Težak sudar desio se sinoć na putu Busovača – Bilalovac. Kako je portal Crna Hronika javio, jedna osoba je preminula od posljedica teške saobraćajne nesreće.
Veliki broj policijskih vozila uputio se na mjesto nesreće, ali se na Hitnu pomoć čekalo isuviše dugo.
– Nesreća se desila u mjestu Dugo Polje, općina Kiseljak na magistralnom putu M5. Smrtno je stradala jedna osoba a tri su povrijeđene – naveli su iz MUP-a.
Jedan od onih koji je bio prolaznik pored saobraćajne nesreće je i Mujo Brkić, koji je na svom Facebook profilu podijelio strašno iskustvo sa policijom u Busovači.
,,Prije nekih otprilike satak vremena u mjestu Brestovsko desila se saobraćajna nesreća. Kao neko ko je bio u blizini te nesreće, osjećao sam se dužnim da pomognem, jer hitna pomoć još nije došla na mjesto nesreće, a kao što većina vas zna, neko sam ko itekako zna pružiti prvu pomoć.
Vidjevši da se samo policijske patrole nalaze tu, te da hitna pomoć još nije stigla, na obilaznici koja je uspostavljena usporio sam auto, otvorio prozor i “pokušao” upitati mogu li pružiti prvu pomoć. Ni riječ nisam uspio progovoriti a “jedna od osoba” koja je bila na mjestu nesreće (neću imenovati ) kimnula je glavom ka meni, oštrim pogledom, što je značilo “naberi odavde”.
Onako, sav zateknut i zaprepašten prizorom i reakcijom “te osobe” nastavio sam voziti do izlaza sa obilaznice gdje se također nalazio “neko”. Opet, otvorim prozor, isprepadan od prošle reakcije, i upitam “Vidim da hitna pomoć još nije tu, a nesreća se desila prije 30 minuta, mogu li pomoći?” Odgovor je bio “Ne, hvala. Hitna pomoć dolazi uskoro”. Zatvorim onaj prozor i krenem dalje. Šta ću? Vozim auto i razmišljam znaju li te osobe da ako se prva pomoć ukaže brzo i efikasno, male su šanse za teže posljedice, a prošlo je već 30 minuta, hitne pomoći nema. Evo sad već nakon sat vremena od te nesreće, čujem zvuk hitne pomoći, jedna ode za Sarajevo, druga prema Travniku ili Novoj Biloj. Prema neslužbenim informacijama, jedan od učesnika u saobraćajnoj nesreći je preminuo.
Šta reći? Ne znam. Ja sam šokiran. Imao bih još svašta napisati, ali stvarno ne mogu. Razočaran sam iskreno.
PRUŽANJE PRVE POMOĆI JE ZAKONSKA I MORALNA OBAVEZA!”
Jedan od onih koji je pružio prvu pomoć je Boris Gojsilović koji je na svom Facebook profilu napisao:
,,Prije otprilike nekih dva sata vremena vraćali smo se iz Busovače. Igrali smo utakmicu i da pobijedili smo. Svi sretni se vraćamo, a onda se nešto događa što će zauvijek promijeniti život jedne obitelji,nas dvadeset koji smo bili tu, jednog malog mjesta kojem to nije strano unazad već 2-3 godine. Ljut sam na ljude koji su bili na tom mjestu, koji su svi od njih vozači a nitko ne zna pružiti prvu i osnovnu pomoć.
Završio sam medicinsku školu, pohađao Crveni križ dugo vremena i siguran sam da je svaki instruktor prve pomoći prenijeo znanje shodno današnjoj situaciji. Kao osoba koja je to prošla, i imala određeno znanje naravno da smo stali. Uz par ljudi smo izvukli osobu, imala je blagi puls u autu, ali je bila bez svijesti s krvarenjem na nos i sve većim krvaranjem u ušima. Određene osobe su mi govorile da ne vadim osobu i da čekam hitnu da su je zvali već prije deset minuta.
Deset minuta gledate osobu koja krvari na nos i ima blagi puls, onu najmanju nadu da se može nešto spasiti i govorite da se ne vadi osoba iz auta? Osoba je bila u teškom stanju s unutarnjim krvarenjem, s jako malim šansama. Ali, da nitko nije dopuštao prije da se ta osoba oslobodi pojasa, da se vrata skinu i pokuša osoba reanimirati je nešto što ću se pitati dugo vremena. Da, skinuo sam vrata uz 2 čovjeka koja su bila sa mnom, izvukao osobu, puls se gubio. Reanimaciju sam počeo raditi i radio sam je sve do onog trenutka kad sam shvatio da je stvarno gotovo.
Obilno krvarenje na uši, nos, promjena boje.. Tad je stvarno bilo gotovo, hitna je došla dvadeset minuta nakon što su mi ljudi rekli da su je zvali. Ne kažem da su mogli puno toga uraditi ali što bi bilo da je osoba u drugom autu imala povrede opasne po život kojim bi značila i ona jedna minuta? Smatram da dvadeset minuta do Brestovačkog pravca za Hitnu pomoć je suvišno komentirati. Ali gdje nam je ljudskost? Očito smo mi nju davno izgubili, da gledamo osobe koje umiru i govorimo kako će hitna uskoro doći? I došla je, ali kasno za bilo šta…
Ljut sam i na tog momka što je očito žurio negdje a mogao je stići i tih deset minuta poslije.Na kraju je na svoja vrata zakasnio zauvijek.. Ljut sam što svi znamo koliko je potreban radar na tom pravcu, par ležećih policajaca ili bilo što da smanji mogućnost ovog danas. Nemam običaj stavljati ovakve statuse, ali želim samo bar da netko razmisli je li važno negdje zakasniti?
Toliko mladih života na ovako maloj općini je ugašeno u kratkom vremenu. Volio bih da svaka ta osoba koja je danas promatrala tu osobu pita sebe kako bi bilo da je netko njihov tu bio? Bitna je najmanja sekunda a kamo li minuta. Ispričavam se na pravopisnim greškama ali trenutno sam zatečen, i nisam mogao nijem ostati na ovo. Volio bih da se nakon još jednog ugašenog života nešto promijeni i da ni ja a ni vi ne budete svjedok ovome!”
Svi zainteresovani mogu se priključiti BESPLATNO na OVOM linku, uz aktivno učešće u dijeljenju informacija sa ostalim članovima! Pristupiti možete jednostavno i porukom na naš Viber broj + 387 62 59 69 79
