Razočarani radnici: Idemo kućama nakon Božića i Nove godine bez obzira na ponudu
Iako je sve izvjesnije da je kraj, kao i da nije upitno da preostali radnici nekadašnjeg hercegovačkog giganta idu kućama nakon Božića i Nove godine, oni čija sudbina je u pitanju, ipak se ne mogu pomiriti sa činjenicom da će se tek tako dozvoliti da sve ode u zaborav.
Upravi Aluminija Mostar dato je zaduženje da što hitnije zatraži od izraelsko-kineskog konzorcija Abraham grupe nastavak razgovora s ciljem korekcije njihove ponude, nakon čega bi sudbina 350 preostalih radnika trebala biti jasna.
Drama u Mostaru: Romi uperili pištolj u zaštitara „Aluminija“ i polegli ga na tlo
– Mi svakako idemo kućama 31. decembra, otkazni rokovi su do 15 januara, to je već riješeno bez obzira na ponudu, i tu nema dileme. Vjerovatno nas žele sve prvo poslati kućama, pa će oni onda pregovarati. Malo nam je čudno da su u isto vrijeme na stolu imali dokumente o našim otkazima i ponudu u kojoj čovjek kaže da će uložiti 500 miliona eura i možda će u dogledno vrijeme raditi 1.000 ljudi. Mi radnici borimo se za radna mjesta, a ne za ponudu ovoga ili onoga – ističe Tanja Jovanović u ime preostalih radnika Aluminija.
Dodaje da raspolažu sa neslužbenom informacijom da bi predstavnici Abraham grupe već sutra trebali potvrditi da li su spremni na korekcije njihove ponude, ili ne.
– Ako ne prihvati zahtjeve za korekciju, a s obzirom da nema drugih ponuda, ide stečaj. Biramo između ponude od 500 miliona eura i stečaja, i neko se nešto misli. Šteta za državu, za naš Mostar. Gdje će nam djeca raditi, kad se sve zatvori. Šta nam rade!? Šalju nas iz države – poručuje Jovanović.
Tvrdi da su ljudi zgroženi i razočarani, ali da ipak, znajući da postoji sav taj potencijal i resursi, ne mogu prihvatiti činjenicu da će neko dopustiti da se zatvori i čeka stečaj.
Vrlo teško je očekivati da se ponovo pokrene proizvodnja, kažu stručnjaci, ali i sada već bivši radnici, koji su početkom septembra, sistematizacijom, dobili otkaze.
– Ne vjerujem da će se išta pokrenuti. Vjerovatno se više nikada nećemo vratiti. Kako su se ljudi snašli? Slabo su se snašli – neki su brali mandarine, neki po nekoliko dana radili na mješalici, a neki odlazili u Njemačku. Mnogi su se iz Njemačke vratili jer niko od prve ne nađe dobar posao u Evropi – kazao je bivši radnik Aluminija Pero Bebek.
Smatra da se čak ni 20 posto ljudi, od njih skoro 600, nije snašlo.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima!
Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
