Preminuo humanista iz Teslića: Utopio na gradskoj plaži

Iza sebe je ostavio suprugu, dvoje male djece i veliki broj mališana koji zahvaljujući njegovoj dobronamjernosti imaju sretnije djetinjstvo…

Policiji u Tesliću juče je prijavljeno da se na gradskoj plaži, odnosno rijeci Velika Usora utopio muškarac. Pijava je zaprimljena oko 13.50 sati, a nakon uviđaja utvrđeno je da se u rijeci Velika Usora utopio V. V. iz Teslića, saopćeno e iz CJB Doboj.

No, kako prenose mediji, stradao je Vladimir Vulković, humanitarac iz Teslića.

Iz policije navode da su odmah po prijavi postupili policijski službenici Policijske stanice Teslić koji su na mjestu zatekli pripadnike Službe hitne pomoći Doma zdravlja Teslić, koji su utvrdili identitet. Smrt je konstatovana u prostorijama Doma zdravlja.

Uviđaj su izvršili policijski službenici Policijske stanice Teslić pod nadzorom dežurnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Doboj, a tijelo stradalog je prevezeno u prostorije Gradskog groblja u Banjoj Luci, gdje će biti izvršena obdukcija.

Vijest o smrti Vukovića, inače dugogodišnjeg člana, objavila je i Humanitarna organizacija “Srbi za Srbe”.

“Svoje slobodno vrijeme, kojeg nije bilo puno zbog obaveza, najviše je volio ispuniti aktivnostima u prirodi. Nažalost, takav izlet mu je bio loš. Izgubio je život u nesretnoj nesreći, utopio se u rijeci Usori.

Brat Vlado je bio jedan od naših najaktivnijih volontera u Republici Srpskoj. Iza sebe je ostavio suprugu, dvoje male djece i veliki broj mališana koji zahvaljujući njegovoj dobronamjernosti imaju sretnije djetinjstvo”, navodi se u objavi na Facebooku.

“Na povratku sa Svete gore stigla mi je ta vijest. Loše vijesti uvijek dolaze iznenada, na njih ne možeš biti spreman. Vijest da je otišao jedan od najboljih među nama.

Kao da ga je neka nevidljiva ruka odnijela iz ovoga svijeta, kao da ga je otrgnula od nas.
I onda u nevjerici se pitamo šta je ljubav, vjera, nada i kako je moguće krenuti dalje.

Napustio nas je čovjek koji je tako nenametljivo, a jednostavno i prirodno činio dobro ljudima. Čovjek koji je znao osjetiti tuđu nesreću i naći se tu da pomogne, a i da sve nas pozove da to isto činimo.

I kao da je nestao iz ovoga života i krenuo dalje gdje samo on zna i gdje ga trebaju.
Otišao je naš Vladimir Vuković, a ostaju vječita pitanja – zašto, i da li je moralo i moglo drugačije?

Naše porodice su godinama snažno i iskreno vezane. Naše misli su uz njegove najmilije.