OKRENUO SAM SE KAMATARIMA, A PROKOCKAO SAM OKO 150 HILJADA MARAKA!

U najboljim je godinama, sa 16 godina. dolazi u mostarski KLOK. U dva navrata se, bezuspješno, liječio u Beogradu. Počeo je, kaže, kockati sa 16 godina, iz zabave.

Najprije je trošio novac od doručka, a kad je završio školu i zaposlio se, počeli su pravi problemi.

– Što sam imao više novca, više sam igrao i, jasno, više gubio. Gotovo prirodno, nekako i lako počeo sam posuđivati. Pa kad ni to nije bilo dovoljno, okrenuo sam se kamatarima. Nekoliko puta od njih sam uzeo po 10.000, digao kredit onda da vratim dugove, pa ostavio nešto i za kockanje. Stid me priznati, ali roditelji su vraćali koliko su mogli. Ja sam onda uzimao pozajmice od mikrokreditnih organizacija. U 15-godišnjoj karijeri kockara prokockao sam oko 150 hiljada maraka. Posljednjih mjesec–dva govorim da ne kockam – priča Mostarac.

Mostarski KLOK – utočište za izgubljene: Zbog pakla u snu je skočio kroz prozor 

U Mostaru je više od hiljadu patoloških kockara, a dosta njih se liječi u Klubu liječenih ovisnika o kockanju (KLOK) koji vodi ugledni psiholog, prof. Marko Romić.

U KLOK redovno dolazi i jedan dvadesetogodišnjak. Ovisnost o kocki kod njega se, kaže, počela razvijati u srednjoškolskim danima, kada je upoznao suludi svijet poker aparata.

A sve je počelo lagano, gotovo neobavezno, dan po dan.Tako su počeli i problemi. Digao je veći kredit za kupovinu automobila. I danas pješači, a novac je ostao na nekom aparatu.

Pa onda opet posudi novac i ode u kladionicu.

Procjenjuje se da svakodnevno u našoj zemlji pola miliona njenih građana igra igre na sreću. To znači da se svaki osmi Bosanac i Hercegovac u ovom trenutku u nekoj kladionici, kockarnici ili kasinu nada dobitku.

Počeo sa 16 godina: Okrenuo sam se kamatarima, a prokockao sam oko 150 hiljada maraka 

U najboljim je godinama. Dolazi u mostarski KLOK. U dva navrata se, bezuspješno, liječio u Beogradu. Počeo je, kaže, kockati sa 16 godina, iz zabave.

Najprije je trošio novac od doručka, a kad je završio školu i zaposlio se, počeli su pravi problemi.

– Što sam imao više novca, više sam igrao i, jasno, više gubio. Gotovo prirodno, nekako i lako počeo sam posuđivati. Pa kad ni to nije bilo dovoljno, okrenuo sam se kamatarima. Nekoliko puta od njih sam uzeo po 10.000, digao kredit onda da vratim dugove, pa ostavio nešto i za kockanje. Stid me priznati, ali roditelji su vraćali koliko su mogli. Ja sam onda uzimao pozajmice od mikrokreditnih organizacija. U 15-godišnjoj karijeri kockara prokockao sam oko 150 hiljada maraka. Posljednjih mjesec–dva govorim da ne kockam – priča Mostarac.

Mostarski KLOK – utočište za izgubljene: Zbog pakla u snu je skočio kroz prozor 

U Mostaru je više od hiljadu patoloških kockara, a dosta njih se liječi u Klubu liječenih ovisnika o kockanju (KLOK) koji vodi ugledni psiholog, prof. Marko Romić.

U KLOK redovno dolazi i jedan dvadesetogodišnjak. Ovisnost o kocki kod njega se, kaže, počela razvijati u srednjoškolskim danima, kada je upoznao suludi svijet poker aparata.

A sve je počelo lagano, gotovo neobavezno, dan po dan.Tako su počeli i problemi. Digao je veći kredit za kupovinu automobila. I danas pješači, a novac je ostao na nekom aparatu.

Pa onda opet posudi novac i ode u kladionicu.

A sve je počelo gotovo neobavezno

A sve je počelo gotovo neobavezno

Problem je priznao ocu, vratio posuđeni novac, promijenio posao, plaću uredno davao roditeljima. I mislio je, sve je ponovo uredu.

– No, ubrzo sam se vratio staroj navici. Dobijem plaću, odem, prokockam. Izgubio sam posao, pa me zaposlio očev rođak. Kockao sam i njegovo, prikazivao manji profit od stvarnog, u jednom momentu digao sam istovremeno četiri mikrokredita. I u danu izgubio. Trajalo je to dvije godine, radio sam, gubio posao, u jednom momentu čak radio četiri posla. Sve da bih mogao kockati – priča ovaj mladi Mostarac.

Tako se kao u začaranom krugu odvijao njegov život, zaradi, izgubi, posudi, izgubi, uzme kredit, izgubi… Pakao ima svoj oblik.

– Jedne sam večeri skočio kroz prozor! Da okončam sve. Oporavak je trajao mjesecima – kaže.

U jednom trenutku je odlučio otići na liječenje u komunu, ali su mu, kaže, roditelji ponudili još jednu. I nju je ubrzo potrošio.

– Djevojka mi je savjetovala da tražim pomoć. Imam veliku podršku obitelji, poslodavca. Trenutno radim u komunalnom poduzeću, te u jednoj piceriji i sav novac dajem roditeljima koji su vratili moje dugove i sada ih ja vraćam njima. Želim prestati kockati i vratiti izgubljeno povjerenje kod obitelji i prijatelja – kaže ovaj mladić.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments