Oboljeli pacijenti pravo na lijek traže na ulici: U goroj su poziciji nego ranije
Pacijenti su dovoljno čekali da nadležna federalna vlast nešto poduzme kako bi se smanjile liste čekanja za terapije. Oboljeli, među kojima su i oni najteži sa malignim bolestima, iduće sedmice odlučit će – u kakav vid borbe će krenuti kako bi se izborili za osnovno ljudsko pravo – pravo na lijek.
Predstavnici udruženja ističu da nije isključeno da pozovu pacijente da izađu na ulicu.
Vlast se promijenila, ali to nije donijelo iskorak U međuvremenu iz udruženja zatražili su od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH da im pošalju podatak – koliko je u ovom trenutku pacijenata na listama čekanja za terapije i određene medicinske usluge?
Alme Serdarević-Stefanišin, predsjednice Udruženja osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti Snaga u BiH, kaže da udruženja imaju stari podatak iz marta, kada je na listama čekanja bilo 2.012 pacijenata.
– U prethodnim mjesecima sve smo pokušavali, čekali, molili, tražili sastanke. Ništa se nije promijenilo osim što su liste čekanja za lijek koji spašava život postale još duže. Iskreno, pacijenti su razočarani i u građane koji su zapali u apatiju, neko stanje bezvoljnosti kao da im je svejedno i kao da niko ne pomišlja da već sutra može biti pacijent – ističe Serdarević-Stefanišin.
Problem finansiranja Fonda solidarnosti, koji je pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, a koji je glavni razlog što pacijenti umiru čekajući lijek, traje više od dvije decenije.
Fond solidarnosti finansira se iz dva glavna izvora, a to su doprinosi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i budžet Vlade FBiH. Članom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH jasno je propisano da “onoliko koliko se prikupi po osnovu doprinosa, toliko je i Vlada dužna osigurati Fondu solidarnosti.
Primjera radi, ako se putem obaveznih doprinosa u jednoj godini prikupi 200 miliona KM, Vlada je dužna isti iznos uplatiti Fondu solidarnosti. No Vlada godinama to izbjegava, pa se dug prema Fondu solidarnosti u međuvremenu popeo na više od milijardu i po KM.
Kao i prethodne, isto je učinila i trenutna vlast u Federaciji na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem.
Podsjetimo, Vlada FBiH prošle godine u oktobru donijela je odluku da za Fond solidarnosti izdvoji 50 miliona KM, što je, prema procjenama stručnjaka, za više od tri puta manje sredstava nego što su trebali uplatiti.
Da stvar bude gora, ni tih 50 miliona KM, barem je tako bilo do prije nekoliko dana, nisu operativni, iako je budžet usvojen još u januaru. Na pitanje, znaju li udruženja da se li u međuvremenu po tom pitanju nešto promijenilo, Serdarević-Stefanišin kaže kako nemaju nikakva saznanja, ali da, s obzirom da nema lijekova i da se novi pacijenti ne uvode, sve upućuje na to da Fondu solidarnosti novac još nije prebačen piše Faktor.
