Sa moćnima se pregovori, a običnim građanima da poštuju zakon: Kako je pravda u BiH postala pitanje statusa, a ne zakona

U državi gdje zakoni sve češće vrijede samo za one bez političkog zaleđa, posljednji događaji u vezi sa Miloradom Dodikom dodatno su ogolili istinu o karakteru bosanskohercegovačkog pravosuđa.

ojava predsjednika entiteta Republike Srpske u Tužilaštvu BiH, njegovo “saslušanje” i zatim ekspresno ukidanje pritvora uz minimalne mjere zabrane, ostavili su snažan utisak – pravda se ne mjeri po zakonu, već po poziciji.

Dok obični građani za svaki prekršaj prolaze kroz spor, mučan i represivan sistem, političke figure – čak i kada su formalno osumnjičene za najteža djela poput napada na ustavni poredak – ulaze na stražnja vrata institucija, izlaze uz osmijehe i bez stvarnih posljedica.

Pritvor se ukida, obaveze se svode na simbolična “javljanja organima”, a javnosti se serviraju unaprijed dogovorena saopćenja.

Selektivna pravda više nije izuzetak, već pravilo. Kada Dodiku, osumnjičenom za rušenje temelja ustavnog poretka, Sud i Tužilaštvo zajedno pružaju ruku i nude “dogovor”, pitanje nije više samo pravne prirode, već moralne i institucionalne. Gdje su pozivi za Stevandića i Viškovića, koji se u istom predmetu vode kao osumnjičeni? Ili važe posebna pravila ako ste na vrhu piramide moći?

Građani koji godinama trpe nepravde, čekaju presude za osnovne parnične postupke, bivaju pritvarani za manja krivična djela i proganjani zbog neplaćenih računa, s pravom se pitaju: je li ova država njihova ili samo poligon za zaštitu privilegovanih?

“Moćnima pregovori, običnima zakon” izjava koja će postati institucionalna istina Bosne i Hercegovine. I sve dok se pravda bude prilagođavala političkim interesima, a ne Ustavu i zakonima, povjerenje u sistem će i dalje padati – do tačke u kojoj se više neće imati šta srušiti.