Priča o vatrogascu Kemalu Cacanu: “Moja je obuka bila 15 minuta u junu ‘92. godine”
Sarajevski vatrogasac Kemal Cacan nije samo vatrogasac. On je simbol hrabrosti, predanosti i požrtvovnosti. Kroz svoju nevjerojatnu karijeru, Cacan je postao sinonim za nepokolebljivu odlučnost i neustrašivost u suočavanju s vatrenom stihijom. Kroz razgovor za portal Klix.ba, otkrio je nevjerovatne detalje svog posla, od početaka u ratom zahvaćenom Sarajevu do svakodnevnih izazova s kojima se susreće.
Rođen na samo nekoliko koraka od Vijećnice, Kemal Cacan je od djetinjstva bio obavijen atmosferom vatrogasne tradicije. Svoj život posvetio je službi zaštite i spašavanja, istovremeno gradeći karijeru koja je postala legendarne razmjere. Sjećajući se početaka, Cacan ističe kako je ratno Sarajevo postavilo temelje za njegovu karijeru.
“Prva moja intervencija bila je gašenje požara na Oslobođenju, kad je prvi put zgrada planula. S one strane Nedžarića puca, siječe te. Ležiš i ne možeš da se makneš, gasiš ono što smiješ,” prisjeća se Cacan.
Cacan je bio neumoran u svojoj službi Sarajevu, često stavljajući vlastiti život na kocku kako bi spasio druge. Opisujući svoje najteže trenutke, posebno ističe požare na Vijećnici i zgradi Oslobođenja kao ključne tačke u svojoj karijeri. No, uprkos opasnosti, njegova hrabrost i odlučnost nikada nisu popustili.
“Meni je zlo od Vijećnice. Kad dođe 25. august, ja se naježim. Vijećnica mi je obilježila karijeru. Govorim i ovoj djeci da je strah normalna ljudska pojava. Ja se bojim požara i poslije toliko godina, ali bojim se samo da vidim šta me čeka jer ja odgovaram za civile,” priznaje Cacan.
Cacan opisuje svoj posao kao sport u kojem je adrenalin uvijek prisutan. Za vatrogasce, nema radnog vremena, posebno kada se suočavaju s požarima većih razmjera. Spremnost i brza reakcija ključni su u svakom trenutku.
“Kad primimo dojavu ne treba nam ni minuta da se spremimo. Čim zazvoni telefon ljudi se presvlače i voze. Ako je reol od Čengić Vile do Bradine ide ova stanica Stup jer ona je u ovom dijelu grada najjača,” objašnjava Cacan.
Cacan naglašava da je posao vatrogasca iznimno skup, ističući financijske izazove s kojima se susreću. Financiranje opreme postaje ključno pitanje, a nedostatak sredstava predstavlja ozbiljan problem u obavljanju njihovih dužnosti.
“Svaki kamion ili dio opreme su cifre od tri ili četiri nule. Moja uniforma košta komplet 4.000 KM, a zamislite za 200 ljudi. U prethodnom periodu to je bilo zapelo, nismo mogli dobiti ni uniforme ni kopačice, nismo mogli dobiti ništa,” iznosi svoje zabrinutosti Cacan.
Kroz svoje iskustvo, Cacan poziva na reformu i modernizaciju vatrogasne službe. Ističe važnost bolje opreme, veće podrške lokalnih vlasti te uključivanja žena u vatrogasnu profesiju. Njegova strast i predanost ne samo da inspirišu, već ukazuju na nužnost kontinuirane podrške vatrogasnoj službi.
“Nama treba podrška svih nas, ne samo političkih, treba podrška građana,” zaključuje Cacan.
Kemal Cacan nije samo vatrogasac. On je simbol prave hrabrosti. Njegova priča podsjeća nas na važnost i složenost posla vatrogasaca te potrebu za kontinuiranom podrškom i unaprjeđenjem njihovih uslova rada. U svijetu gdje su heroji često nevidljivi, Cacan stoji kao inspiracije za sve nas.