Policajac Samir Mustafić dobio spomenik u Tuzli
U tuzlanskom naselju Bulevar, na obali rijeke Jale, danas je otkriven spomenik policajcu Samiru Mustafiću, koji je prije tačno godinu dana stradao pokušavajući da spasi bjegunca koji je upao u rijeku.
Spomenik su otkrili Samirov sin Aziz Mustafić, policajac Armin Mehmedović koji je zajedno s Mustafićem bio u nabujaloj Jali te Smajo Mandžić, zastupnik u Skupštini TK koji je kobnog dana ušao u rijeku da pomogne policajcima, javlja Faktor.
“Samir Mustafić nije bio samo policijski službenik, bio je sin, otac, suprug, a prije svega čovjek velikog srca. Njegova hrabrost nije bila samo dio uniforme koju je nosio, već dio njegove prirode. Hrabrost je pokazivao djelima, a ne riječima.
U trenutku opasnosti Samir nije oklijevao, nije se povlačio, nije razmišljao o sebi. Učinio je ono što samo najhrabriji među nama mogu, stavio je tuđi život ispred svog”, rekao je Elvir Mahmutović, direktor Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona.
Foto: J. Bojić
On je istakao da ljudi poput Samira Mustafića ne smiju biti zaboravljeni.
“Ovaj spomenik je trajni podsjetnik na žrtvu, hrabrost i čovječnost. Podsjetnik da postoje ljudi koji su nesebično spremni dati sve da bi drugi živjeli. Samir će živjeti kroz svoju porodicu, ali i kroz nas”, rekao je Mahmutović.
Avdo Joldić, punac Samira Mustafića, istakao je ono čemu smo svjedočili prije godinu dana “rade samo rijetki”.
“Samirov život nije bio lak. Kao dječak ostao je bez oca koji je ubijen u genocidu u Srebrenici. Odrastao je s tim teretom, ali ga nikada nije nosio kao gorčinu, nego kao snagu. Izrastao je u čovjeka koji nije okretao glavu od tuđe nevolje. U čovjeka koji je birao da pomaže, da štiti i bude oslonac drugima”, rekao je Avdo Joldić.
Iza Samira su ostala njegova djeca Aziz i Uma, a Joldić je naglasio da je na nama da im kažemo da mogu biti ponosni na svog oca.
“Ovaj spomenik nije samo kamen, on je podsjetnik na hrabrost, odgovornost i na to koliko vrijedi jedan ljudski život. Za nas porodicu, Samir nije samo ime na ovom mjestu, on je dio svakog našeg dana, svake uspomene i razgovora koji nedostaje. Ponosni smo što smo ga imali i na to kakav je bio, ponosni što će njegovo ime ostati upamćeno ne po načinu na koji je otišao, nego po načinu na koji je živio”, zaključio je Joldić.
