Penzijski sistemi u bivšoj Jugoslaviji: Ko najduže mora da radi, a ko ima najveću penziju u regiji
U većini zemalja, uključujući region, starosna granica za odlazak u penziju iznosi 65 godina. Međutim, s produženjem životnog vijeka, mnoge države postepeno povećavaju ovu granicu. U regionu, najbrže do penzije stižu građani Sjeverne Makedonije, dok najstariji građani u Sloveniji uživaju u najstabilnijem životu u penziji.
Penzijsko osiguranje na prostorima bivše Jugoslavije uspostavljeno je 1922. godine usvajanjem Zakona o osiguranju radnika. Kako je rekao Nikola Altiparmakov, član Fiskalnog savjeta, predratno penzijsko osiguranje ličilo je na privatno osiguranje sa kapitalizacijom prihoda. Starosna granica za odlazak u penziju tada je iznosila 70 godina, a mogućnost za prijevremene penzije nije postojala.
Nakon rata, 1957. godine, usvajanjem zakona o penzijskom osiguranju, sistem se prebacuje na tekuće finansiranje, poznato kao “pay as you go”. Starosna granica za penziju spušta se na 65 godina za muškarce i 50 godina za žene. Zlatno doba za penzionisanje nastupilo je 1964. godine, kada se starosna granica za muškarce smanjila na 60 godina, a za žene na 55, uz obavezan minimum radnog staža od 20 godina.
Radnicima je garantovano da će s punim radnim stažem od 40 godina moći da računaju na penziju od 85% plate. Uvedeni su i penali za prijevremeno penzionisanje, koji su ponovo uvedeni u Srbiji početkom 2000-ih. Tada počinje demografsko starenje stanovništva, što postaje veliki problem za penzijski sistem. Nakon raspada Jugoslavije, države su samostalno reformisale svoje penzijske sisteme i povećale starosne granice za odlazak u penziju.
U Srbiji, muškarci mogu otići u penziju sa 65 godina, dok žene to mogu učiniti sa 63 godine i šest mjeseci, s planiranim postepenim povećanjem na 65 do 2032. godine. Potrebno je minimalno 15 godina radnog staža. U julu 2024. godine, 1.653.687 građana primilo je penziju, a prosječna penzija iznosila je 390 eura.
U Hrvatskoj su starosni uslovi za penzionisanje isti kao i u Srbiji. Muškarci odlaze u penziju sa 65 godina, a žene sa 63 godine i šest meseci. Planira se izjednačavanje uslova za penzionisanje muškaraca i žena do 1. januara 2030. godine. U julu je u Hrvatskoj živjelo 1.227.691 penzioner, a prosječna penzija iznosila je 581 euro.
U Sloveniji, starosna granica za penziju je 60 godina i 40 godina staža ili 65 godina i 15 godina staža osiguranja. U julu je 643.360 građana primilo penziju, a prosječna penzija iznosila je 1.019 eura.
U Federaciji BiH, uslov za penzionisanje je 65 godina života i najmanje 15 godina radnog staža. Takođe, penziju mogu ostvariti oni sa 40 godina radnog staža bez obzira na godine. U julu 2024. godine, 450.169 korisnika primilo je penziju, a prosječan iznos bio je 329 eura. U Republici Srpskoj, pravo na starosnu penziju imaju osiguranici koji navrše 65 godina života i imaju minimalno 15 godina staža.
U Sjevernoj Makedoniji, muškarci odlaze u penziju sa 64 godine, a žene sa 62 godine uz minimalno 15 godina radnog staža. U julu 2024. godine, 340.482 korisnika primilo je penziju, a prosječna penzija iznosila je 344 eura.
U Crnoj Gori, muškarci odlaze u penziju sa 65 godina, dok žene mogu otići sa 62 godine i devet mjeseci. Planira se povećanje starosne granice za žene do 2032. godine. U julu 2024. godine, Crna Gora je imala 115.644 penzionera, a prosječna penzija iznosila je 495,13 eura.
