Roditelji traže smjenu direktora škole: Poredio nas sa životinjama, a našu djecu nazivao razmaženim derištima

Oni su pokrenuli peticiju za smjenu direktora i u kratkom periodu skupili 449 potpisa ljudi koji su u nekoj vezi sa školom,,od roditelja učenika, radnici ali i nekolicina mještana Dragaljevca i okolnih sela u kojima škola ima svoja područna odjeljenja.

Njihovo pismo koje smo dobili prenosimo u cjelosti:

“Kao slobodni građani i roditelji učenika, ali i kao komšije i prijatelji radnika koji su u poslednjih godinu dana trpili kontnuirani mobing, odlučili smo se da sa svim problemima koji se dešavaju u imenovanoj školi upoznamo Ministarstvo prosvjete i kultutre Republike Srpske, ali i cijelu zajednicu putem javnih nastupa.

U više navrata pokušali smo razgovarati sa direkotorom škole Lalom Perićem, ali osim izbjegavanja, pretnji i uvreda nismo dobili nikakav odgovor na naša pitanja, niti bilo kakav plan za rešavanje problema u školi. Oputženi smo da smo politički pijuni, te da uopšte ne postoje problemi, da iste mi izmišljamo a sve u cilju dobijanja jeftinih političkih poena. Nismo čak ni saznali ko je taj, ko navodno preko nas dobija te jeftine političke poene. Ovim putem želim da još jednom obavjestimo cjelokupnu javnost, da se naše aktivnosti usmjerene iskučivo protiv pojedinca , koji svakodnevno zloupotrebljava svoju funkciju direktora, a ne protiv političkih partija, pozicije ili opozicije ili institucija Republike Srpske. Pokušaj da se građanski otpor prema despotizmu pojednica prikaže kao politički projekat, govori samo o tome da dotični ima želju da ispod navodne političke igre sakrije svoje nečiste radnje i da pažnju javnosti usmjeri u drugom pravcu.

Nakon konstantnog vređanja i pretnji koje smo dobili, ali i nakon upoznavanja sa situacijom sa kojom se susreću pojedini radnici škole, odlučili smo se da pokrenemo peticiju za smjenu diretora Lale Perića i njegove pomoćnice Slađane Vidović, te da istu proslijedimo Ministarstvu prosvjete i kulture RS.

Ovu peticiju potpisalo je 449 ljudi koji su u nekoj vezi sa školom, dakle, u pitanju su roditelji učenika, radnici ali i nekolicina mještana Dragaljevca i okolnih sela u kojima škola ima svoja područna odjeljenja, koji su upoznati sa situacijom u školi i koji su izrazili želju da svojim potpisom podrže našu aktivnost. Nismo imali namjeru da širimo peticiju van pomenutog okvira, upravo zbog izbjegavanja eventualnog političkog uticaja.

U peticiji za razrješenje direktora Lale Perica i pomoćnice direktora Slađane Vidović, predočene su brojne nepravilnosti u radu škole za koje postoje jasni dokazi kao što su inspekcijski nadzori, dopisi kanceleriji Ombudsmana, ali dopisi koji su i ranije upućeni prema resornom ministarstvu, a koji ukazuju na nezakonit rad direktora i njegove pomoćnice.

Odlučili smo se na ovaj korak kada je samovoljno, bez najve i po nama bez opravdanog razloga, direkor škole odlučio da da našoj djeci promeni razrednog starješinu. Imajući u vidi da da se radi o prije svega dobrom čovjeku, a potom i odličnom nastavniku i razredniku, o nekome koga naša djeca obožavaju i ko sve ove godine sa nama roditeljima uspješno sarađuje na obostranu koristi. Odlučili smo se da kao roditelji, obavimo razgovor sa direktorom kako bi smo razumjeli pomenutu odluku, ali i predočili mu kao prosvjetom radniku i direktoru predagoške i obrazovne ustanove posledice koje data odluka ima po našu djecu. Bez želje da utičemo na školske propise, a sa nadom da se u dogovoru sa upravom škole nađe zajednički jezik i prevaziđe problem, zamolili smo g. Perića za sastanak , ali umjesto sastanka i kulturnog odgovora, dobili smo samo uvrede. Direktor Perić, je na najnekulturniji način izvređao i nas i našu djecu.

Nazivao nas je pogrdnim imenima, poredio sa životinjam, a našu djecu nazvao razmaženim derištima, te konstatovao da on sa nama i sa našom djecom „ nema šta da priča“ te da će biti „ onako kako on odluči“ , i zapretio nam da će nas ako se na bilo koji način pokušamo da se suprostavimo njegovim odlukama, prijaviti Centru za socijalni rad. U međuvremenu, od pojednih komšija i radnika škole, došli smo do saznanja, da bahatost koja je iskazana prema nama, nije slučajna i izolovana, te da nemali broj radnika ove škole trpi kontinurano vređanje i napade od strane direktora i njegove pomoćnice.

Ova vređanja, a usuđujemo se i reći i ponižavanja radnika, te konstantno narušavanje ljudskog dostojanstva koje imenovani dvojac sprovodi u poslednjih godinu dana, vidno su narušili zdravlje pojedinih radnika. Saznali smo da poređenje ljudi sa životinjama, često u rečniku direkotra, da je zbija nemjesne šale prema radnicima, da iste kažnjava bez bilo kakvog obrazloženja, kao da živimo u srednjem vijeku, da ih skoro svakodnevno napada da su oni krivci što u selima nema đaka (što je zaista vrhunac apsurda). Saznali smo i da su pomoćni radici prinuđeni da od svog novca uzimaju dezinfekciona sredstva za čišćenje školskih prostorija, a da se utrošak školskog novca na iste redovno pravda, a da kada radnici odbiju da kupuju ista, zamjenica direkotra po recepturu preuzet.