko hladno oružje. Posao je na mene ostavilo i psihičke posljedice, kazao je Ivazović za Oslobođenje.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79