Porast broja osoba s psihičkim teškoćama u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina suočava se s alarmantnim trendom porasta broja osoba koje se bore s psihičkim teškoćama. Posebno zabrinjavajuće je što ovaj trend obuhvata sve veći broj mlađih pacijenata koji se obraćaju klinikama za mentalno zdravlje. Iako se mnogi danas otvoreno odlučuju potražiti stručnu pomoć, problem leži u nedostatku adekvatnog kadra u zdravstvenom sistemu.
Dr. Nerminka Aljukić, vršiteljica dužnosti načelnice Klinike za psihijatriju pri Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, ističe da su mlađe generacije posebno zastupljene među pacijentima u posljednjih nekoliko godina. Prema njenim riječima, prije pet godina klinika je godišnje tretirala oko 200 mlađih pacijenata, dok se taj broj danas popeo na impresivnih hiljadu.
Iako je ratna agresija ostavila duboke ožiljke na mentalnom zdravlju stanovništva, ne treba zanemariti ni utjecaj psiho-socijalnih okolnosti na ovu situaciju. Nedostatak stručnog osoblja i problema u organizaciji zaštite mentalnog zdravlja dodatno kompliciraju ovu već tešku situaciju.
Kada je riječ o kliničkim slikama kod pacijenata, Klinika za psihijatriju u Tuzli izvještava da su one slične onima u širem okruženju i uglavnom se odnose na poremećaje iz kruga anksioznih i depresivnih stanja.
Pandemija koronavirusa dodatno je opteretila mentalno zdravlje ljudi širom svijeta. Stručnjaci se sada bave pružanjem adekvatne pomoći pacijentima, ali i borbom protiv stigme i diskriminacije koja, iako manja, još uvijek postoji.
Uprkos tim izazovima, primjetno je sve otvorenije obraćanje ljudi za pomoć u vezi s problemima psihičke prirode. Grozdan Grozdanović, aktivan član Udruženja za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji Tuzlanskog kantona Fenix, dijeli svoje iskustvo i ističe važnost priznavanja problema i traženja pomoći.
Udruženje Fenix također bilježi porast broja osoba koje traže pomoć, a taj trend je posebno izražen nakon slučajeva femicida i drugih traumatičnih događaja u okruženju. Osim individualne podrške, udruženje također organizira grupne terapije samopomoći.
Psihijatrica Aljukić ističe da se kultura življenja i poimanja psihičkih problema često dovodi do toga da se stanju narušenog mentalnog zdravlja ne pridaje dovoljan značaj. Kako bi se osvijestila važnost brige o mentalnom zdravlju, potrebno je educirati ljude kroz obrazovanje, na radnom mjestu i druge relevantne sfere.
Nedostatak adekvatnog kadra u oblasti mentalnog zdravlja dodatno je kompliciran pojavom “samoproglašenih” psihoterapeuta i stručnjaka za mentalno zdravlje na društvenim mrežama. Ovi nekvalificirani pojedinci nude komercijalne savjete i garantiraju poboljšanje mentalnog zdravlja, što predstavlja ozbiljan problem.
Stručnjaci sa dugogodišnjim iskustvom pozivaju na izmjene zakona koji reguliraju ovu oblast zdravstva kako bi se osigurala adekvatna zaštita pacijenata. Do tada, građane se potiče da budu oprezni pri odabiru pružatelja psihološke pomoći i da se konzultiraju s licenciranim stručnjacima kako bi dobili odgovarajuću podršku za svoje mentalno zdravlje.
