Poražavajući podaci: U Bosanskom Novom upisano samo 12 prvačića Bošnjaka
Egzodus povratnika ubrzao odlazak u Evropu
Na ušću Sane u Unu, u općini koja je nekada nosila ime Bosanski Novi, danas se jasno vidi demografski i ekonomski slom. Popis iz 2013. godine pokazao je da u Novom Gradu živi 27.115 stanovnika, što je više od osam hiljada manje nego prije rata, dok je broj Bošnjaka pao ispod četvrtine ukupne populacije.
Općina ima 48 naselja, od kojih je samo jedno gradsko, a nakon rata bila je jedno od prvih područja u BiH koje je doživjelo masovni povratak.
“Povratak Bošnjaka u Novi Grad počeo je 1999. i 2000. godine, kada je međunarodna zajednica bila usmjerena na druga područja. S obzirom da je Prijedor tada bio pod sankcijama, mi smo iskoristili priliku i odmah krenuli u obnovu. Najveći zamah bio je 2003. godine kada je ostvareno čak 54% povratka Bošnjaka u odnosu na Popis iz 1991. godine”, prisjeća se Fikret Halilović iz Novog Grada.
Optimistična faza povratka trajala je kratko.
“Ljudi su nekoliko godina radili oko kuće, bavili se zemljoradnjom, ali bez posla nije bilo života. Mnogi su morali otići u Švedsku, Francusku i druge zemlje Evrope. Čak su im i te zemlje pomagale da napuste BiH”, kazao je Halilović.
Politički utjecaj Bošnjaka u međuvremenu je značajno oslabio.
“Danas imamo samo tri odbornika od ukupno 27 u Skupštini Opštine. Nakon povratka ih je bilo sedam, i to je bio naš maksimum”, dodaje Halilović.
Demografska slika je sve lošija – ove školske godine u prvi razred upisano je tek 12 bošnjačkih prvačića.
“Nakon što su 2004. godine dva autobusa Bošnjaka otišla u Francusku, stvari su krenule nizbrdo i taj proces se do danas nije zaustavio”, naglasio je Halilović.
Prema njegovim riječima, trenutno u Novom Gradu živi tek nešto više od hiljadu Bošnjaka, uglavnom starijih osoba.
“Svjesni smo da će s vremenom taj broj biti još manji, ali sam uvijek bio optimista. Vjerujem da će promjene u svijetu, posebno u Evropi, dovesti do povratka naših ljudi ovdje, odakle su nekada otišli”, kaže Halilović.
Privreda je svedena na minimum.
“Postoji nekoliko građevinskih firmi sa po dva ili tri radnika, koje rade samo sezonski. Najjača firma je paletara koja proizvodi eko palete i zapošljava pet do šest radnika”, objašnjava Halilović.
Osim toga, tu je i mala privatna firma koja izvlači drvo iz šuma i izvozi ga, sa samo tri zaposlena.
“Ukupno, s administracijom Opštine, ima oko 700 stalno zaposlenih, te još između 300 i 500 koji povremeno rade u obrtima. Novi Grad je, nažalost, grad koji polako umire”, zaključuje Halilović.
Poseban teret na ionako oslabljenu zajednicu predstavlja i planirano nuklearno odlagalište u Hrvatskoj, tik preko rijeke Une, što dodatno povećava nesigurnost u ovoj graničnoj općini pogođenoj masovnim migracijama.
