Od grada heroja do “slučaja Goražde”: Na sceni hapšenja i procesi protiv branilaca

Goražde će za koji dan proslaviti godišnjicu oslobođenja, a 18. septembar 1992. godine u njegovoj historiji ostat će zabilježen kao datum kad su građani mogli slobodno kročiti na ulicu nakon pet mjeseci opsade, granatiranja, ubistava, bez hrane, vode i struje, piše Klix.

Ipak, rat je nastavljen, a datum je ostao kao sinonim slobode za koju je samo u prvoj godini rata poginulo stotine građana Goražda, ali i izbjeglih iz gradova Istočne Bosne koji su u Goraždu pronašli utočište.

U prvim mjesecima rata ubijeno je najviše djece. Njihova imena su ispisana na spomeniku u centru grada, a okolnosti i činjenice pod kojima su ubijena dokumentovani u knjizi Muamera Džananovića.

“Tokom opsade Goražda ubijeno je, poginulo i ranjeno više od 7.000 osoba, od čega više od 550 djece, među kojima je ubijeno najmanje 120 djece. Među ubijenom djecom čak 40 posto ih je predškolskog uzrasta, što govori o kakvim barbarizmima govorimo”, podsjeća Džananović, viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Skoro tri decenije od početka agresije nijedna osoba nije odgovarala za zločine počinjene nad stanovnicima Goražda, a činjenica da pravosudne institucije u BiH vode procese gotovo isključivo protiv pripadnika Armije RBiH koji su branili ovaj prostor pojačava utisak da je na sceni pokušaj izjednačavanja žrtve i zločinca. U periodu od 2013. godine do danas podignuta je 21 optužnica i sve su potvrđene. Osam optužnica je konačno presuđeno, na ukupno 89 godina zatvora. Sedam je oslobađajućih presuda i to protiv pet pripadnika MUP-a, bivšeg komesara i načelnika policije, zamjenika komandira saobraćajne policije i dva policajca, te jednog vojnika i komandanta brigade. U toku je još šest sudskih postupaka protiv pripadnika Armije RBiH.

Izjednačavanje žrtve i zločinca

Posljednji u nizu primjera je jučerašnje hapšenje Edina Vranja, bivšeg visokog službenika FUP-a koji se tereti za navodne zločine u Goraždu, a kojeg je uhapsila policija druge države. S jedne strane procesi i hapšenja, s druge zatvaranje očiju pred činjenicom da je tzv. vojska RS-a Goražde držala u opsadi 1.336 dana, bez struje, vode i komunikacija, uz neprestano granatiranje tokom kojeg je ubijeno više od 2.000 civila.

“Do danas niko nije odgovarao ni za jedan zločin u opsadi. Zaista se na Goraždu najbolje vidi na koji način rade domaća tužilaštva, s obzirom na veliki broj onih koji su branili taj grad i desetine hiljada civila u njemu. S druge strane jučerašnje hapšenje je potvrdilo još jednom tezu da Srbija rukovodi proces koji za cilj ima pokušati izmijeniti karakter rata i od klasične agresije i genocida napraviti građanski rat u kojem su svi ubijali svakoga. Kada je Goražde u pitanju zaista veliki broj podignutih optužnica i procesuiranja pripadnika ARBiH u BiH potvrđuje tu činjenicu”, smatra Džananović.

Na primjeru Goražda najjasnije se vidi i djelovanje Tužilaštva u BiH, koje procesuira manje složene predmete, vrši fragmentaciju predmeta radi ispunjavanja normi, istražuje i procesuira isključivo Bošnjake mijenjajući suštinu i karakter ratnih djejstava na ovom području, slaže se i Aida Obuća, premijerka BPK Goražde.

“Do danas su potvrđene samo dvije optužnice za počinjene ratne zločine nad opkoljenim bošnjačkim stanovništvom Goražda, u zaštićenoj zoni UN-a, što još jednom ubija preživjele građane i rodbinu žrtava koji su bili svjedoci varvarstva i terora, svakodnevnih pogibija i teškog ranjavanja civilnog stanovništva, uništavanja zdravstvenih i obrazovnih ustanova, kulturnih i vjerskih objekata. Oni koji su počinili ratne zločine nad opkoljenom stanovništvom Goražda u pogledu mogućnosti bježanja od sudskih postupaka su u susjednoj zemlji Srbiji. Po ovom pitanju se traži poduzimanje konkretnih mjera za njihovu ekstradiciju i suđenje u BiH. Od Tužilaštva BiH traži se da uvažava isključivo pravne osnove za pokretanje istražnih radnji i postupaka u daljnjoj implementaciji Strategije i da u potpunosti odbace politički ili na drugi način inicirane, odnosno naređene radnje i aktivnosti. Od sudova i Tužilaštva u BiH zahtijeva se zaštita časnih i čestitih autoriteta, visokomoralnih učesnika u odbrani BiH od prljavih i podlih blaćenja, laganja o njihovom učešću u zločinima, koja se često provode s ciljem uništenja vrijednosti i autoriteta pojedinaca, što za posljedicu često ima narušavanje njihovog zdravstvenog stanja i preranu smrt”, kaže Obuća.

Hapšenja i procesi

Međutim, u Goraždu su već odavno svjesni upravo suprotnih poteza i paradoksa da se danas sudi onima koji su branili goli život.

“Uhapšen je Vranj, a sutra to može biti bilo koji bivši pripadnik Armije RBiH pa i moj otac. Na sceni je odavno pokušaj da se promijeni karakter rata, da se kaže da smo svi bili isti. Jasno je da nismo bili isti. Nismo mi okupirali Užice u Srbiji i tako ga držali 1.336 dana, nismo mi ubijali nedužnu djecu, civile, nismo mi neselektivno granatirali grad u Srbiji. Sve smo to mi od njih doživjeli i preživjeli i časno se odbranili. Nažalost, sudske presude su poražavajuće, a to je da su pripadnici ARBiH pravosnažno osuđeni na 89 godina zatvora, a da još uvijek niko sa strane agresora nije nijedan dan. Kako se Srbija ponaša nikome od bivših pripadnika Armije RBiH neće biti jednostavno krenuti u Srbiju”, smatra Edin Aganović, ministar za boračka pitanja BPK Goražde.

A Srbija, preko svojih organa, daje do znanja i na primjeru svježijeg slučaja Milomira Savčića (genocid u Srebrenici), ili ranijeg Novaka Đukića (Tuzlanska kapija) da je sigurna kuća za one koji su presuđeni ili optuženi za najteže zločine počinjene u BiH devedesetih.

Srbija “sigurna kuća” zločincima

“S druge strane koristi se svaka prilika da se uhapsi neki patriota ove zemlje. Srbija, ako poštuje žrtve generalno, ali evo i žrtve opsade Goražda, treba da izruči Branu Petkovića, jedinog protiv koga je podignuta optužnica za zvjerstva nad civilima u opsadi. On je naređivao prve napade na grad i civile i zvjerstva koja su učinjena ovdje prvih mjeseci opsade. Srbija se ne obazire na Interpolove potjernice, ne poštuje organe, niti državu BIH. To nam svakodnevno poručuju na različite načine. ‘Slučaj Kornjača’ je također dobar primjer u tom smislu. A ‘Slučaj Vranj’ pokazuje da se Srbija itekako kontinuirano interesuje za dešavanja ovdje devedesetih godina. Srbija je zapravo organizovala, provodila i učestvovala u agresiji. Postoje dokazi da su učestvovali u najvećim operacijama na Goražde. Tokom vojne operacije ‘Zvijezde 94’ iz aprila 1994. godine, kada je Ratko Mladić naredio da ‘Turci moraju nestati iz Goražda’, stanovništvo u Srbiji nije moglo spavati od artiljerije koja je dejstvovala u blizini njihovih kuća na Goražde. Tokom te operacije ubijeno je i ranjeno, za manje od mjesec, nekoliko stotina civila među kojima i 74 djece. S obzirom na to da je organizovala, provela i učestvovala u agresiji ne iznanađuje da učestvuje i u pokušaju izmjene karaktera rata, koji je na snazi ne od jučer, već od kraja agresije”, kategoričan je Muamer Džananović, viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Džananović smatra da Srbija, kako je izvršila agresiju, na isti način učestvuje u posljednjoj etapi genocida, tj. negiranju – kako se u teoriji genocida naziva.

“Ovo što se dešava na primjeru zločina u BiH zapravo prevazilazi tu etapu. Pokušaj izmjene karaktera rata, slavljenje zločina i ismijavanje žrtava je etapa genocida koja je na snazi. Da Srbija itekako učestvuje u tome vidi se iz činjenice da je Srbija sigurno utočište za učesnike u genocidu i zločinima s jedne strane, a s druge strane dovoljno je da ste bili pripadnik ARBiH da vas hapse, maltretiraju i procesuiraju. Niz je drugih metoda i načina na koje se ‘obračunava’ s devedesetim, a ovo je jedan od najvažnijih”, kaže Džananović.


Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79