Novi trend na društvenim mrežama – dezinformacije o zaštitnim maskama

Nakon video-kompilacije koja nas je ubjeđivala da nošenje maske može spriječiti dotok kisika, provjeravamo istinitost tvrdnji doktora Rashida Buttara koji ponavlja već opovrgnute i uvodi nove netačne tvrdnje o štetnosti nošenja maske.

Početkom mjeseca, pisali smo o netačnim tvrdnjama da nošenje zaštitnih maski za lice izaziva hipoksiju i hiperkapniju. Tada smo se bavili tvrdnjama, iznesenim u videu objavljenom na Facebook profilu i YouTube kanalu Marije Stojaković, da nošenje maske sprječava protok kisika i izaziva zadržavanja ugljen-dioksida, što navodno dovodi do stanja hipoksije i hiperkapnije, piše Raskrinkavanje.

U ovoj analizi se bavimo tvrdnjama iz još jednog videa o navodnoj štetnosti maski za lice, kompiliranog od strane iste autorke, čiji se profili već neko vrijeme pojavljuju kao izvor dezinformacija u kontekstu COVID-19 pandemije. Video je objavljen na profilima Marije Stojaković je 6.7.2020. godine objavljena druga kompilacija videa o navodnim negativnim posljedicama koje izaziva nošenje maski. Video na YouTube-u je uklonjen zbog kršenja pravila ove platforme.

Zablude o neefikasnosti maski potiču od ne gledanja šire slike

Prva komponenta tog objašnjenja je kontekst preporuka o nošenju maski. Ono što se često izostavlja u većini diskusija o koristi nošenja maske za lice je preporuka SZO da se maske koriste kao jedna – a ne jedina – komponenta u opsežnoj strategiji mjera zaštite od infekcije virusom. Osnovu zaštite od infekcije, prema ažuriranim savjetima SZO, čini održavanje fizičke distance i higijena ruku.

Bez obzira da li se koriste maske ili ne, pridržavanje pravila o higijeni ruku, fizičke distance i drugih mjera za sprečavanje i kontrolu infekcije, su kritične za sprečavanje prenošenja COVID-19 s čovjeka na čovjeka.

Međutim, u situacijama gdje je držanje fizičke distance praktički nemoguće (javni prevoz, prodavnice), SZO preporučuje upotrebu platnenih i medicinskih maski.

Drugo, pogrešno se interpretira i svrha nošenja maske. Osnovna svrha preporuka za nošenje maski za opštu populaciju, jeste zaštita drugih od infekcije – ne nužno sprječavanje “udisanja” virusa. Naime, nošenjem maske se sprječava raspršivanje respiratornih kapljica osobe koja nosi masku, a koja ne mora biti svjesna da je zaražena virusom SARS-CoV-2. Na taj način se sprječava da zdrava osoba dođe u kontakt sa iskašljanim kapljicama zaražene osobe u kojima se nalazi virus.

Ovo se navodi u studiji “Vizualizacija efikasnosti maski za lice u sprječavanju respiratornih mlazeva”(Visualizing the effectiveness of face masks in obstructing respiratory jets) koja i plastično prikazuje u kojoj mjeri nošenje različitih vrsta maski sprječava raspršivanje respiratornih kapljica putem kašlja. Demonstracija testa se može pogledati u ovom videu.

Obrazloženje preporuke za upotrebu maski ili drugih pokrivala za lice je smanjenje rizika od unakrsne infekcije prenošenjem respiratornih kapljica sa zaraženih na zdrave osobe.

U tabeli ispod prikazani su rezultati efikasnosti različitih vrsta maski u sprječavanju rasprišivanja respiratornih kapljica usljed kašlja, koji je simuliran u ovoj studiji. Efikasnost je izmjerena najvećom udaljenošću koju su dosegle kapljice kašlja, nakon što su “prošle” kroz različitie vrste maski. Najboljim su se pokazale prijanjajuće višeslojne maske te konusne komercijalne maske.

Šta su činjenice?

U našoj nedavno objavljenoj analizi smo se također bili bavili tvrdnjom da “maske ograničavaju unos kiseonika”, te da povećavaju unos ugljen-dioksida. Iako Buttar ne precizira o kojim maskama priča, u toj analizi smo zaključili da hirurške ili platnene maske za lice, koje se preporučuju opštoj populaciji, ne izazivaju intoksikaciju ugljen-dioksidom niti ograničavaju protok kisika, uz uslov da se nose pravilno.

Tvrdnja da nošenje maski, usljed disanja, “akumulira više bakterija” ima smisla samo ukoliko pretpostavljamo da se jedna te ista maska koristi duže vrijeme i/ili više puta bez pranja ili zamjene drugom. Međutim, stvarna preporuka struke je da se maske trebaju prati u veš mašini nakon svake upotrebe. Tako je Colin Furness, epidemiolog i docent na Univerzitetu u Torontu, za kanadski CBC je rekao da “preporučuje da se maske otkuhaju svako malo, kako bi se ubile bakterije”.

U savjetima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) vezano za nošenje maski u kontekstu COVID-19, navodi se sljedeće:

Sve maske treba promijeniti ako su vlažne ili vidno zaprljane; vlažnu masku ne treba nositi duže vrijeme. […] Ili odbacite masku ili je stavite u patent vrećicu u kojoj se ćete je čuvati dok je ne budete mogli oprati i očistiti.

Dalje, osnovna teza u tvrdnji o tome da nošenje maske rezultira u narušavanju imunog sistema je da zbog toga što maska navodno ograničava udisanje kisika, razvija se stanje hipoksije koje se opisuje kroz manjak kisika u ćelijama organizma. Ovo stanje dalje služi kao okidač za povećanje nivoa kortizola u organizmu. Međutim, provjerom takvih tvrdnji smo ustanovili da ispravno postavljena maska ne izaziva hipoksiju.

Što se tiče tvrdnje da nošenje maske povećava kortizol “što dovodi do ‘bori se ili beži’ odgovora što je simpatikomimetičko opterećenje” i da “to potiskuje vaš imuni sistem”, njome se bavio Agence France Presse (AFP) u analizi objavljenoj 12.5.2020. godine. AFP navodi da ne postoji direktna veza između nošenja maski i pogoršanja imunološkog sistema.

Naime, istina je da kortizol, kao hormon kojeg tijelo proizvodi kao odgovor na stres, može naštetiti imunološkom sistemu. Imunologinja i profesorica na Čile Univerzitetu (University of Chile) María Rosa Bono je za AFP objasnila uticaj povećanog nivoa kortizola:

Povećanje kortizola, “koji se zove još i hormon stresa”, može proizvesti manjkav odgovor imunog sistema. “Ovo znači da imuni sistem neće raditi ono što mu je funkcija – da nas brani od onoga što predstavlja opasnost i ostane tolerantan prema onome što ne predstavlja opasnost”.

Psihijatar i docent na Katoličkom Univerzitetu u Čileu, Pablo Toro, govoreći za AFP je odbacio direktnu poveznicu između nošenja maski i slabljenja imunološkog sistema usljed hroničnog stresa.

Postoje ljudi koje ne vole maske, koji osjećaju nelagodu, ali da se osjećaju stresirano ili klaustrofobično – ne. Sigurno možemo zaključiti da klaustrofobične i anksiozne osobe mogu biti pod stresom, ali u tom slučaju nije problem u maski, već u prethodnom stanju (condition).

AFP naglašava da su i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i američki Centri za kontrolu i preveciju bolesti (CDC – Centers for Disease Control and Prevention) adresirali mogućnost pojave stresa usljed pandemije bolesti COVID-19, međutim niti jedna od ove dvije institucije nije naglasila da su maske generator tog stresa.

Brojni/e medicinski radnici/e su, nakon širenja dezinformacija o štetnosti nošenja maski, sami napravili demonstracije u kojima su sebi mjerili nivo zasićenosti krvi kisikom, kako bi javnosti objasnili da ne postoji rizik od “hipoksije” i da je nošenje maski važan dio sprječavanja širenja epidemije. Kako se vidi u nekim od tih demonstracija, nošenje jedne maske ne utiče na zasićenost krvi kisikom, a čak i nošenje više hirurških maski tek beznačajno smanjuje izmjereni nivo kisika. Primjeri demonstracija se nalaze ovde i ovde.

U zaključku, tvrdnje da nošenje maski ograničava protok kisika i povećava zadržavanje ugljen-dioksida – izazivajući time hipoksiju, nisu utemeljene u činjenicama. Isto tako ne postoje dokazi o direktnoj povezanosti između maski i pada imunog sistema, koji bi nastao kao rezultat stresa zbog nošenja istih. Jednako je besmislena tvrdnja da maske dopuštaju protok raznih patogena, ali istovremeno sprječavaju protok puno manjih molekula kisika.