Novinarke u BiH i dalje rade pod pritiskom: Istraživanje otkriva učestale napade i slab institucionalni odgovor

Novo istraživanje Udruženja BH Novinari pokazuje da su profesionalke u bosanskohercegovačkom novinarstvu izložene ozbiljnim sigurnosnim rizicima.

U periodu između 2021. i 2024. godine evidentirano je ukupno 129 incidenata koji se odnose na ugrožavanje sigurnosti medijskih radnika, a među njima su 31 napad na novinarke, 47 na novinare, 33 na medijske kuće i organizacije te 21 napad koji pogađa grupe novinara i novinarki.

Navedeni podaci obuhvataju samo slučajeve registrirane u SafeJournalists bazi i tiču se ugrožavanja sigurnosti, dok incidenti koji imaju elemente rodno zasnovanog nasilja ili kršenja profesionalnih i radnih prava nisu uključeni, saopšteno je na današnjoj konferenciji u Sarajevu.

Kako je objašnjeno, istraživanje je imalo za cilj procijeniti zakonsku zaštitu od profesionalnog i rodno zasnovanog nasilja, analizirati postojeće mehanizme podrške, sagledati iskustva žena koje su preživjele napade te ponuditi preporuke institucijama i medijskim akterima. Autorica izvještaja Lajla Zaimović Kurtović pojasnila je da je metodologija uključivala pregled domaćih i međunarodnih propisa, analizu institucionalne prakse te razgovore kroz fokus grupe i intervjue sa novinarima, urednicima, pravnicima i predstavnicima relevantnih organizacija.

Prema njenim riječima, najveći problem je potpuni izostanak jasnih institucionalnih instrumenata zaštite: u BiH ne postoji poseban zakon koji bi pružio podršku žrtvama rodno zasnovanog nasilja koje nije porodičnog karaktera, niti zakon koji bi definisao zaštitu novinara na osnovu njihove profesije. Zaimović Kurtović ističe da obrada slučajeva nakon prijave u prosjeku traje oko dvije i po godine.

U razgovorima s istraživačima, novinarke su navele da smatraju kako su izloženije napadima samo zato što su žene, a dodatne faktore rizika predstavljaju godište, sredina u kojoj žive i bračni status. Dodale su da intenzitet napada raste kada izvještavaju o osjetljivim temama, dok vrsta nasilja nije strogo vezana za njihovo profesionalno područje.

“Najčešći oblici nasilja kojima su izložene su verbalne i online prijetnje, ali pojedine novinarke doživjele su i fizičke napade te uništavanje imovine. Neki od rodno zasnovanih napada imaju i seksualne konotacije, uključujući prijetnje njihovoj djeci i članovima porodice”, istakla je Zaimović Kurtović.

Navela je i da se novinarke najugroženijima osjećaju u kontaktu s političarima i osobama koje imaju institucionalnu moć. Iako su upoznate sa postojećim mehanizmima podrške, mnoge ih ne koriste zbog nepovjerenja u sistem, ali i straha da će biti posmatrane kao žrtve.

“Istovremeno, svjesne su da njihova tišina onemogućava institucionalne promjene i da bi trebale početi prijavljivati nasilje, kako zbog sebe, tako i zbog svojih kolegica, kako bi im dale pozitivan primjer”, rekla je.

Naglasila je i da veliki broj medija u BiH nema uspostavljene interne protokole za postupanje tokom sigurnosnih incidenata, dok novinarke kao najvažniju podršku izdvajaju upravo zaštitu i razumijevanje vlastitih redakcija.

Autorica izvještaja navodi da su medijske organizacije ključne u jačanju svijesti o sigurnosnim rizicima, posebno putem kampanja na društvenim mrežama. Preporuke uključuju i pritisak za zakonsko regulisanje online nasilja te razvoj internih rodno-osjetljivih politika koje jasno definišu procedure u slučajevima napada.

“Medijske kuće trebale bi razviti rodno-zasnovane politike koje promovišu jednakost i jasno definišu mehanizme suprotstavljanja rodno-zasnovanoj diskriminaciji unutar redakcija. Istovremeno, medijske organizacije trebaju zagovarati bolju usklađenost domaćeg zakonodavstva s međunarodnim mehanizmima”, naglasila je.

Zaimović Kurtović također preporučuje pravne izmjene kojima bi novinari i novinarke dobili status osoba koje obavljaju posao od javnog interesa, što bi omogućilo snažniju zakonsku zaštitu.

Iz perspektive institucija, posebno je važno regulisanje online prostora, jačanje primjene zakona o rodno zasnovanom nasilju te harmonizacija domaćih propisa na svim nivoima vlasti.

“Institucije bi trebale jačati provođenje zakona o zaštiti od rodno-zasnovanog nasilja, dodatno uskladiti domaće zakonodavstvo s međunarodnim instrumentima te izmijeniti krivično zakonodavstvo kako bi se definirao status novinara i spriječila njihova izloženost nasilju”, zaključila je.

Joško Mandić iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH rekao je da su u prethodnoj godini usvojene određene zakonske novine, ali da institucije još uvijek kaskaju.

“Sa aspekta institucionalnog okvira ne možemo se pohvaliti značajnim pomacima, iz prostog razloga što novi zakonodavni okvir u Federaciji BiH tek predviđa izgradnju institucionalnih mehanizama i njihov adekvatan odgovor na rodno zasnovano nasilje generalno, pa tako i na nasilje prema novinarkama”, rekao je.

Dodao je da je Brčko Distrikt usvojio nove zakonske norme, dok je u Republici Srpskoj proces izmjene zakona bio pokrenut, ali je povučen.

“To je naša zakonska obaveza koja proizilazi iz domaćeg zakonodavstva, ali i iz međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela”, zaključio je Mandić.

Istraživanje “Sigurnost novinarki u Bosni i Hercegovini” realizirano je uz podršku Evropske unije u okviru regionalne platforme SafeJournalists.