Rat mu je odnio najbliže, izgubio je prijatelje, rođake

Kada rat ili bolje reći vojna sila sravne i opustoše zemlju, građani obično odlaze, tragajući za boljim životom i perspektivom za mlade naraštaje. Na hiljade je ovakvih primjera i u našoj zemlji, koji i danas, 24 godine nakon rata, napuštaju domovinu odlazeći trbuhom za kruhom. Afganistan je u ratu koji je počeo još 2001, a okončan prije manje od pet godina, sravnjen. Stanovništvo je ginulo, a omladina bježala u inostranstvo.

Majčine suze

Bježi još uvijek i vjerovatno će nastojati otići i u godinama pred nama. Sabaun Ningrahari je, kada je krenuo od kuće u svijet, imao nepunih 18 godina. Rat mu je odnio najbliže, izgubio je prijatelje, rođake, ali ne i nadu u bolje sutra. I danas kada je hiljadama kilometara daleko od domovine, Ningrahari u Salakovcu kod Mostara sa prijateljima pravi plan za budućnost. Nastoji stići u zapadnu Evropu, ali u civilizacije na koje Amerika ima utjecaj.

– Njemačka je poželjna. Kada bih birao, išao bih tamo. Iskreno, danas ne znam gdje ću i kada ću dalje, iako znam da već za mjesec ili dva idem. Namjeravam na Zapad, u neku od zemalja koja nudi perspektivu i priliku za rad i to je sve, priča za Oslobođenje.

O ratu u domovini ne želi govoriti. Kaže da ga i danas u snu proganjaju bombe, eksplozije i leševi. Mrtve ne može povratiti, ali vjeruje da će ipak doći dan kada će viša sila kazniti onu koja je ubijala nedužne u njegovoj zemlji.

– Kad je rat započeo, bio sam mali i nisam shvatao zašto se sve to događa. Tek kad sam sazrio, spoznao sam šta se sve izdešavalo u novom vijeku. Iz očevih priča znam o Afganistanu prije rata. Velika nevolja i tuga zadesile su moju zemlju. Nažalost, mnogo je računa isporučeno nama, iako nismo morali platiti baš svaki. Žalim zbog izgubljenog djetinjstva i suza moje majke, priča nam.

Priznaje da nije znao za patnju Bosne i Hercegovine i rat koji se ne tako davno vodio i u Salakovcu. U našoj zemlji se osjeća lijepo, ali to ipak nije mjesto gdje će trajno ostati.

– Ovu sam zimu dočekao ovdje, a narednu Bog zna gdje. Danas sam mnogo sretniji nego što sam bio kod kuće. Dobro je što su uz mene prijatelji. Pomažemo se u nevolji, uvijek smo jedni uz druge, kaže nam.

Svađe nema

Na kraju je napomenuo da problema u Centru Salakovac nema, da su uslovi života tamo dobri, te da žali zbog incidenata koje su napravili migranti na ulicama bh. gradova posljednjih mjeseci.

– U Bihaću je bilo mnogo problema. Tamo je dosta samaca i ljudi koji su skloni pravljenju problema. Ovdje je sve drugačije. U Centru su većinom porodice sa djecom i zaista nema nikakvih problema. Čak ne dolazi do problema ni među djecom, ispričao je Sabaun.

Kapaciteti Centra u Salakovcu već izvjesno vrijeme su popunjeni. I u zimskim mjesecima, prema riječima uposlenih, poneko od migranata ode, ali je to u odnosu na jesenje, ljetne i proljetne mjesece neuporedivo manji broj. Dešavalo se u posljednje vrijeme i da neki od migranata izvjesno vrijeme izbivaju iz Centra, pa se kasnije na iznenađenje volontera i stanovnika vrate.

Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79