Personalni asistent (njegovatelj).
Piše: Dražan Pejaković
Šta je taj posao, ko su ti ljudi i čime se bave? Mnogi su postavili ovo pitanje, mnogi misle da je to neki posao koji je divan, dobro plaćen, da se šetaju dekice, bakice i svi oni kojima je pomoć drugog lica potrebna.
MEĐUTIM, to je MNOGO više od šetnjica i pričica.
Pa da počnemo…
Te osobe rade od 7:30 d0 21h, rade za minimalac i ako im se obračunava 6.40KM (po novoj tarifi) sat od čega se između ostaloga odbijaju doprinosi, dobiju novac za mjesečnu, a topli obrok nemaju.
Osobe koje imaju od 4 do 10 korisnika, koje svakodnevno posjećuju od ponedjeljka do petka. Kada neko kaže da se radi pet dana u sedmici nama izgleda to kao premija ali kada se sračuna radno vrijeme dnevno ono iznosi puno više od onoga što je zakonom propisano. Jer niko im ne računa koliko im treba vremena od korisnika do korisnika, sav izgubljen put, od naselja do naselja, od grada do sela…
Njihov posao je da pomognu korisniku, da odu u nabavku, po lijekove, do same njege korisnika, pranje, presvlačenje, kompletna njega nepokretnih lica (koja između ostaloga nije niti malo jednostavna), davanje inzulina, mjerenje šećera, čišćenje katetera, ribanje umokrenih kreveta… Ono sve što možete zamisliti puta deset, a i gore…
E sad vidite ovo, te osobe nemaju apsolutno nikakvu zaštitu. Nekada davno za njih je bio odgovoran Centar za Socijalni rad, a sada (što se Banjaluke tiče) je odgovorna Humanitarna Organizacija „Partner“ iz Banjaluke.
Te osobe ne rade više za grad već isključivo za Humanitarnu Organizaciju koju plaća CZsR Banjaluka, a CZsR plaća grad.
Kako se krenulo pričati po medijima da gospodin Bojan Zec predsjednik Sindikalne organizacije JU Centar za socijalni rad,(inače aktivan član SNSD-a), traži da se radnicima Centra isplati jednokratna pomoć u iznosu od 1000KM (što je po meni totalni apsurd), a na to ne spomenuti personalne asistente i njihov trud i zalaganje, koji se za najslabije bore svaki dan i koji su izloženi rizicima pandemije te daju veliki doprinos društvu.
Naše društvo je trulo, a niko ne ukazuje na prave probleme i na nas radnike koji smo u očima njih obični smrtnici, ali SAMO POLAKO…
Ispovijest roditelja iz Banja Luke: “Kako nam uništavaju djecu”
Za više savjeta priključite se grupi koja brine o radnicima i njihovim pravima OVDJE
Web link za pravnu pomoć i savjetovanje
#TikTak
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
