ORUŽANE SNAGE BIH STAGNIRAJU U ODNOSU NA REGIJU

Oružane snage BiH imaju prvenstveno defanzivnu ulogu, za razliku od Srbije i Hrvatske koje se razvijaju i ofanzivno.

Dok Hrvatska i Srbija jačaju oružane snage i njihovo financiranje, a i Slovenija kreće u ozbiljniju modernizaciju i izgradnju formacija, proračun za Oružane snage Bosne i Hercegovine (OS BiH) stagnira već blizu 10 godina, a političke prilike dodatno koče jači zamah u smjeru standarda NATO-a, u kojem je članstvo, unatoč opiranjima iz entiteta Republika Srpska (RS), cilj.

Oružane snage, objašnjava vojni analitičar Nedžad Ahatović, nastale su krajem 2006. spajanjem formacija entiteta Federacije BiH i RS-a te danas broje blizu 9.200 vojnika i 1.000 civila, a primanja vojnika u razini su prosječne plaće – blizu 400 eura.

Ovisnost o stranim donacijama

Arsenal kojim raspolažu, kaže, šarolik je i neujednačen, a naoružanje i opremu uglavnom nabavljaju entitetski MUP-ovi, dok same OS ovise o stranim donacijama jer je proračun od 290 milijuna KM (147,5 milijuna eura) nedovoljan za razvoj svih rodova – blizu 80 posto sredstava, kaže, ide na plaće, a 20 posto na održavanje opreme.

Od arsenala naslijeđenog od entitetskih formacija ostao je i operativnim se održava optimalan broj za potrebe jedinica.

“Jedan dio opreme je konzerviran, dok je veći dio uglavnom istočnog porijekla rashodovan u proteklih 12 godina. Od avijacije fiksnih krila ništa nije u ispravnom stanju, svi avioni tipa Orao i Galeb su na zemlji više od petnaestak godina, tako da iako se vode u inventaru OS BiH nisu ni izdaleka u razmatranju za prvi ešalon odbrane”, kaže Ahatović.

PZO čini nekoliko baterija raketnog sustava i topovi, a stanovit broj relativno modernog naoružanja skup je za održavanje pa se oprema koristi racionalno.

“Remontuje se uz pomoć domaćih stručnjaka i dosta razvijene namjenske industrije. Osnovu vatrene moći brigada OS BiH čine američki tenkovi M-60A3 TTS i oklopni transporteri M-113A1 koji vrlo kvalitetno odolijevaju zubu vremena i uz minimalna ulaganja se drže u operativnom stanju”.

Planovi modernizacije bez podrške i provedbe

No, potrebno je strateško, a prije svega političko opredijeljenje prema manjim, vrlo mobilnim, profesionalnim i moderno opremljenim snagama velike vatrene moći, koje će se moći servisirati s razine države. U međuvremenu, u nabavkama prednjači MUP RS-a.

“Za tri godine nabavljeno je cca 5.500 dugih cijevi raznih kalibara. Nedavno je MUP RS kupio i jedan moderni transportni helikopter Augusta-Westland AW-119 KX po cijeni od devet miliona eura, pored već postojeća četiri helikoptera”.

No, smatra da je u pozadini politička namjera stvaranja uvjeta da ulogu alternativnih oružanih snaga RS-a čine jedinice policije.

Istovremeno, u OS posljednjih godinu dana nije bilo ozbiljnih investicija – sva oprema je ili iz rata ili donirana između 1997. i 2000., u čemu je prednjačio SAD sa 100 milijuna dolara, dok su druge zemlje partneri donirale 120 milijuna. Ta se oprema, kaže, mahom koristi i danas.

Iako Ministarstvo obrane – od kojeg do zaključenja teksta Al Jazeera nije dobila odgovore na upite – kako kaže, ima stručan tim i kvalitetne planove opremanja i modernizacije utemeljene na realnim potrebama, nedostaje materijalne osnove i političke volje da se podrže i provedu.

Problem prizemljene avijacije

Kritično potrebno je, kaže, zrakoplovstvo fiksnih krila – mogli bi se, navodi, nabaviti jeftiniji zrakoplovi zbog malih troškova i uspostave kvalitetnog sustava školovanja pilota, koji bi onda mogli i u operacije NATO-a.

“Cijena jednog elisno-mlaznog borbenog aviona recimo tipa Embraer A-29 Super Tucano je između šest i sedam miliona eura sa kompletnim naoružanjem, a jedan sat leta na ovom avionu iznosi svega 400 dolara”.

Nakon pristupanja NATO-u moglo bi se razmišljati o supersoničnim zrakoplovima. No, trenutačno se u skladu s procedurama MAP-a, navodi, BiH opredijelila za nabavku eskadrile novih višenamjenskih transportnih helikoptera, za što će biti izdvojeno blizu 150 milijuna eura, te nabavka modernijih oklopnih transportera.

“Međutim, sama činjenica da nema planiranih nabavki ključnih strateški bitnih oružanih sistema – tenkova, artiljerije i avijacije fiksnih krila, dovoljno govori kakve su se sve ogorčene rasprave vodile iza zatvorenih vrata i šta je bio kompromis. To je bio više nego iznuđen politički potez, koji je opet dobro došao aktuelnim vlastima u entitetu RS da se zataška i opravda novo naoružavanje MUP-a RS-a”.

Ulazak u NATO je, ističe, zakonska obveza pa rasprave o tome nemaju pravni temelj. Trenutačno od pet organskih formacija Operativne zapovjedništva OS BiH, navodi, NATO evaluaciju imaju pješačke brigade s pratećim bataljunima, taktička podrška slijedi do kraja godine, a zrakoplovstvo je na čekanju.

Ofanzivna snaga hrvatskih i srpskih formacija

“Tako da što se tiče NATO-a, i pored nemogućih uslova, brojnih prepreka i zastarjele opreme, OS BiH imaju poprilično borbeno spremne i obučene oružane formacije”.

U odnosu na zemlje regije, Ahatović ističe da su OS BiH postavljene prije svega za defenzivnu ulogu, pa se BiH odlučila za dobro opremljen i obučen profesionalni sastav koji treba zaustaviti eventualnog agresora u kritičnom vremenu – prvih 72 do 96 sati. A po ocjenama NATO-a, to su u stanju.

Srbija i Hrvatska, pak, razvijaju i defanzivne i ofanzivne uloge, što se vidi i po razini zamišljene uporabe oružanih sustava koje nabavljaju.

“U okviru Vojske Srbije gravitiraju čak tri potpuno opremljene oklopne brigade, odnosno tri bataljona u mirnodopskim uvjetima, što Srbiju sa brojem aktivnih i uskladištenih tenkova stavlja čak i ispred jedne Francuske. I pored proglašenja vojne neutralnosti Srbije, postavlja se pitanje, zbog čega se tolika sila drži i održava operativnom u mirnodopskim uvjetima. Hrvatska sa druge strane dijelom ide za konceptom defanzivnog karaktera profesionalne vojske, ali mobilnost i vatrena moć vojske su osmišljeni tako da mogu na strateškoj razini iz defanzive preći munjevito u ofanzivu i izvesti strahovito jake oklopne udare i prodore uz podršku avijacije u ekstremno kratkom vremenu”, kaže Ahatović.

Manjkavo povećanje borbene gotovosti

Jasmin Ahić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, navodi da su planom modernizacije, uz spomenuto, predviđene nabavke protuoklopnih i protuzračnih sustava, opreme za pomoć civilnim strukturama, jačanje kapaciteta za borbu protiv terorizma i slično.

“Nažalost, od ključnih stavki za povećanje borbene gotovosti Oružanih snaga BiH nema nabavke avijacije, nema nabavke savremenih artiljerijskih sistema i tenkova, zatim savremenih bespilotnih letjelica i modernih sredstava vojne komunikacije”, kaže Jahić.

Osnovni ciljevi su razvoj i unaprijeđenje operativnih sposobnosti i dostizanje međunarodnih standarda, primarno obrambenih sposobnosti, što zahtijeva definiranje i implementaciju daljnjih rješenja, uključujući približavanje normama i praksi članica NATO-a, a tu su i obveze iz Operacija kolektivne sigurnosti.

Srednjoročni cilj, navodi, zahtijeva unaprijeđenje i održavanje sposobnosti i spremnosti institucije obrane, odnosno bolje opremanje, opskrbu i održavanje sredstava i infrastrukture, intenzivnu i bolju obuku i spremnost za zadatake, unaprijeđenje sustava školovanja i stručnog usavršavanja, efikasno održavanje popune i kvalitetne zamjene kadra kojem prestaje služba.

Međunarodna suradnja i mehanizmi NATO-a

“Aktivnosti koje u ovoj oblasti značajno opterećuju institucije odbrane su implementacija reformskih rješenja iz prethodne reforme odbrane, težišno u pogledu rješavanja viškova naoružanja, municije, minsko-eksplozivnih sredstava (MES) i opreme, imovine koja neće služiti za dalje potrebe odbrane i rješavanje pitanja vlasništva nad nepokretnom vojnom imovinom”.

Međunarodna suradnja je, pak, nužan uvjet realizacije implementacije mehanizama suradnje s NATO-om, ispunjavanja obveza iz Akcijskog plana za članstvo (MAP), modernizaciju i interoperabilnost.

No, zbog, kako kaže, skromnog proračuna stanje tehnike i opreme ne zadovoljava, kao ni nedostatak sredstava za izradu i realizaciju projekata koji bi pokrenuli proces modernizacije.

Zbog problema realizacije javnih nabavki, navodi, značajan iznos ostaje neutrošen, očiti su personalni problemi u logistici i letačkom kadru, stvaranju novog časničkog kadra te izradi brojnih sistemskih dokumenata.

“Nedovoljna opremljenost savremenim tehničkim, informatičkim i komunikacijskim sredstvima, nedostatak kvalitetnih aplikacija i baza podataka problemi su koji utiču na kvalitet rada Ministarstva odbrane i proces donošenja odluka se odvija bez oslonca na pouzdanu informaciju. Brz tehnički napredak IT sektora obavezuje na stalna ulaganja u opremu i obuku”, nabraja Ahić.

Pozitivni rezultati evaluacija

Ipak, tijekom nedavne vježbe vanjskog NATO ocjenjivanja OS BiH su uvježbavale administrativne procedure, uspostavu nadzornih punktova, osiguranje baze, pretrese, kontrolu masa i nemira, reakciju na zasjedu, postupke na paljbu te prilikom uočavanja improviziranih eksplozivnih naprava i slično, a evaluacija je, ističe, donijela pozitivne ocjene.

To znači da su jedinice spremne za mirovne operacije, a u njima je do sada sudjelovalo više od 1.300 pripadnika te su se, navodi, pokazali profesionalnim, odgovornim i uspješnim.

“Možemo slobodno reći da će to dovesti ne samo do afirmacije integracijskih procesa pridruživanja euroatlanskoj zajednici nego i dostizanju zahtijevanih NATO standarda kao i izgradnji i jačanju države BiH i njenih OS u cjelini”, zaključuje Ahić.

Izvor: Al Jazeera

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79