Rasprave o minimalcu i fiskalnim reformama: Šta se krije iza odluka?
Koalicija pod pritiskom poslodavaca i vlastitih nesuglasica u FBiH
Proteklih 15 dana obilježile su žestoke rasprave o odluci Vlade Federacije BiH kojom je minimalna plata povećana sa 620 na 1.000 KM. Iako je ova odluka već stupila na snagu, poslodavci insistiraju na njenom revidiranju.
Konsenzus postoji oko potrebe za povećanjem minimalca, ali neslaganja su očita kada je riječ o oporezivom dijelu plate.
Trenutno, poslodavci moraju uplatiti doprinose na puni iznos od 1.000 KM, što povećava troškove na 1.744 KM po zaposleniku.
Odluka je uzdrmala koaliciju koju čine SDP, HDZ, Naša stranka i Narod i pravda. Poslodavci traže smanjenje oporezivog dijela na 700 ili 800 KM, te olakšice za linearno povećanje plata zaposlenicima koji zarađuju iznad minimalca.
Podijeljeni stavovi unutar vlasti
Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća razgovaralo se o ovim zahtjevima. Poslodavci su najavili da će Vlada do 20. januara izaći s prijedlogom koji bi mogao ublažiti njihove troškove. Međutim, ostaje pitanje hoće li Vlada prihvatiti zahtjev za smanjenje oporezivog dijela plate.
Unutar vladajuće koalicije, neslaganja su vidljiva. Naša stranka traži hitno smanjenje oporezivog dijela minimalne plate i ubrzanje fiskalnih reformi.
S druge strane, Aljoša Čampara iz Naroda i pravde već je uputio prijedloge izmjena Zakona o doprinosima i Zakona o dohotku, uz kritiku odluke o povećanju minimalca na 1.000 KM.
Šta dalje?
Trenutna situacija jasno pokazuje podijeljena mišljenja. Naša stranka i Narod i pravda traže konkretne fiskalne promjene, dok se SDP i HDZ drže početnih odluka.
Istovremeno, Vlada FBiH povukla je prijedlog privremenog finansiranja i najavila da će do kraja sedmice dostaviti budžet za 2025. godinu.
Ova situacija otvara brojna pitanja: Hoće li HDZ i SDP popustiti pred zahtjevima poslodavaca? Hoće li parlament razmatrati prijedloge Aljoše Čampare, ili će Vlada uputiti vlastite izmjene fiskalnih zakona?
Svi se slažu da su reforme neophodne već godinama, ali ostaje nejasno ko će preuzeti odgovornost za njihove konkretne korake i implementaciju, a radnici i poslodavci čekaju konačne odluke.
