Političari, pravnici, javne ličnosti, osuđivani ratni zločinci i njihovi obožavatelji u srijedu su posredstvom medija, prije svih javnog servisa RTRS-a, uvjeravali javnost da su genocid, ubistva, maltretiranja, silovanja, opsade i protjerivanja, za šta je Karadžić odgovoran, zapravo “odbrana srpskog naroda”, čime se odgovornost za te ratne zločine nastoji uknjižiti na svijest svakog pripadnika tog naroda.
Nemojte da mislite da nećete dobiti doživotni zatvor ako BiH odvedete u pakao, a muslimanski narod pokušate odvesti u nestanak. Naučio je to prvi predsjednik Republike Srpske (RS) i ratni zločinac Radovan Karadžić na vlastitoj koži. Zbog pakla kojeg je 90-ih napravio u BiH te zbog pokušaja “brisanja” bošnjačkog naroda, Karadžić je u srijedu u Hagu osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.
U ćeliji u kojoj će provesti ostatak života ima mjesta samo za njega, krevet, wc šolju, lavabo i stolicu. Uprkos tome, politički predstavnici srpskog naroda, sa pripadajućim medijima, analitičarima i stručnjacima opće prakse, u tih nekoliko kvadrata pokušavaju “ugurati” cijeli srpski narod. Za razliku od žrtava te bošnjačkih i međunarodnih zvaničnika, srpski predstavnici daju sve od sebe da kolektiviziraju odgovornost za počinjene zločine.
– Ezan za džuma-namaz će biti uživo prenošen na državnim radijskim i televizijskim stanicama – poručila je premijerka Novog Zelanda Jacinda Ardern nakon terorističkog napada u toj zemlji u kojem je ubijeno 50 muslimana.
Nakon četverogodišnjeg sistematskog ubijanja, zlostavljanja i protjerivanja muslimana u BiH, bivši premijer i predsjednik bh. entiteta RS, a sadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik je ezan nazvao “arlaukanjem”. Ova prigodna paralela savršeno ilustrira civilizacijsku razliku između predstavnika društva spremnog da se suoči i ukloni svoje anomalije, poput mržnje zasnovane na etničkoj i vjerskoj osnovi, te društva čija je svijet oblikovana kontinuiranom orkestriranom propagandom.
Političari, pravnici, javne ličnosti, osuđivani ratni zločinci i njihovi obožavatelji u srijedu su posredstvom medija, prije svih javnog servisa RTRS-a, uvjeravali javnost da su genocid, ubistva, maltretiranja, silovanja, opsade i protjerivanja, za šta je Karadžić odgovoran, zapravo “odbrana srpskog naroda”, čime se odgovornost za te ratne zločine nastoji uknjižiti na svijest svakog pripadnika tog naroda.
Nema ništa sporno, uvjeravao je RTRS svoje gledatelje i čitatelje, u genocidu i ratnim zločinima nad Bošnjacima. Ako “odbrana srpskog naroda” nije dovoljno uvjerljiv argument kojim se zločini mogu opravdati, u ispomoć RTRS-u mogu uskočiti i domišljatija opskurna udruženja koja će “otkloniti svaku dilemu”. Predstavnici jednog od takvih su za RTRS, javni servis kojeg finansiraju i žrtve ratnih zločina, ocijenili da je u srijedu u Hagu za genocid osuđen “prvi borac protiv islamskog fundamentalizma u Evropi”.
– Nažalost, zapadna Evropa to ne prepoznaje. Ona grli one koji njihovu djecu raznose po tržnim centrima – kazala je za RTRS predstavnica jednog od nacionalističkih udruženja koje egzistiraju na prostoru bh. entiteta RS i susjedne Srbije.
Nekako bi se RTRS-ovi sagovornici i pomirili sa “onima koji djecu raznose po tržnim centrima”, samo da nije Haškog suda.
– Misija Haškog tribunala bila je sa osigura pomirenje, ali je sada došlo do toga da je ono još neizvesnije i gotovo nemoguće – ocijenio je Dodik u srijedu nakon presude Karadžiću.
Dvadeset peti maj 1993. godine, kada je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija usvojilo Rezoluciju 827 kojom je ustanovljen MKSJ, nije označio početak procesa pomirenja naroda, kako to kaže Dodik i ostali “fanovi” ratnih zločinaca, već, navodi se na stranici te institucije, “početak kraja nekažnjivosti za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji”, piše Faktor.
Broj presuđenih godina Haškog suda po etničkoj, vjerskoj ili vojnoj pripadnosti optuženika uvjetovan je isključivo utvrđenim dokazima o odgovornosti za zločine, bez obzira na to koliko se RTRS i slični mediji trudili potkrijepiti disproporciju u presudama suludim konstatacijama o “političkom sudu kojim upravljaju SAD i NATO i koji sudi samo Srbima”. Misteriozne motive zbog kojih “SAD, NATO i zapadna Evropa” nisu uveli paritet u presudama, već “sude samo Srbima”, ne pokušavaju objasniti.
Put do pomirenja, kojeg Dodik načelno priziva, ne vodi kroz negiranje zločina, njihovo relativiziranje ili pravdanje, pa ni kroz nametanje kolektivne krivice agresivnom propagandom, već kroz prihvatanje. Presuda Radovanu Karadžiću nije presuda svim Srbima, već samo onima koji je takvom doživljavaju. Koliko god da je održavanje ideoloških temelja ratnih zločina počinjenih u BiH frustrirajuće za žrtve, u praksi je ono veće breme za društvo kojem se nameće opravdanost zlodjela njegovih najmalignijih fragmenata.
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
