Roditelji ogorčeni: Evo šta jedu djeca u sarajevskim osnovnim školama
Roditelji učenika Osnovne škole Kovačići u Sarajevu obratili su se redakciji Crne Hronike s primjedbama na kvalitet školske užine koja se dijeli djeci, a koju finansira Općina Novo Sarajevo. Kako navode, ono što su djeca dobila proteklih dana daleko je ispod svih nutritivnih, ali i sanitarnih standarda.
Prema tvrdnjama roditelja, riječ je o sendvičima čija je cijena 2,5 KM, a sadržaj kako ističu krajnje poražavajući. Djeca su dobila sendviče sa dvije tanke kriške salame, sa vidljivim flekama, te drugi sendvič sa pilećim mesom i kupusom, koji je, prema riječima roditelja, bio “degutantan i nejestiv”. Roditelji su dostavili i fotografije užine, kao i deklaracije proizvođača “Nerro” d.o.o. Sarajevo, firme koja je prema njihovim navodima jedina dobila tender za isporuku užina u više škola i produženih boravaka na području Kantona Sarajevo, uključujući i OŠ Kovačići.
„Ako za 2,5 KM u institucijama možete dobiti sendvič sa suhim mesom, sirom i prilozima, onda je ovo što se nudi djeci ne samo neopravdano, već i ponižavajuće. Govorimo o djeci, a ne o otpadu“, navodi jedan od roditelja za Crnu hroniku.
Prema javno dostupnim podacima, OŠ Kovačići uslugu dostave pripremljene hrane (catering) nabavlja putem tendera u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, pri čemu se bira „najpovoljniji ponuđač“. Takav model u praksi često znači da je cijena presudan faktor, a kvalitet, nutritivna vrijednost i higijenski standardi ostaju u drugom planu što se, sudeći po primjeru sendviča od 2,5 KM sada direktno prelama preko djece.
Podsjetimo, Kanton Sarajevo već duže vrijeme kasni s plaćanjem obaveza prema dobavljačima u školama, a procjene govore o dugu većem od 5 miliona KM za prehranu, prijevoz i druge usluge.
Istovremeno, izvještava se o visokim izdvajanjima za druge namjene, poput velikih iznosa za organizaciju javnih događaja i zabava, što dodatno pojačava ogorčenje kada se uporedi s činjenicom da se djeci u školama uskraćuju kvalitetne užine ili im se isporučuju obroci upitnog kvaliteta. Ovakav raskorak između deklarativne brige za djecu i obrazovanje, te realnih budžetskih prioriteta, stvara dojam da su najmlađi ponovo na kraju liste, iako bi upravo školsku ishranu trebalo tretirati kao pitanje javnog zdravlja, a ne kao trošak na kojem se „rezbari“ štednja.
Dok se nadležni pozivaju na dugove i „nedostatak sredstava“, posljedice tih odluka osjećaju upravo djeca kroz ukidanje užina u produženom boravku i obroke koji vrijeđaju i zdravstvene standarde i dostojanstvo.
