Nakičević: Dosta je laži, ovaj rat nema veze sa “Švicarcem”! Kabiloviću poručujem OVO!

Redakcija portala Crna-Hronika donosi vam priču iz tuzlanskog podzemlja. Ovo je životna priča od Nerminu Nakičeviću zvanom “”Roša” o žestokom momaku koji stalni gost rubrike Crna hronika i osoba poznata policiji odranije kojeg su pokušali likvidirati profesinalci. O svom životu, ratu podzemlja ali i pokušaju likvidacije razgovarali smo s ovim žestokim momkom tuzlanskog podzemlja.

“Moje ime je Nermin Nakičević, rođen sam 10.3.1991. godine u Tuzli gdje i dan danas živim. Za život zarađujem organizacijom koncerata. Ne zanima nas ni posao u Tuzli, ni u Bosni i Hercegovini. Dovoljno zarađujemo, a za ponos i čast dajem SVE!” – počeo je razgovor za portal Crna-Hronika.

Sukob, rat podzemlja? Šta se dešava u Tuzli? Vaš odnos sa Mirsom Hadžićem zvani Švicarac?

“Što se tiče rata koji se spominje i o kojem se piše reći ću kratko. Niko ko ima veze sa navodno suprotničkom stanom, mojom stanom, i što se tiče striktno mene i mojih prijatelja, moje braće, reći ću da mi sa Berizom Kabilovićem prvo ne vodimo rat radi Merseda Hadžića zvanog Švicarac, niti ima bilo kakve veze s tim gospodinom. Veza Švicarca i nas je to što je to naš veliki prijatelj, a veže nas i porodični odnosi mog brata s kojim provodim 24h Seada Hadžića zvani Buco. “Buco” je naša veza sa Mersedom “Švicarcem” o kojem je suvišno posati ko je i šta je. Davno je Švicarac pokazao koliki je čovjek, poduzetnik i biznismen. Drži pola Evrope sa pjevačima i diskotekama a ostvaren je u svim poljima i segmentima života. Suvišno je njega uključivati u ovo.

Kada je počeo sukob između vaše i Berizove grupe?

Rat između mene i Babilovića počeo je davne 2010-te godine kada su on i Elvis Hamzić pokušali ubiti mene i Osmana Gocića. Pokušaj ubistva desio se 18. maja 2010. godine, u tuzlanskom naselju Kula, tačnije u dvorištu kuće Asmira Arapovića. Tada je došlo do tuče koja je prerasla u obračun vatrenim oružjem.

Poslije toga smo svi bili iza rešetaka i ja sam po samom izlasku, nastavio se družiti intezivno sa Bucom, a s obzirom da je Buco blizak Hadžiću, samim tim je nastala rekao bih i rasla mržnja od strane tog klana.

Buco i ja, ne držimo lokale, i ne stojima na vratima lokala, nismo mogli ući u bilo kakav problem sa izvjesnom grupom koja svaki svoj problem pokušava riješiti policijom, prijavljivanjem kako im se spremaju likvidacije, kako su nas također više puta hapsili bez razloga, lično mene i moje prijatelje, sa objašnjenjem kako spremamo neke likvidacije, a svaka likvidacije je prijavljena od strane te grupe i to svaki put čim nas vide zajedno sa Mersedom. Mi sa Švicarcem nikada nismo pričali o Berizu i njima.

Tako su čak 2014-te, kada je moj prijatelj upucao momka u “Plaži”, trčali u policiju da svjedoče kako su nas vidjeli da smo pucali, te su na sve moguće načine pokušavali da nas zatvore. Nakon toga, rat je mirovao poslije ubistva Senada Habibovića, s kojim smo također bili u dobrim odnosima. Počeli su maltretirati ljude, uzeli su maha u tom smislu, ali svakako nisu mogli protiv nas jer smo bili jači – rekao je Nermin Nakičević za portal Crna-Hronika

Priča se po gradu da su otjerali Švicarca iz Tuzle i da su preuzeli grad?

Da je neko otjerao Mirsu Švicarca iz Tuzle je najsmješniji vic koji sam čuo u životu. Svako ko poznaje Švicarca zna o kakvom gospodinu se radi i da taj čovjek u dijaspori već godinama drži najbolje diskoteke i menadžer je velikim zvijezdama. Mi radimo uz njega i pravimo finansije koje su itetako dovoljne. Nama ne treba rat, niti dječije igrice, priče o kraljevima podzemlja. Sve je to jedna priča za malu djecu.

Koliko vas je Berizova Kabilovića grupa zanimala, te koliko ste davali na značaju sukobu sa njima?

Jedina prepreka u svemu iako nismo ni obračali pažnju na njih. Iskreno nisu nas zanimali. Rat je zaustavljem i tišina je odgovarala svima. Neko vrijeme smo se sretali po gradu, nekada smo se ganjali po cestama, pa me je tako Beriz prijavio da sam ga htio ubiti na semaforu kada je pobjegao na Brčanskoj Malti u policijsku stanicu 2018-te godine.

Policijski službenicima prijavljeno je da si pucao na Berizovu kuću?

Kada se desilo pucanje na Kabilovu kuću, sve je to izmišljotina, pogotovo to da sam ja pucao na kuću jer ja nemam potrebe pucati po nečijoj fasadi. Da sam htio, lično bih pucao u njega.

Vaša likvidacija. Ko je pokušao i kako?

Rat između nas je mirovao sve dok ja nisam ostao SAM jer su znali da ako udare na nas, a ne ubiju nas, da će biti velikih problema kojeg neće moći riješiti.

Tada sam imao automobil marke BMW, za koji niko nije zvao osim mene i Seada Hadžića. Izašao sam ispred zgrade u kojoj živim oko 20h. Sjeo sam u svoj BMW. Startovao ga. Primjetio sam sjenku kako mi prilazi na suvozačevu stranu. Pogledao sam i vidio osobu kako stoji kod mog stakla, drži pištolj i mene na nišanu. U tom trenutku mi je kroz glavu prošao moj prijatelj koji je ubijen na isti način. Rahmetni Senad Habibović zvani Sena.

Bog me je spasio, a pištolj zakovao!

https://www.youtube.com/watch?v=SMe2pbxFc8o

Na sreću, ta nepoznata osoba bila je uplašena i vjerovatno drogirana. U tim sekundama vidio sam da nešto ne štima i da se narkoman sav izgubio. Pištolj mu je zakovao. Istrčao sam iz automobila. Okrenuo se i vidio ga na čošku zgrade kako ide prema meni. U istom trenutku gleda i pištolj kojeg ili nije znao repetirati ili je opet zakovao. Gledali smo se par sekundi, oči u oči, te je počeo bježati. Na moju sreću, oslonio sam se na dragog Boga koji nije dao na mene. Iskreno, takve likvidacije preživi samo 1% ljudi – izjavio je Nermin Nakičević za portal Crna-Hronika

Mjesto pokušaja likvidacije: Foto – Avaz.

Saznao sam da je za moje ubistvo plaćeno 50.000 eura!

Šta se dalje dešavalo, šta vaši prijatelji na sve to?

Ostao sam sam jer su prijatelji otišli iza rešetaka. Neko je isplanirao moju likvidaciju, misleći da ako me likvdira da će se riješiti problemi, da će moja braća to halaliti i da je to to.

Te noći nisam nosio pištolj, a nisam ni okrivio njih za likvidaciju iako su mi svi govorili da Kabil stoji iza toga. Ganjao sam ih, tražio informaciju ko želi vidjeti mene mrtvog, da rijepimo to kao pravi muškarci, a ne u mraku pod kapom, tuđom rukom. Poslije toga, su se meni približili ljudi koji su s njima već bili u svađi. Znate onu, neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj.

A to su Goran Ramić, Benis Nurković.

Hvala Bogu nisu uspjeli jer Bog bira a ne ljudi. Prvo pokušavaju da nam napakuju svakakve radnje koje su urađene s njihove strane, drugo nas pokušavaju likvidirati, što Božijom srećom nisu uspjeli.

Još jednom napominjem da ime Mersada Hadžića zvanog Švicarac ne treba uključivati u ovo sve, jer čovjek nema veze sa izmišljenim ratom, nisi sa našim obračunima.

Pokušaj moje likvidacije ja nikada halilit neću. Saznao sam ko je bio umiješan u planiranje mog ubistva i želim im sve najbolje od srce. Veliki ljudi praštaju. – rekao je Nermin Nakičević za portal Crna-Hronika

Imate li poručiti šta Berizu Kabiloviću i njegovoj ekipi?

Želim im da što prije izađu na slobodu i nastave tamo gdje su stali. U Tuzli ne postoji šef podzemlja, kao niti podzemlje u Tuzli. Postoje samo dvije grupe, jedna je ona koju voli grad cijeli, a druga je ta koja otima hljeb ljudima.

 

Pitanje zašto se sve vrti oko ovog momka koji je preživio likvidaciju te zašto toliko smeta svojim neprijateljima, otkrit će vrijeme. Uskoro više informacija o tuzlanskom podzemlju.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79