Opozicija iz RS-a strahuje od ‘novog Dejtona’: Dodikove igre bi mogle skupo koštati entitet
Međunarodni pritisci i poruke opoziciji: Izolacija RS-a je realna opasnost
U Parlamentarnoj skupštini BiH održan je sastanak političkih lidera s predstavnicima zemalja članica Vijeća za implementaciju mira (PIC), gdje je pažnju privukla opozicija iz Republike Srpske – Draško Stanivuković (PDP), Milan Miličević (SDS) i Nebojša Vukanović (Lista za pravdu i red).
Iako su otvoreno optužili Milorada Dodika za destabilizaciju Bosne i Hercegovine, ključna poruka s njihove strane odnosila se na upozorenje međunarodnoj zajednici da se “ne dira” Dejtonski mirovni sporazum.
Ova izjava, koja je prošla gotovo nezapaženo, otkriva duboki strah opozicionih lidera da bi Dodikove eskapade mogle rezultirati revizijom Dejtona – što bi, po njima, moglo umanjiti ovlasti entiteta koje su naslijeđene još iz ratnog konteksta.
U početku pregovora u Daytonu 1995. godine, tadašnje rukovodstvo RS-a je imalo prednost na terenu, što je pretočeno u široke ovlasti entiteta – uključujući kontrolu nad policijom, sudstvom i vojskom. Danas, iako su neke nadležnosti prebačene na državni nivo, RS i dalje uživa značajnu autonomiju, što opozicija očito ne želi izgubiti.
Zabrinutost dodatno pojačava činjenica da Dodik svojim ponašanjem privlači međunarodni fokus, što otvara mogućnost za pokretanje inicijativa koje bi RS-u mogle oduzeti dio nadležnosti. U takvom scenariju, opozicija strahuje da bi preuzimanjem vlasti zapravo dobili entitet sa smanjenim političkim kapacitetima.
Dodatni alarm za opoziciju predstavlja povlačenje Njemačke iz razvojnih projekata u RS-u. Ukoliko i druge evropske zemlje krenu tim putem, entitet bi mogao biti suočen s ozbiljnim finansijskim problemima. Iako vlasti RS-a javno tvrde da je budžet stabilan, opozicioni lideri su svjesni da je RS godinama preživljavala zahvaljujući milijardama dolara stranih donacija i pomoći.
U tom svjetlu, njihova poruka međunarodnim zvaničnicima bila je jasna: “Dodik nije RS” i sankcije treba usmjeriti prema pojedincima, a ne entitetu. Oni se pozivaju na odgovornost, ali i na realnost – ako dođu na vlast, naslijediće devastiran sistem bez međunarodne podrške.
U suštini, lideri opozicije pokušali su poslati signal međunarodnim partnerima da su svjesni opasnosti koju nosi Dodikova politika, ali i da žele spasiti trenutni ustavni položaj RS-a. Kako su pokazali i njihovi istupi, više se boje posljedica njegovih poteza nego što vjeruju u spremnost Zapada da ih popravi.
