Na tužni skup došla i majka prof. Grebe: Otišao je heroj, Mostarac bez kojeg Sarajevo ne bi bilo Sarajevo…

Porodica, prijatelji, kolege, pripadnici akademske zajednice danas su se na komemoraciji održanoj u svečanoj sali Univerziteta u Sarajevu oprostili od istaknutog profesora emeritusa Zdravka Grebe, koji je preminuo 29. januara.

Tužni skup brojnih poštovalaca ovog jedinstvenog čovjeka, posebno je dirnuo dolazak majke profesora Zdravka, profesorice Zlate Grebo, koja je sa Zdravkovom sestrom, suprugom, djecom, i ostalom rodbinom, dostojanstverno, do kraja, saslušala mnoge tople riječi upućene njenom brižnom sinu.

-Kao rektoru Univerziteta u Sarajevu, žao mi je što će buduće generacije studenata Pravnog fakulteta i Univerziteta u Sarajevu ostati uskraćene za znanje, mudrost i iskustvo velikog profesora i aktiviste, rekao je na komemoraciji prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta, naglasivši da utjeha u ovim teškim trenucima jeste izuzetna akademska i građanska zaostavština profesora emertitusa dr. Zdravka Grebe:

-Uvjeren sam da će se mladi univerzitetski nastavnii i istraživači, kojima je bio mentor, u svom radu voditi vizijom i progresivnim idejama svog profersora, uvjeren sam da će misli i djelaiomiljenog profesora ostati vodiljom u postupanju i životu studentima bro nih generacija Pravnog fakulteta i UNSA, istakao je Škrijelj, naglasivši i svoju uvjerenost u to ‘da će organizacije građanskog društva u čijem je osnivanju učestvovao, ili ih je podržavao, njegovati uspomenu na profesora i voditi se njegovom aktivističkom praksom.’

U ovu zaostavštinu, rektor je ubrojao i Centar za interdisciplinarne studije i Evropski regionalni postdiplomski studij u oblasti demokratije i ljudskih prava za Jugoistočnu Evropu.

-Ovo je jedan od najtežih dana za kolektiv CIS-a, sve njegove profesore i saradnike i generacije studenata njegovih master programa, rekao je rektor Škrijelj, a skupu se vrlo emotivnim govorom obratila i prof. dr. Jasminka Gradašćević-Sijerčić, koja je, zapravo, danas imala najteži zadatak. Jer, kako u 15 minuta samo nabrojati neke elemente prebogate biografije prof. Zdravka Grebe, brojne njegove aktivnosti, kao profesora, kao aktiviste, kako navesti samo predmete koje je predavao, i gdje je predavao, u BiH i u cijelom svijetu, kako nabrojati nagrade koje je dobivao, kako navesti samo nazive njegovih preko sto naučnih i drugih radova, kako pomenuti samo najpoznatije mu knjige.

Prof. Gradaščević-Sijerčić je naglasila i to da je prof. Grebo bio jedinstvena pojava na ovim našim prostorima, ujedinjen u različitostima.

-Bio je pristupačan, iskren, kritičan ali i samokritičan, moderan ali i tradicionalan, Hercegovac i Bosanac, patriota i kosmopolita. Sa životne scene otišao je hrabar, dobar, otvoren i prijateljski nastrojen čovjek. U jednom dugom razdoblju rada, prof. Grebo nesumnjivo se potvrdio kao jedan od najpoznatijih stručnjaka u području filozofije i teorije prava i države u BiH i šire. Odgojio je brojne generacije mladih pravnika i bio je mentor u mnoštvu postupaka sticanja magisterija i doktorata nauka. Skoro svi današnji članovi akademskog osoblja Pravnog fakulteta u Sarajevu su studenti, a potom i saradnici prof. Grebe, naglasila je Gradaščević-Sijerčić.

Prisutnima se obratio, u ime prijatelja Zdravka Grebe i Boro Kontić:

-Nedaleko od ove sale, u kojoj se riječima opraštamo od Profesora, početkom 1970-tih sam, kao student prve godine Prava, na konsultacije za seminarski rad ušao u kabinet tada mladog asistenta na predmetu „Uvod u Pravo“ – Zdravka Grebe. Pamtim slike. Njega, kako me dočekuje sa osmjehom kojim savlađuje moju studentsku zbunjenost i vjerovatnu nespretnost. Masivni, drveni sto prepun papira. Iza njega, na zidu, bio je poster na kojem je u kompjuterskoj grafici, od sitnih brojeva i crtica bio sačinjen mozaik – figura životinje sa kažiprstom na sljepočnici. Ispod je bila ispisana samo jedna engleska riječ. Think. Misliti, rekao je Kontić.

-Zdravko Grebo je bio nekonvencionalna osoba. Takav je bio kao asistent, kasnije profesor. Takav je bio i u onoj kratkoj epizodi političara kada smo odjednom naučili da političar može govoriti rečenicama koje nisu prazne trakavice. Da jezik politike može biti razumljiv i interesantan. Da javni govor dopire do pojedinca i ne ostavlja ga ravnodušnim. U socijalističkom sivilu Zdravko Grebo se pojavio kao osoba koja gleda iz neuobičajnog ugla, najčešće radikalno drugačijeg. Ponekad na liniji onog umnog Francuza koji je tvrdio da se ne postaje pisac da bi se kazale izvjesne stvari već da bi se kazale na izvjestan način. U vremenu sive uniforme otkrio nam je stil, kazao je Boro Kontić, naglasivši da je Zdravko na političkim tribinama iskazivao direktno ili indirektno stav da nema društva koje prosperira u idili.

-Ponekad je namjerno provocirao i zatezao poentu samo da dobije odgovor u prostoru gdje je vladala licemjerna šutnja. Insistirao je na dijalogu. Za njega nije bilo komunikacije ako nije bila dvosmjerna. Ako nema recepcije nismo trebali ništa ni govoriti. U raspravama nema pobjednika ili pobijeđenih već samo otvorenog prostora u kojem svako ima slobodu da iskaže svoj stav. Istovremeno, u sve što je govorio, bio je ugrađen moralni kompas da nema govora koji ne obavezuje i da je u javnosti sve važno i ozbiljno. Iako to danas izgleda nepopravljivo staromodno vjerovao je pojam ličnog poštenja. Sebi nikad nije popuštao. Za druge je imao razumijevanja ali za sebe je ostavio gvozdena pravila. Nikad nije bježao od sudbine čovjeka koji je iskreno želio promijeniti ovu sredinu. Stoga je i razumljivo da je bio prvi i jedini u skoro sedamdeset godina historije komunističke partije Jugoslavije koji je podnio ostavku na članstvo u Centralnom komitetu, podsjetio je Ko, koji je Zdravka Grebu do nivoa prijateljstva upoznao tokom rata i opsade Sarajeva.

-Zajednička imenica profesor postala je vlastita imenica. Zdravko Grebo više nije bio profesor Uvoda u pravo ili ne znam već kojeg li predmeta. Bio je jednostavno i neprikosnoveno Profesor. U obruču koji je stezala zlokobna neprijateljska artiljerija i mržnja ali i ravnodušnost onih u koje smo polagali tanku nadu, stvarali smo male oaze prijateljstva i topline koje su hranile naš optimizam. Samo oni koji su proveli to vrijeme u Sarajevu znaju koliko je bilo važno da je Profesor tu, sa nama. Time se podrazumijevalo, možda ne da smo pobijedili jer u ratu svi izgube, već da smo na pravoj strani. Kao i džentlmeni, koji se po irskom razumijevanju, uvijek bore za unaprijed izgubljenu stvar. Tih godina opsade upoznao sam čovjeka blistave inteligencije i brzopotezne pronicljivosti. Koji stvari hvata u letu i odmah im prepoznaje značenje, rekao je Kontić, koji misli da Zdravko već tada više nije vjerovao u javni angažman bez ironičnog odmaka.

-Na način na koji je Danilo Kiš definisao: Da je ironija jedino sredstvo protiv užasa egzistencije i da je u pisanju neophodan začin. Negdje tih ratnih godina u uskom društvu ratnih prijatelja prvi put se gledao nemontirani materijal sa studentskih demonstracija 1968. u kojima je 21 – godišnji Zdravko Grebo predvodio kolonu studenata i održao govor popevši se na gradski tramvaj. Gledajući snimak samo je kratko rekao: Da je rat tada započeo dosad bi se završio, ispričao je Kontić, od kojeg smo saznali vrlo zanimljiv događaj koji toliko govori o profesoru Grebi.

-Jednom je, izašavši iz ratnog Sarajeva, iskoristio vrijeme da se u Zagrebu pregleda zbog nesnosnih bolova u leđima. Kad mu je hirurg predložio operaciju i nakon toga obavezni tromjesečni boravak u toplicama odmah je odustao. Poslije nam je pričao da je samo pomislio kako bi glasila ta rečenica – o obaveznim toplicama – u ratnom Sarajevu i momentalno je zaboravio na pokušaj liječenja. Pred kraj rata, 1994., dobio je Ruzveltovu nagradu. Nagrada četiri slobode dodjeljuje se ljudima širom svijeta za dostignuća i posvećenost principima koje je ratni američki predsjednik proklamovao u svom čuvenom govoru u Kongresu januara 1941. Profesor je dobio nagradu za Slobodu od straha. Kad je došao u maleni holandski grad iz kojeg su Ruzveltovi otišli u Ameriku i u kojem se ova nagrada dodjeljuje sreo se sa još jednim od dobitnika. Dalaj Lamom. Kako je poslije pričao, prišao sam mu i predstavio se imenom, prezimenom i gradom odakle sam stigao. Na to mu je Dalaj lama rekao: Niste trebali, jer ja vas znam iz prošlih života. E, pričao nam je profesor kasnije: Do kraja života ću žaliti što ga ne pitah šta sam sve to bio u prošlim životima, rekao je Kontić, uvjeren da se smrću Profesora završava i jedna epoha u historiji grada Sarajeva.

-Uvijek je insistirao da je Mostarac. Dakle, bio je Mostarac bez kojeg Sarajevo ne bi bilo Sarajevo u plemenitom smislu riječi. Učinio ga je važnim, prepoznatljivim. Gradove velikim čine ljudi. I njihove ideje koje radikalno preobražavaju prostor, vrijeme i ljude. Znali smo da je profesor Grebo bio najbolji student, njegov magistarski rad je primljen kao doktorski. Kao profesor Pravnog fakulteta izveo je desetine generacija studenata, uticao na mnoge od nas u kasnijim životnim izborima i uvijek predstavljao moralnu vertikalu ovog društva i ove sredine. On je jedan od rijetkih za koje se uvijek u dramatičnim trenucima pitalo: Šta je rekao Grebo? Šta on misli?

Za Profesora je prijateljstvo prije svega imalo moralnu dimenziju. Biti prijatelj sa profesorom značilo je biti zaštićen aurom dobrote, susretljivosti, neke pritajene nježnosti. Ali je dio prijateljske komunikacije bio i osmjeh kao komentar da se pretjeralo u raspravi ili zabasalo u proizvoljno žongliranje neprovjerenim činjenicama, rekao je Boro Kontić, koji ne zna koliko je Zdravko u životu uspio da iskoristi sva svoja znanja, ogromno obrazovanje i briljantnu inteligenciju. Što kaže pjesnik: Od toga su ključevi u grobu.

-Ali znam sigurno da smo svi mi koji smo ga bolje znali, imali priliku da ga slušamo, provodimo zajednički dane i noći, putujemo ili sa njim raspravljamo, postali bolji, moralniji i pametniji nego što smo ikada mislili da možemo. Zbogom naš najdraži Profesore. Neka ti je vječna slava i hvala, rekao je Boro Kontić, a potom se skupu obratio Haris Pašović:

-Otišao je heroj. Zdravko Grebo je bio heroj cijelog svog života. Bio je student koji je vodio demonstracije 1968. godine u Sarajevu, i s krova zelenog tramvaja ‘vašingtonca’ držao govor kod Vječne vatre. Krajem osamdesetih, ovaj suštinski komunist je na sjednici Centralnog komiteta Jugoslavije rekao:-Mene je sramota što sam član ovog tijela.

I, dao je ostavku jer je bio zgađen. Kada je počela opsada Sarajeva, svakodnevno je vodio duge programe na radiju Studio 99.Onda je osnovao Radio Zid i pozvao je nas nekoliko da budemo dio te njegove akcije. Poslije rata svakodnevno se borio za pravo i pravdu. Zdravko Grebo je bio komplikovan. Bio je kompleksan.Istovremeno je bio jednostavan jer je bio veliki čovjek. Bio je narodni tribun i intelektualac. Ateist koji se užareno borio za slobodu religije. Principijelan i boem. Profesor i akšamlija. Ozbiljan i duhovit. Raja i autoritet. Govorio je kada su mnogi šutjeli. Cijenili su ga i pristalice i protivnici jer je bio hrabar, iskren i konzistentan, naglasio je, pored ostaloga, u vrlo emotivnom istupu Profesorov prijatelj Haris Pašović.

Komemoraciju je i vodio prof. dr. Fikret Karčić, koji je biranim riječima govorio ‘o cijenjenom profesoru, originalnom misliocu, angažovanom evropskom intelektualcu, iskrenom kolegi i prijatelju’.

-To je profesor prava koji nije goruće društvene probleme učinio fus notama u svojim radovima, nego predmetom svoga društvenog angažmana, naglasio je prof. Karčić, a na samome kraju ovog skupa, kojije mnogima izmamio suze, emitovan je trominutni film, u kojem su se mogle čuti neke od izjava prof. Zdravka Grebe. Biser do bisera.

(Oslobodjenje.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/VIDEO: FENA/md)