Slučaj Kovačević pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu mogao bi donijeti značajne promjene u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine.
Ovaj slučaj se odnosi na diskriminaciju unutar izbornog sistema BiH, posebno prema onima koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda.
Ako bi Sud presudio u korist Kovačevića, to bi moglo otvoriti put ka reformama koje bi dovele do građanskog modela upravljanja, gdje bi se politička prava temeljila na individualnom građanskom identitetu, a ne na etničkoj pripadnosti.
Dragan Čović i HDZ BiH vide ovaj slučaj kao direktnu prijetnju postojećem etničkom sistemu, koji Hrvatima omogućava političko predstavljanje kroz “konstitutivnost naroda.”
Trenutni sistem, uspostavljen Dejtonskim sporazumom, daje Hrvatima poseban politički status, omogućavajući im ravnopravnu zastupljenost u Federaciji BiH, iako su brojčano manjina. Kovačevićeva presuda mogla bi dovesti do ukidanja tih privilegija, što bi za Čovića značilo slabljenje političkog uticaja Hrvata u zemlji.
Glavni strah HDZ-a je da bi presuda mogla dovesti do centralizacije vlasti i jačanja građanskog modela, čime bi Hrvati izgubili političku moć koju sada imaju.
Zbog toga, Čović i njemu bliske političke strukture prijete povratkom na “status quo ante” – stvaranjem Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ova ideja podrazumijeva formiranje hrvatske republike unutar BiH, s vlastitim saborom, vladom i sudstvom, ali unutar međunarodno priznatih granica BiH.
Ovim prijetnjama Čović želi osigurati da Hrvati zadrže političku autonomiju i zaštite svoje interese, ukoliko građanski model postane realnost kroz implementaciju presude Kovačević.
Za HDZ BiH, ovo je borba za politički opstanak u trenutnom ustavnom okviru, gdje bi izmjene u korist građanskog modela značile drastično smanjenje njihovog uticaja.
