– Za policijski poziv najvažniji su rad, disciplina i dobra komunikacija. Ovo posljednje ponajviše! Od 2001. godine, kada sam stupio na dužnost u Policijsku stanicu Lopare, trudio sam se da pomognem svakome ko mi se obrati, da ga saslušam, razumijem, ponudim mu lijepu riječ prije svega, pa tek onda da vidim na koji način mogu djelovati – kaže za InfoBijeljinu policajac Muhamed Karasuljić, zaposlen u Policijskoj stanici Lopare.
Karasuljić, koji živi u Koraju, svojim komšijama i kolegama je poznat kao čovjek velikog srca i humanista, neko ko već dvadeset i dvije godine pokazuje da se bez obzira na nacionalnu pripadnost i vjeru, profesionalni poziv može i mora obavljati na najvišem nivou.
“Rođen sam 1971. godine u Koraju, gdje sam živio do ratnih dešavanja. Od 1993. godine do 2001. radio sam u Federalnom MUP-u Tuzlanskog kantona, ali sam onda dobio ponudu da se vratim u kraj u kojem sam odrastao i živio, i nastavim službu u Policijskoj stanici Lopare. U maju 2001. godine sam se vratio, dobio i treće dijete, i do danas svoj posao obavljam časno, uz izuzetan odnos sa svim kolegama u Stanici”, navodi Karasuljić za Bijeljinainfo.
Ponosan je, kako kaže, na to što u 22 godine rada nije imao nijedan incident. Pamti teške trenutke, ali i one momente koji vraćaju ljudima vjeru u čovjeka.
“Na primjer, sa kolegom sam jednom pronašao tri novčanice po stotinu konvertibilnih maraka. Objavili smo, rekli mještanima, i sutradan se ispostavilo da su ispale čovjeku koji ih je pozajmio kako bi odveo djecu na liječenje. Ili, recimo, pronašli smo novac koji je porodica dobila od Centra za socijalni rad, pa ga je slučajno izgubila. Drago mi je što smo te ljude obradovali, ali bilo je i teških trenutaka u službi, poput trostrukog ubistva u Loparama, kada je iz tog stana istrčao ranjeni dječak kojeg smo odmah unijeli u auto i odvezli doktoru”, prisjeća se Karasuljić.
Učesnik je raznih akcija sa kolegama iz stanice, ali uvijek je bio tu i kada je trebalo pomoći gorskim službama u traženju nestalih lica.
“Sjećam se mnogih akcija, od traženja djeteta na području Lipovica, do traženja gospodina Cvijetinovića koji je nestao. Uvijek sam bio tu da pomognem gorskim službama Bijeljine, Brčkog i drugih opština. I dan-danas se sa tim ljudima čujem, ostali smo u kontaktu”, dodaje Karasuljić, koji je i dobrovoljni davalac krvi, a najvrijedniju tečnost do sada je darivao 34 puta!
Muhamed posebno ističe da kolektiv u kojem radi, funkcioniše kao porodica, te da se svaki praznik, bez obzira da li ga obilježavali Srbi ili Bošnjaci, dočekuje i proslavlja s poštovanjem. Sa novom godinom, Muhamed odlazi u penziju. Tada će se u potpunosti posvetiti domaćinstvu i poljoprivredi, a za službu kaže da će mu nedostajati.
“Nedostajaće mi kolege i policijski poziv, ali svakako ćemo ostati u kontaktu. Drago mi je što sam sve ove godine služio građanima i njihovom miru, a nadam se da će i mlađe kolege nastaviti tako. Prije svega, da gradimo međusobno povjerenje, a sve ostalo će doći samo po sebi”, zaključuje Muhamed za InfoBijeljina.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
