Nova ideja: Može li se BiH ‘pretvoriti’ u ove četiri regije?

Evropska unija i njen utjecaj na budućnost BiH iz perspektive Memoranduma Akademske inicijative za promjenu ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini – AIPUB

Piše: Sead Hamzagić

(ekspert za Evropsku uniju i predsjednik Skupštine Akademske inicijative za promjenu ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini)

Jedno od ključnih pitanja za svaku državu i njen razvoj je njena perspektiva i budućnost. Kakve uslove za život ostavljamo mlađim naraštajima i koliko uopšte brinemo za njihovu sretniju i mirniju budućnost. Zemlje i narodi koji su pretrpjeli ratne golgote posebno moraju biti obazrivi po tom pitanju jer prostor koji pati od previše historije, kako je to jednom rekao britanski premijer Winston Churchill za Balkan, uvijek je trusno područje i pod konstantnom opasnošću da se zlo sukoba i kataklizme opet ponovi.

Šta uraditi da sukobi i antagonizmi, koji su doveli do užasnog krvoprolića prije nepune tri decenije, budu zadnji takav period u historiji ove lijepe države. Kako mlade, danas i one koji će doći sutra, ubijediti i dokazati im da mogu sa zadovoljstvom i optimizmom gledati na svoju budućnost u BiH. Kao prvo, moramo im pomoći na način da detektujemo ključne probleme i radimo, još za našeg vremena, na njihovom rješavanju.

Jedan od ključnih problema razvoja države BiH je, kao što je to već poznato, njeno ustavno uređenje i politički i upravljački sistem koji dozvoljava blokade i paralizu u situaciji kada nekoj grupaciji na vlasti ne odgovara neka promjena, ma koliko ona bila perspektivna za cijelo društvo. U BiH po sadašnjem sistemu, te grupacije su etnosi, ali u praksi se to opet svodi na sitnije interese koji se prekrivaju terminima etničkih interesa.

Etnički interesi su nešto što svakako treba biti zaštićeno od majorizacije većine nad manjinom, kao i manjine nad većinom, što je opet jedan od nonsensa današnjeg sistema podjele vlasti. Vrlo je primamljivo u današnjoj hijerarhiji biti čuvar imaginarnih, ili pak stvarnih, etničkih interesa jer u podijeljenom društvu, kakva je postdejtonska BiH, uvijek je lako naći povod za jačanje nacionalne svijesti i skretanje svih krucijalnih državnih problema na zaštitu prava svog naroda. Dežurni neprijatelji su uvijek tu, a ako nekad i miruju treba ih probuditi i potom lagodno živjeti forsirajući mantre o ugroženosti svog naroda i stavljati pojedinca tj. čovjeka u drugi plan.

U rijetkim trenucima, kada se zaštitinici naroda malo smire, isplivaju stvarni problemi svakog pojedinca u našem društvu, a stvarni problemi su u suštini svuda isti. Kako obezbijediti egzistenciju, dobar zdravstveni sistem, obrazovanje, penzioni fond i mogućnost da zemlja i društvo u njoj ekonomski napreduju.

Jedan od ključnih problema razvoja države BiH je, kao što je to već poznato, njeno ustavno uređenje i politički i upravljački sistem koji dozvoljava blokade i paralizu u situaciji kada nekoj grupaciji na vlasti ne odgovara neka promjena

EU kao jedna od vizionarskih ideja, bez obzira na krizu koju trenutno živi, jedna je od najnaprednijih ideja nastalih u historiji civilizacije. Kontinent koji je u historiji imao više ratova nego mirnih perioda, zahvaljujući mudrim glavama koje su shvatile da ratovi, sukobi i neiscrpni antagonizmi ne mogu dovesti do napretka nego samo i isključivo ekonomsko povezivanje naslonjeno na slobodu i zaštitu ljudskih prava svakog pojedinca u njoj, krenulo je u realizaciju te ideje.

Povezivanje na ekonomskom planu traži najprije opsežnu pripremu, gdje treba imati u vidu više faktora. Današnja EU je kao preteču imala Evropsku zajednicu za ugalj i čelik koju su osnovale zemlje članice (Francuska, SR Njemačka, Italija i zemlje Beneluksa), a prvenstveno na ideju Francuske i njenog ministra vanjskih poslova Schumana. Šta je bila glavna ideja francuskog ministra? Zaustaviti konačno ratove između dvije najsnažnije evropske zemlje – Francuske i Njemačke – koje su kroz historiju nebrojeno puta ratovale i nikako nisu uspjele iz svojih sukoba i stradanja doći do situacije da prevaziđu svoje netrpeljivosti i da žive konačno mirno jedni pored drugih bez želje da krenu opet u osvajanja i ratove.

Ideja je bila da zajedničkim upravljanjem proizvodnje i prodaje uglja i čelika kao baznih sirovina za tadašnju industriju, a posebno vojnu industriju, spriječe bilo koju od članica da uspostavi monopol ili monopolsku poziciju prilikom proizvodnje, formiranja cijena, uvoenja kvota, subvencija i sl. Sve je to bilo striktno regulisano ovim ugovorom i stvorilo je osnovu da se na osnovu njega danas formira zajednica koja do u detalje ima razrađene odnose na nivou ekonomije, političkog sistema, ljudskih prava, valuta, kretanja, vanjske politike i mnogih drugih stvari koje su neophodne za život u jednoj od najvećih i najnaprednijih unija na svijetu.

Skeptici će vjerovatno reći da je lako napraviti uniju država koje su većinski jednonacionalne, a da mi sa svojim sistemom državotvornosti naroda i iste takve podjele vlasti nemamo tu startnu poziciju koja bi nam dozvolila poređenje sa takvim zemljama i samim tim i prisustvo u jednoj takvoj uniji.

Tačno je da su države Evropske unije uglavnom države većinskih naroda, ali je tačno i da ima mnogo primjera da mnogi pripadnici tih naroda ne žive u svojim matičnim državama. Tako imamo veliki broj Mađara koji žive u Rumuniji (1,2 miliona) a predsjednik Rumunije je opet iz redova treće manjine (Nijemac).

Nepotrebno je, naravno, ovdje isticati naš sistem gdje je takvo nešto, nažalost, dejtonskim ustavom onemogućeno. Mogućnost da pripadnik nekog manjinskog naroda, religije ili rase može postati gradonačelnik nekog velikog grada, biznismen kojem će vlasti učiniti sve da bi ga privukle da investira u njihovu zemlju, pokazuje da je princip ekonomskog povezivanja prioritet i jedini put suzbijanju nacionalnih, rasnih i vjerskih tenzija.

Migracije su stvorile zajednice manjinskih naroda u mnogim zemljama EU, ali rijetkost je da se pripadnici tih zajednica vraćaju u svoje matične zemlje, ako su tu gdje žive i rade materijalno situirani, egzistencijalno mirni i niko im ne narušava njihova temeljna ljudska prava.

Inicijalna kapisla budućeg razvoja zemlje mora biti na ekonomiji i zajedničkom interesu, a takvih primjera vać ima bezbroj u samoj državi BiH. Koliko uspješnih investitora iz jednog sadašnjeg entiteta ima razvijene firme u drugom identitetu i upošljava tamošnje stanovništvo

To su ti postulati i ideje na kojima se temelji i Memorandum Akademske inicijative za promjenu ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini – AIPUB, koja bi se ukratko mogla svesti na to da je jedina opravdana, dugoročna i finansijski samoodrživa administrativna podjela ove zemlje na regije koje su brojčano, ekonomski, infrastrukturno i industrijski uređene sa ciljem da se izbjegnu podjele koje su dovele do sukoba, ratova i netrpeljivosti, a da istovremeno obezbijede jednakopravnu poziciju za razvoj regija, a samim tim i države. Kada bi se stavile van snage teledirigovane etničke podjele, brzo bi se došlo do ideje do koje su došli i Francuzi i Njemci kada su stvarali EU.

Inicijalna kapisla budućeg razvoja zemlje mora biti na ekonomiji i zajedničkom interesu, a takvih primjera vać ima bezbroj u samoj državi BiH. Koliko uspješnih investitora iz jednog sadašnjeg entiteta ima razvijene firme u drugom identitetu i upošljava tamošnje stanovništvo, a opet se ne osjeća sigurno ako nema zaštitu nekog od lokalnih ili entitetskih moćnika. Koliko pravnih propisa je različito među entitetima i kantonima unutar jednog entiteta i svojim postojanjem unose nesigurnost budućim investitorima. Regionalzacija države u četiri funkcionalne makroregije (Sarajevska, Mostarska, Banjalučka i Tuzlanska), kao što je to predloženo u Memorandumu AIPUB-a, bi po automatizmu riješila navedene probleme, te omogućila privrednicima jednakopravan položaj, smanjila međuetničke tenzije i pritisak koji se forsira oako je BiH primljena u UN.

Koliko god u ovom trenutku to izgledalo teško izvodljivo, sjetite se da je ova zemlja i prije imala teritorijalnu organizaciju koja je primarno bila temeljena na pozitivnim geografskim, saobraćajnim i privrednim kriterijima. Ako damo šansu ozbiljnim privrednicima i investitorima, smanjimo utjecaj države na ekonomiju, ili ga kanališemo na način da ona zaista bude servis građanima i privrednicima kao njenom glavnom razvojnom faktoru, vidjećemo da je ideja sasvim izvodljiva.

 

Zadovoljno društvo je ono koje treba da ima mnogo zadovoljnih pojedinaca, a to se može ostvariti samo pravednom unutrašnjom organizacijom, antibirokratizmom i kompromisima koji bi morali poći od toga da imamo zajedničku budućnost i da trebamo stvoriti zajednički sistem koji će biti optimum za sve.

 

Akademska inicijativa za promjenu ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini – AIPUB ima upravo takve ideje i zato je treba podržati.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79