Da je prihvaćen aprilski paket ustavnih promjena iz 2006. godine za koji su glasali svi tadašnji srpski poslanici u Predstavničkom domu Parlamenta BiH osim radikala Mirka Blagojevića, to ne bi bilo dobro za Republiku Srpsku, ali da je taj paket propao zato što su Srbi bili protiv njega, to bi u tadašnjim političkim okolnostima bilo još gore i pogubnije po budućnost Srpske.
Oživljavanje Aprilskog paketa oživljavaju se i stare karijere političara
Upravo iz tih razloga, prihvatanje aprilskog paketa od strane Srba predstavlja najuspješniji srpski politički potez u dejtonskoj BiH. Ovo je ocjena svih učesnika pregovora o radikalnim promjenama Ustava BiH za čiju propast se do danas najodgovornijim smatra tadašnji lider Stranke za BiH Haris Silajdžić koji je na krilima oborenih amandmana šest mjeseci kasnije pobijedio u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Svjedoci tog vremena i učesnici svih tih dešavanja govore za “Glas plus” o rundama pregovora od Vašingtona, preko Brisela do Sarajeva, pritiscima kojima su bili izloženi i stvarima koje su se dešavale iza kulisa. Tadašnji predsjednik Republike Srpske i lider SDS-a Dragan Čavić kaže da je aprilski paket rezultat pregovora koji su trajali od maja 2005. do aprila 2006. godine, ističući da je cijelu priču vodio američki diplomata i zamjenik šefa OHR-a Donald Hejz.
– Sve je počelo u proljeće 2005. godine, a početni papir na kome su se temeljili razgovori došao je od Hejza, tako da je jasno da su cijelu tu priču u stvari vodili Amerikanci. U ljeto te godine jedna runda pregovora je bila u Briselu i na njeno otvaranje je došao tadašnji šef Evropske komisije Hoze Manuel Barozo da bi svojim prisustvom pokazao da sve to podržava Evropska unija. Potom su na desetogodišnjicu Dejtona u Vašingtonu tri dana vođeni pregovori, a na prijedlog tadašnjeg lidera SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije u prisustvu američkog državnog sekretara Kondolize Rajs potpisani su principi ustavnih promjena. Dalji pregovori vođeni su u sjedištu Centralne banke BiH u Sarajevu, a ponekad i u rezidenciji američkog ambasadora u Sarajevu – prisjeća se bivši predsjednik Srpske.
Silajdžić: Aprilski paket je poniženje za sve ubijene koji su život dali za ovu državu
On otkriva da je tadašnji šef SDA Sulejman Tihić u januaru 2006. godine odbio Sporazum o ustavnim promjenama koji je, kako kaže, bio višestruko povoljniji po SDA od onoga što je kasnije ugrađeno u aprilski paket i što su Tihić i njegova stranka prihvatili.
– Kada je postignut taj politički dogovor koji je prihvatio i Tihić, tada su se uključili eksperti, a iz Republike Srpske su to bili univerzitetski profesori Rajko Kuzmanović, Marko Rajčević i Snežana Savić koji su učestvovali u krojenju ustavnih amandmana koji su upućeni u Predsjedništvo BiH. Te amandmane mi je poslao tadašnji srpski član Predsjedništva BiH Borislav Paravac i kada smo ih vidjeli, Mladen Ivanić, Milorad Dodik i ja smo zaključili da to nije ono što je dogovoreno. Pokojni Sulejman Tihić je ispao korektan, jer je priznao i potvrdio da to nije ono što je dogovoreno i da smo mi u pravu i onda su napravljeni amandmani na temelju onoga što je stvarno dogovoreno koje je Predsjedništvo BiH kao zvanični predlagač uputilo u Predstavnički dom kao aprilski paket – objašnjava Čavić.
Srbi nisu krivi
Prema njegovim riječima, lako je biti general poslije bitke, pa je tako danas lako svašta govoriti, ali kako kaže, suština je da je na kraju ispalo najvažnije to što Srbi nisu označeni kao krivci za propast pokušaja ustavnih promjena.
– Svako sada priča svoju priču i predstavlja se kao zaslužan što je ispalo tako kako je ispalo, iako u suštini nema nevinih. Od 12 srpskih poslanika protiv aprilskog paketa je glasao samo Mirko Blagojević, ali on je bio protiv svega. Pored svih pritisaka koje su vršili na Bošnjake, stranci nisu uspjeli da u Parlamentu BiH obezbijede podršku, a to njihovo odbijanje je naša najveća pobjeda – zaključuje Čavić, dodajući da je uspjeh srpskih političkih predstavnika to što su uspjeli da aprilski paket predstave kao štetan po Bošnjake.
Njegovo mišljenje dijeli i Mladen Ivanić, bivši lider PDP-a i ministar spoljnih poslova BiH u vrijeme pregovora o ustavnim promjenama koje su objedinjene u aprilski paket. On kaže da se apsolutno slaže sa tvrdnjom da bi usvajanje aprilskog paketa bilo loše za Republiku Srpsku, ali da bi njegovo odbijanje od strane Srba gotovo sigurno bilo još gore.
– Na kraju je ispalo najbolje moguće rješenje. Paket nije prošao, a Srbi nisu bili krivi za to. Lako je govoriti sa ove vremenske distance, ali zaista smatram da smo, naravno mislim na srpsku pregovaračku stranu, sve to odigrali veoma vješto. Kada smo vidjeli da je Silajdžić pozelenio od muke zbog našeg ponašanja i “pristajanja” na ustavne amandmane, znali smo da smo na pravom putu i na kraju je ispalo najbolje moguće – kaže Ivanić.
On priznaje da se ne sjeća svih detalja i svega što se dešavalo tokom pregovora koji su, kako je objasnio Čavić, trajali više od godinu dana, ali kaže da jednostavno nema šanse da se aprilski paket ikada više stavi na sto, a pogotovo nema šanse da se stvori ambijent i atmosfera kakva je tada stvorena.
– Taj ambijent je kreiran na tadašnjoj spremnosti Milorada Dodika koji je u proljeće 2005. godine kada su počeli razgovori bio u opoziciji, da radi sa Zapadom i sa druge strane na strahu SDS-a od zapadnih institucija i Pedija Ešdauna – ocjenjuje Ivanić.
Pored toga što smatra da nema nikakve šanse da se oživi aprilski paket, Ivanić kaže da je pitanje da li se uopšte može na dnevni red staviti bilo kakva rasprava o ustavnim promjenama u BiH.
Tadašnji šef Kluba poslanika SDS-a Momčilo Novaković kaže da je jako teško opisati atmosferu, uslove i sve vrste pritisaka kojima su bili izloženi poslanici i lideri stranaka tokom razgovora o ustavnim amandmanima. On ističe da aprilski paket nije bio povoljan po Republiku Srpske, jer bi njegovim usvajanjem uveliko bila razvlašćena i priznaje da mu nije jasno zašto je Haris Silajdžić bio protiv predloženih ustavnih amandmana.
– Sa ove vremenske distance, smatram da treba slaviti Harisa Silajdžića zato što je taj paket pao, odnosno zato što je u očima međunarodnih predstavnika on bio odgovoran za krah – kaže Novaković.
Na pitanje zašto se Silajdžić toliko žestoko protivio predloženim ustavnim amandmanima, Novaković kaže da je jedini smislen odgovor na to da je očekivao da će Srbi ispasti krivi i da će nakon toga uslijediti međunarodni ustavni intervencionizam.
– Ono na što smo mi pristali nije bilo dobro po Srpsku i uveliko je smanjivalo njene nadležnosti i zato je dobro što to nije prihvaćeno. Ali da je paket propao zbog našeg protivljenja, uvjeren sam da bi bile nametnute promjene Ustava BiH koje bi bile još gore po RS – kaže Novaković.
Silajdžićeva sebičnost
S tim se slaže i tadašnji poslanik SNSD-a u Parlamentu BiH Dušanka Majkić koja kaže da naslućuje motive zbog kojih je tadašnji lider Stranke za BiH Haris Silajdžić grčevito bio protiv aprilskog paketa.
– Te ustavne promjene, između ostalog, predviđale su da se članovi Predsjedništva BiH, odnosno predsjednik i dva potpredsjednika, biraju u Parlamentu BiH, umjesto direktno. Haris Silajdžić je ocijenio, a sve to se dešavalo šest mjeseci prije izbora, da neće moći sebi da obezbijedi parlamentarnu podršku za izbor u Predsjedništvo BiH i da mu više odgovara da ostaje direktan izbor, dakle da se ne usvoje ustavne promjene. Ta njegova sebičnost je dobrodošla Republici Srpskoj, jer je na njega pala odgovornost za propast aprilskog paketa – kaže Majkićeva.
Ona podsjeća da je Silajdžić insistirao na tome da se potpuno ukine entitetsko glasanje, ističući da je njegova kasnija pobjeda nad Sulejmanom Tihićem u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH u stvari pokazala i šta je većinski bošnjački politički cilj.
– To Silajdžićevo insistiranje na ukidanju entitetskog glasanja u stvari je razotkrilo da su Bošnjaci htjeli potpunu promjenu Dejtona, a ne njegovu nadogradnju. Dakle, oni ne želi ništa na entitetskim osnovama, što je potvrdila i kasnija pobjeda Harisa Silajdžića – kaže Majkićeva.
Tadašnji nezavisni poslanik u Parlamentu BiH Tihomir Gligorić koji je mandat osvojio kao funkcioner Socijalističke partije podsjeća da su on i takođe nezavisni poslanik i bivši funkcioner PDP-a Petar Kunić bili protiv prvobitno predloženog paketa ustavnih promjena zbog čega su trpjeli najžešće pritiske.
– Prije nego što je kompletan paket ustavnih amandmana iz Predsjedništva BiH upućen u parlament, mi smo insistirali na tome da se u tekst ugrade naša dva amandmana. Jedan se odnosio na bezbjednost, a drugi na ulogu Predstavničkog doma i nismo posustajali dok nisu pristali na to – kaže Gligorić.
I on je uvjeren da bi Republika Srpska imala “hiljadu problema” da su Srbi odbacili aprilski paket i ispali odgovorni za njegovu propast.
Petar Kunić je samo kratko rekao za naš list da o svemu što se dešavalo u vezi sa aprilskim paketom piše knjigu i da će u njoj napisati na šta su u prvobitnom prijedlogu ustavnih amandmana pristali pravni eksperti iz Republike Srpske koji su učestvovali u njihovom kreiranju.
Za aprilski paket glasalo je ukupno 26 poslanika, što nije bilo dovoljno, jer nije dobio potrebnu dvotrećinsku podršku od 28 poslanika.
Pored SBiH i tada tek osnovanog HDZ-a 1990, ključnu ulogu u obaranju imali su Mehmed Žilić iz SDA, koji je glasao protiv, te Sead Avdić, koji je napustio SDP BiH i takođe glasao protiv. Jedini srpski poslanik koji je glasao protiv bio je bivši lider SRS “Dr Vojislav Šešelj” Mirko Blagojević
Pritisci
Momčilo Novaković prisjeća se svih metoda pritiska koje su koristili međunarodni predstavnici tokom pregovora o ustavnim amandmanima.
– Tokom jedne runde razgovora u Centralnoj banci BiH, nisu nam dali ništa da jedemo. Već negdje u popodnevnim satima, konobar je u salu u kojoj smo sjedili i razgovarali uvezao kolica sa nekim sendvičima, a ambasador SDA Daglas Meklhejni je rekao da ćemo moći da jedemo tek kada završimo još neku tačku dnevnog reda. Tada je ustao Dragan Čavić i rekao da je to bezobrazluk i da će on napustiti pregovore ako nastave sa takvim ponašanjem i sa izgladnjivanjem ljudi – prisjeća se Novaković.
Izetbegović je objasnio zbog čega se Silajdžić uvijek protivio: “Volim i poštujem ga, ali…”
Na šta su srpske stranke pristale
– Umjesto tročlanog predsjedništva, BiH bi imala predsjednika i dva potpredsjednika koji bi bili birani u Parlamentu BiH.
– Savjet ministara bi postao vlada i više ne bi imao predsjedavajućeg, već predsjednika, odnosno premijera BiH
– Parlament BiH bio bi nosilac zakonodavne vlasti u BiH i postao praktično nadređen Narodnoj skupštini RS i federalnom Parlamentu.
– Predstavnički dom umjesto 42 brojao bi 87 poslanika i imao bi nadležnost nad svim zakonima
– Dom naroda umjesto sadašnjih po pet brojao bi po sedam Srba, Hrvata i Bošnjaka, ali bi imao umanjene nadležnosti i odlučivao samo o zakonima koji se odnose na vitalni nacionalni interes – prenosi GlasSrpske.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
