Sarajevo bez moći metropole: Zašto glavni grad nema stvarnu vlast
Kanton jači od grada
Sarajevo je političko i kulturno središte Bosne i Hercegovine, ali kada je riječ o njegovim stvarnim ovlastima, funkcioniše više kao obična općina nego kao glavni grad države.
Najvažnije nadležnosti – od urbanog planiranja do komunalnih poslova – nalaze se u rukama Kantona Sarajevo i općina, dok je gradska uprava svedena na simboličnu ulogu.
Pravni okvir koji je ostavljen Dejtonskim ustavom nikada nije do kraja definisao status Sarajeva, pa glavni grad i danas ima manji institucionalni kapacitet od općina koje ga čine. Profesor Kasim Trnka smatra da je “pozicija Sarajeva uopće nije funkcionalna” i da su “rješenja Ustava Federacije BiH doprinijela tome da je svedeno na četiri gradske općine i da je na taj način prekinuto normalno tkivo gradskog života”.
Akademici i profesori poput Mirka Pejanovića i Elmira Sadikovića naglašavaju da bi Sarajevo trebalo obuhvatiti svih šest općina, uključujući Ilidžu i Vogošću, te da se gradonačelnik mora birati direktno. Trenutni delegatski sistem, u kojem općinska vijeća šalju predstavnike u Gradsko vijeće, onemogućava stvarni demokratski legitimitet.
Problem je i finansijske prirode – budžet Grada Sarajeva manji je od budžeta pojedinih općina, što jasno pokazuje da je grad u institucionalnom smislu podređen. Profesor Sadiković ukazuje da je “kod nas grad podređen kantonu u svakom aspektu svog funkcioniranja”, dok su primjeri poput Zagreba i Beča dokaz da glavni gradovi mogu objediniti i lokalne i regionalne funkcije.
Istraživanja i stručne analize, uključujući publikacije ANUBiH-a, ukazuju da reforma statusa Sarajeva mora obuhvatiti proširenje teritorija i nadležnosti, direktan izbor gradonačelnika i alokaciju novih izvora prihoda. U suprotnom, grad će ostati bez kapaciteta da planira razvoj, upravlja infrastrukturom i odgovori na potrebe građana.
Akademik Pejanović zaključuje da pitanje nije samo ustavno ili političko, već životno: građani žele čiste ulice, sigurno vodosnabdijevanje, javni prijevoz i uređenu infrastrukturu. Bez institucionalne snage, Sarajevo ne može igrati ulogu metropole kakvu njegov historijski, kulturni i politički značaj zahtijeva.
