Zajednička vojna vježba “Slovenski štit 2019.” na kojoj Rusija i Srbija testiraju svoje protuzračne kapacitete još jedna je u nizu provokacija s kojom Rusija najavljuje svoje čvršće vojno prisustvo u regionu.
Vojni analitičar Nedžad Ahatović u razgovoru za Faktor ističe kako je indikativan podatak da se pripadnici PVO Vojske Srbije obučavaju na najsavremenijim protuzračnim sistemima današnjice kao što su raketni kompleksi ZSR S-400 Triumph/SAM-21 Growler i Pantsir S1/SA-22 Grayhound.
-To govori samo da se sprovodi vojna saradnja u smislu interoperabilnosti tako da pomenuti PZO sistemi ne moraju biti stacionirani u Srbiji, ali se mogu vrlo brzo rasporediti i staviti u funkciju. Šta predstavlja ovakva vrsta vježbi i zajedničke vojne saradnje u oblasti protuzračne odbrane između Srbije i Rusije najbolje govori podatak da je Vojska Jugoslavije tokom NATO udara 1999. godine oborila za radar nevidljivi STEALTH taktički lovac F-117 Night Hawk- podsjeća Ahatović.
Protuavionski radarsko-raketni sistem S-400 je nakon uvođenja u operativnu upotrebu, nastavlja on pojašnjavati, pored nuklearnog oružja, postao najznačajnije strateško oružano sredstvo za odvraćanje od agresije sa kojim raspolaže Ruska Federacija.
Osnovna prednost sistema je činjenica da se iz marševskog poretka raspoređuje na vatreni položaj za ukupno pet minuta.
– Osmatračkoj radarskoj mreži koja djeluje u okviru diviziona, dovoljno je 12 sekundi rada da u pokretu otkrije 200 ciljeva na visinama od 25 do 100.000 metara i na daljinama od 600 km. Kompletan sistem može da gađa ukupno 48 ciljeva u zraku bilo da se radi o avionima, STEALTH avionima, raketama zemlja zemlja ili krstarećim projektilima na daljinama od 200 km sa 96 raketa, dakle po dvije rakete za svaki cilj. Opaljenje raketne salve svih 96 raketa, kompletan divizion vrši za manje od 90 sekundi. Tačnost prvog pogodka rakete je 98%. S-400 se bazira na porodici raketa tipa Fakel brzine do 4 maha koje u zavisnosti od tipa imaju domet od 200 do 400km, a pridodat mu je potpuno novi radarski kompleks u odnosu na stari sistem S-300 kojeg čine digitalizirani 3D aktivno-fazni svevisinski osmatrački radar ciljeva na velikim visinama 96N6E/Thomb Stone dometa emitovanja i otkriva ja ciljeva na 300 km na visinama od 100 km, novi akvizicijski nišanski radar za praćenje ciljeva 92N6E/Grave Stone i njegova verzija za osmatranje nisko letećih objekata V60E6M/Grave Stone B na 24 metarskom stubu dometa emitovanja 400 km. Pored toga u sastav diviziona ulazi i poboljšani osmatrački i akvizicijsko nišanski 3D radar 91N6E1/Big Bird B dometa emitovanja od 600 km i digitalizirani mobilni komandno-operativni centar 55K6E- navodi naš sagovornik.
Iako nije dopremljen na vježbu uz radarsko raketni kompleks S-400 po formaciji dolazi i multiband mobilni osmatrački radar daljeg dejstva 55Zh6ME NEBO M/Tall Rack, koji vrši automatski monitoring i obradu podataka iz zračnog prostora sa više zadatih frekvencija emitovanja u integralnom PZO sistemu dometa preko 1800 km sa mogućnošću otkrivanja i STEALTH letjelica na velikim daljinama.
-Ovaj sistem se zajedno sa radarima NEBO M polako uvodi u naoružanje jedinica PZO Ruske Federacije po cijeni i od 280 do 300 miliona dolara, gdje će zamijeniti 185 zastarjelih sistema S-300P/PT i PS. Osnovna prednost sistema S-400 je veći domet u otkrivanju i gađanju ciljeva u zraku, otkrivanje STEALTH letjelica, povećana brzina obrade podataka, priprema za dejstvo i dejstvo, gdje kompletan divizion otvara vatru za manje od 20 sekundi po prijemu podataka- naglašava Ahatović.
Za protuavionski raketno-topnički sistem „Pantsir“ S1/SA-22 Grayhound malog dometa, kaže da je sofisticirani potpuno autonomni tzv. trupni sistem PZO-a namijenjen u prvom redu zaštiti kopnenih trupa, posebno oklopnih jedinica u pokretu od napada helikoptera, dronova i aviona iz brišućeg leta.
-Također služi i kao prvi nivo zaštite važnih ciljeva poput, artiljerijsko-raketnih baterija, aerodroma, industrijskih kapaciteta, brodovlja i drugih vojnih instalacija. Sa 3D električno faznim radarom „JANUS“, Pantsir S1 otkriva ciljeve veličine od 1 cm2 na daljinama od 36 do 38 km, dok je u mogućnosti da raketama prati i neutrališe maksimalno 20 ciljeva na daljinama od 24 do 30 km. Pored radarskog osmatranja, Pantsir S1 koristi i potpuno stabilizovani ekeltro-optički nišan ITPP 1 sa dvostrukim kanalom praćenja TV i IC, sa automatizovanim praćenjem i nišanjenjem 18 meta odjednom. Dvocijevni automatski PA top 2A38M kalibra 30 mm je potpuno uvezan u sistem nišanjenja meta nišanskim radarom ili elektro-optičkim nišanom. Pantsir S1 je naoružan sa 12 raketa i 2 topa 30 mm. Ciklična brzina djelovanja topovima 30 mm iznosi 4800 zrna u minuti što stvara vatrenu zavijesu na daljini od 5700 i visini od 4800 metara. Koristi klasični tip municije sa tempiranim i udarnim upaljačem i visokofragmentiranim i visokoekslopzivnim tjelom zrna. Pantsir S1 koristi raketene porjektile 57E6-E čiji minimalni domet iznosi 1500 metara, a maksimalni 30 km sa visinskim plafonom djelovanja od 0,5 m do maksimalnih 18.000 metara, koji u završnoj putanji djeluju na metu sa blizinskim i uradnim upaljačem. Kompletno oruđe se puni municijom i raketama za 15 minuta, a brzina rekacije potpuno ugašenog sistema je 5-6 sekundi. Panstri S1 se može uvezati sa drugim raketnim sistemima PZO i mrežom osmatračkih radara, optičkom vezom ili bežčnim sistemom prenosa podataka. Baterija se sastoji od komandnog vozila, šest oruđa i tri vozila za punjenje municijom, po jedno na dva oruđa. Oruđe i komandni centar se nalaze na šasiji kamiona URAL 5323- pojašnjava detaljno Ahatović sve karakteristike ovog sistema.
Nadalje smatra, da je dopremanje PZO kapaciteta ovakvih tehničko-taktičkih karakteristika i borbenih mogućnosti, vježbanje na tim sistemima i uspostava, obuka i održavanje nivoa upotrebljivosti ukupnih kapaciteta interoperabilnosti PZO sistema Srbije sa Ruskom Federacijom je više nego očigledna provokacija usmjerena prema Sjevernoatlanskoj vojnoj alijansi.
-Rezultat takve saradnje je mogućnost brzog zatvaranja ovog djela zračnog prostora Europe za djelovanje zračnih koridora NATO-a i uspostava strateške prednosti u kontroli zračnog prostora ukoliko želite vojno djelovati na kopnu. Ako, primjera radi, krene vojna intervencija Srbije uz podršku Rusije na Kosovu ili u BiH, brzim razmještanjem ovako sofisticiranih kapaciteta protuzračne odbrane spriječit će se svaka mogućnost vojne intervencije NATO-a koja obično kreće sa zračnim udarima- upozorava Ahatović. i dodaje:
-Postavlja se pitanje šta to treba da znači. Ako smo prije 20 godina rezultat minimalne srpsko-ruske vojne saradnje u poboljšanju stare protuzračne odbrane bivše JNA gledali u kršu koji je ostao iza srušenog nevidljivog F-117 u jednoj njivi kod sela Buđanovci 28.03.1999. godine, šta očekivati danas sa mogućnošću brzog raspoređivanja u Srbiji najmodernijih PZO sistema u svijetu.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
