Potresna ispovijest majke dječaka koji je sa kamenom u torbi skočio s mosta
Teško je kad ideš ulicom i vidiš drugu decu. U svakom tražim bar malo njega. Uhvatim sebe kako piljim u njih, pa spustim pogled, bude me sramota – kaže Danijela Drljić, majka petnaestogodišnjeg Dragana iz Pančeva koji se prije godinu dana likvidirao skokom sa mosta u Tamiš sa teškim kamenom u torbi.
– Draganova razredna i drugovi iz škole su juče bili na groblju. Drug mu je svirao tri pjesme, isti dječak koji mu je svirao i na sahrani. Plakala sam kada su mi rekli šta planiraju, ali ne od tuge, bila sam dirnuta jer moj Dragan nije zaboravljen… – kaže nesrećna žena.
Draganova majka neutešna je
Dragan Drljić nestao je u noći između 2. i 3. debruara, a zatim je na pančevačkoj obali pronađen njegov bicikl. Odmah su alarmirane službe zbog sumnje da se dogodilo najgore.
Njegova majka je sve vreme sjedela na obali, nadajući se da će se Dragan odnekud pojaviti. Međutim, sutradan je njegovo tijelo izvučeno iz rijeke, a život porodice Drljić je zauvijek promijenjen.
Draganova majka neutešna je Foto: Oliver Bunić / RAS Srbija
U subotu 29. januara dali smo Draganu godinu u krugu porodice. Kada odeš na groblje i kada vidiš sliku njegovu, onda te stvarnost udari u glavu i tek onda je najgore. Najteži je taj trenutak kada gledaš spomenik i sliku. Sada kada su bili praznici preplakala sam 31. i 1. kao i Badnje veče, a onda je bila njegova slava Sveti Jovan.
Tu sam nekako gledala da se suzdržim. Prvi put je sve izgubilo svoju čaroliju. Rad i posao su me jedino održali, jer dok radiš zaboraviš stvarnost, makar na kratko – kaže ona.
Prisjeća se sahrane…
– Drug koji mu je svirao na sahrani, svirao mu je za godišnjicu. Sećam se da sam na grobu ostala sam akad su svi otišli i da sam ga zamolila da dva puta odsvira pesmu. To me je tada nekako smirilo – priča neutešna Danijela za Alo.
Kaže, sada se trudi da pomogne drugoj djeci, da tako bude korisna i nađe utjehu.
– Sinovljev najbolji drug živi tu kod mene u kraju. Njemu sam poklonila Draganove knjige kako bi on lakše učio, a danas, sutra, neka i on pokloni nekom djetetu, pa da, eto, ide nekako dalje, da bude nešto dobro od svega.
Teško je kada ideš ulicom i vidiš djecu. U svakom tražim barem malo Dragana, kad ih sretnem naježim se. Isto tako voze bicikl, plavi su, ista frizura, figura… izdaleka kad ih pogledam, pomislim da je on. Uhvatim sebe da piljim, pa spustim pogled, bude me sramota – kaže ona.
Dječak je prije nego što je skočio s mosta ostavio oproštajno pismo na 17 strana što je duboko potreslo i policajce koji su radili na ovom slučaju piše Blic.
