“Pronašla je mjesto gdje ništa ne boli”: Pismo tetke djevojčice iz “autobusa smrti”

Ostala je prazna soba puna uspomena, četkica, slika i gorka uspomena da je više nema. Naša djevojčica pronašla je mjesto gdje ništa ne boli, među zvijezdama. Onda bi sad sigurno rekla da ne tugujem ovoliko jer ćemo jednog dana opet biti zajedno. Putuj mali anđele, idi s mirom dragom Bogu ali te molim svrati nam ponekad u snove da se vidimo.

Ovim riječima tetka Lene Ilić (16), osme preminule osobe iz “autobusa smrti” iz Donjeg Međurova, koja je preminula u KC Niš nakon petomjesečne borbe za život, oprostila se čitajući oproštajno pismo na Leninoj sahrani.

Uz tužne zvuke pogrebne muzike i 16 crvenih balona u obliku srca koji su pušteni ka nebu, više od 1.000 rođaka, prijatelja i drugova iz Umjetničke škole u Nišu takođe se oprostilo od Lene Ilić (16), piše Blic.

Tetka nastradale djevojčice pročilala je nad njenim kovčegom na groblju govor kojim se oprostila od svoje mezimice, dok su grobljem odjekivali jecaji.

– Malo je reći da je bila najbolja, posebna, talenat koji se ne viđa svakog dana, ponos kojim bi se dičio svaki roditelj. Kao tetka mogla sam da se pravim važna što je moja. Nisam, a trebalo je. Najbolja u razredu, ozbiljna, odmjerena plijenila je svojom pojavom i svojim osmijehom. Sa tek napunjenih 16 godina, prava mala dama sa upečatljivim stilom umjetnice. Pohvale, priznanja, nagrade neko je nažalost obrisao kao gumicom. Ostala je prazna soba puna uspomena, četkica, slika i gorka uspomena da je više nema. Naša djevojčica pronašla je mjesto gdje ništa ne boli, među zvijezdama. Onda bi sad sigurno rekla da ne tugujem ovoliko jer ćemo jednog dana opet biti zajedno. Putuj mali anđele, idi s mirom dragom Bogu ali te molim svrati nam ponekad u snove da se vidimo – navela je tetka nastradale djevojčice.

Ona je pročitala i posebnu pjesmu koju je namijenila Leni, a papire sa govorom i pjesmom potom je stavila u njen sanduk. Jedna od Leninih drugarica poručila je da je nikada neće zaboraviti.

– Pet mjeseci si se hrabro borila. U svim našim srcima tinjala je nada da ćeš se nekako izvući a sada će ta srca od bola prepući. Leti sad visoko naš anđele mali, nemoj da se plašiš, stalno ćeš da živiš u srcima našim – rekla je Lenina drugarica.

Nepregledna tužna povorka ispratila je na posljednji počinak kovčeg sa tijelom tragično nastradale djevojčice, od njene porodične kuće do groblja u Čokotu. Mještani Čokota koji nisu bili u tužnoj povorci, izašli su na kapije da odaju posljenju počast nastradaloj djevojčici. Osim velikog broja rođaka, prijatelja porodice, đaka, kolega sa posla njenih roditelja, u koloni su se našli i neki od članova porodica drugih nastradalih putnika “Niš – ekspresovog” autobusa na koji je 21. decembra naletio voz, koji nisu mogli da zadrže suze.

Nakon što su se najbliži članovi porodice oprostili od Lene, bijeli kovčeg sa njenim tijelom spušten je u raku, uz tužne zvuke pogrebne muzike. U tom trenutku ka nebu je poletjelo 16 crvenih balona u obliku srca.

“Ne znam kako bez Lene da nastavim”

– Ko bi mogao da poželi ovakav kraj. Ko bi mogao da ga prihvati. Treba vrijeme da prođe da bol popusti ali srce se onda skameni i suze više neće da pođu. Ja ne bih da ovaj trenutak činim još tužnijim nego što jeste, utjehu nemam i ne znam gdje se nalazim, ako neko zna neka mi kaže jer ne znam kako bez Lene dalje da nastavim – napisala je djevojčicina tetka u oproštajnom govoru.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79