Šta ćemo dobiti kandidatskim statusom za članstvo u EU: “Da li smo nagrađeni za višegodišnji nerad?”

Nesporno da je kandidatski status vjetar u leđa cijeloj zemlji, koja treću deceniju ne može da se pokrene sa mrtve tačke, kada je riječ o vladavini prava, borbi protiv kriminala i korupcije, slaže se stručna javnost

BiH je dobila kandidatski status a čestitke stižu i od prvaka iz EU, koji vide ovo kao novu šansu za zemlju. Nagrada za višegodišnji nerad, konačno se isplatila. Samo je pitanje, kome.

Među prvim čestitkama koje su stigle iz vrha EU je ona Johannesa Hahna, bivšeg komesara za proširenje sada komesar za budžet, koji je izrazio zadovoljstvo što je BiH dobila kandidatski status.

„Veoma mi je drago čuti da će Bosna i Hercegovina dobiti status kandidata na svom putu u EU. Iskoristite sada ovu svježu motivaciju i zamah da se uhvatite u koštac sa značajnim izazovima koji su pred nama, moji bosanski prijatelji“, poručio je Hahn na svom Twitter profilu.
Nagrada za nerad

Izazovi koji su bili pred BiH nisu bili nimalo lagani. Reforme koje je trebalo sprovesti u oblasti pravosuđa, vladavine prava, ljudskih prava, javne uprave nisu ispunjene, a 14 prioriteta koje je prije nekoliko godina postavila EU za dobijanje kadidatskog statusa, ostala su samo mrtvo slovo na papiru. Analitičari se pitaju, da li je s obzirom na fijasko većine reformi, kandidatski status samo nagrada za nerad domaćim političarima, piše Deutsche Welle.

„Stvari su prilično jasne. Evropska unija želi pokazati da BiH pripada evropskoj porodici i uprkos falsifikovanim izborima i propasti integriteta izbornog procesa, uprkos tome što u zemlji nema ni P od pravne države, uprkos tome što smo po korupciji u samom evropskom vrhu, uprkos tome što nam je Ustav diskriminatorski, što se individualna prava krše na svakom koraku, uprkos tome što su ovdje evropske vrijednosti misaona imenica“, kaže Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, ističući da je BiH samo predmet viših interesa.

„Očigledno je da se domaći ‘garanti stabilnosti’ žele odobrovoljiti u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu, kako bi se izbjegle eventualne posljedice ovih dešavanja, a BiH ukrotila stavljanjem pod nadzor EU“, zaključuje Topić.

Nesporno da je kandidatski status vjetar u leđa cijeloj zemlji, koja treću deceniju ne može da se pokrene sa mrtve tačke, kada je riječ o vladavini prava, borbi protiv kriminala i korupcije, slaže se stručna javnost. BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 2008. godine, nakon čega je trebao početi proces reformi. 14 godina kasnije, BiH je dobila kandidatski status a isto toliko prioriteta koji su ranije bili postavljeni, svedeni su na osam.
Potpuno urušena zemlja

„Radi se o političkoj odluci i takvu je treba prihvatiti”, rekao je nedavno za DW bivši ambasador BiH u Briselu pri evropskim institucijama, Osman Topčagić, koji je pozdravio i raniju preporuku Evropske komisije.

“Ovo za BiH, sigurno nije priznanje onog što je do sada urađeno. Jer izvještaj o napretku BiH koji je predstavljen, veoma je kritičan. U njemu se navodi da je vrlo malo urađeno, ako je uopšte nešto, i na ispunjavaju uslova na evropskom putu”, kaže Topčagić.

Zemlja je potpuno urušena korupcijom i kriminalom, nepotizmom, a nefunkcinalnost sistema je apsolutna, kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Enver Kazaz. To, upozorava, sigurno nije zasluga domaćih političara.

„Ovo treba posmatrati isključivo kao rezultat promjene na globalnom političkom polju. To je odgovor Rusiji i njenim interesima na Balkanu“, kaže Kazaz, ističući da je EU ovo morala da uradi znatno ranije.

Da bi kandidatski status imao efekta u smislu boljeg života građana, onda je to trebalo uraditi prije 20 godina, slaže se i novinar iz Mostara Emil Karamatić. Podsjeća da je BiH sada u težoj situaciji nego prije dvije decenije.

„A ne sada od toga praviti politički uspjeh a država nikada u goroj situaciji nije bila. Tako da nemamo mi razloga za bilo kakvu radost“, kaže Karametić, dodajući da su se skoro svi trudili da sruše državu zadnjih 20 godina.
Schmidt očekuje manje iseljavanja

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, rekao je nedavno u intervjuu za list Welt, da se nada da će kandidatski status podstaći ljude da ostanu u BiH. Govorio je i o postojanju namjere domaćih vlasti da se radi na reformama ali i da pravi posao tek predstoji.

„Najveća prepreka dolazi nakon sticanja statusa kandidata, kada se bude radilo na otklanjanju očite diskriminacije u zemlji“, rekao je Schmidt i pojasnio: „Prema Ustavu BiH, predsjednik može biti samo Hrvat, Srbin ili Bošnjak. Sugrađani Jevreji na primjer, ne smiju se ni kandidovati. Još prije mnogo godina Evropski sud za ljudska prava tražio je da se to konačno promijeni“, zaključio je Šmit.

EU je najveći pojedinačni donator u BiH. Od 1996. godine i završetka oružanih sukoba, EU je uložila više od 3,5 milijardi eura u poslijeratnu obnovu i različite projekte

Kandidatski status ne treba podcjenjivati, to je velika šansa za BiH. Ovako Johann Sattler, šef delegacije Evropske unije (EU) u Bosni i Hercegovini komentira odluku Vijeća za opće poslove EU koje je 13. decembra odobrilo Bosni i Hercegovini (BiH) status zemlje kandidatkinje za punopravno članstvo u EU.

“Vidjeli smo neke pomake u BiH, ali trebamo biti iskreni i reći da su brojni drugi faktori pomogli davanju pozitivnog mišljenja za BiH, prije svih ruska agresija na Ukrajinu”, kazao je Sattler za Radio Slobodna Evropa (RSE) 13. decembra.

Konačnu odluku treba donijeti Vijeće Evropske unije koje je sastavljeno od šefova država i vlada u četvrtak, 15. decembra.

Ako se to desi, Bosnu i Hercegovinu čeka mnogo posla na daljnjem putu ka EU.

Put ka Briselu traje od 1997. kada je EU pružila BiH mogućnost korištenja bescarinskog izvoza.

U julu 2008. je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a dvije godine kasnije je ukinut vizni režim.

U februaru 2016. BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU, a u maju 2019. Evropska komisija definirala je 14 ključnih prioriteta koji se trebaju ispuniti prije početka pregovora o punopravnom članstvu.
Šta nakon kandidatskog statusa?

Ako BiH 15. decembra dobije status kandidata, treba otvoriti pregovore i ispuniti uvjete koje će pred nju postaviti Evropska komisija.

To znači da će BiH trebati prilagoditi zakonodavstvo, ekonomiju i općenito društvo sa zemljama EU prije punopravnog članstva.

Zemlje na putu ka EU imaju pristup evropskim sredstvima koja se dodjeljuju na osnovu projekata s kojima aplicira svaka zemlja.

“Kad govorimo o kandidatskom statusu, nema posebnih fondova koji dolaze s tim, ali brojni fondovi su već tu i mi danas u BiH imamo problem s korištenjem postojećih fondova”, kazao je za Sattler za RSE.
Dolazi li više novca sa statusom kandidata?

“Indirektna korist je pretpostavka rasta direktnih stranih investicija, prije svega iz zemalja članica EU, unaprjeđenje finansijske, tržišne i druge stabilnosti u zemlji, veći broj turista, moguć dolazak nekih kompanija i slično”, kaže Admir Čavalić, profesor ekonomije na Univerzitetu u Tuzli.

On smatra da se kandidatskih statusom unaprjeđuje imidž zemlje.

Istovremeno, Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za Evropsku stabilnost iz Berlina, naglasio je da kandidatski status ne donosi puno benefita.

“Novina je što će BiH moći, recimo, neformalno učestvovati sastancima Savjeta ministara vanjskih poslova EU. Status smo dobili na osnovu neke geopolitike”, kazao je Ćerimagić za RSE.

Ćerimagić kaže kako su evropski fondovi i do sad bili otvoreni za sve zemlje – i one koje su imale status kandidata, poput Sjeverne Makedonije, one koje su otvorile pregovore, poput Srbije i Crne Gore, kao i one koje su bile potencijalne kandidatkinje za članstvo gdje spadaju BiH i Kosovo.

“Zemlje se moraju boriti za svoje projekte. I tu nema veze da li je zemlja kandidat ili ne, već je bitno imate li strateške dokumente i projekte koje kandidujete”, rekao je Ćerimagić za RSE.

Kao pozitivan primjer Ćerimagić ističe strategiju razvoja transportnog sistema koja je usvojena 2016. godine na nivou BiH. Na osnovu ovog dokumenta, BiH je od 2018. do 2020. godine dobila gotovo 315 miliona eura za gradnju novih i sanaciju postojećih (auto)cesta i željezničkih pruga.

Kao negativan primjer, on ističe sektor poljoprivrede gdje BiH nema strateški dokument i instituciju preko koje bi poljoprivrednici iz BiH mogli uzimati novac iz EU fondova.

BiH nema državno ministarstvo za poljoprivredu, jer je ova oblast na nivou dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, i deset kantona unutar entiteta Federacija BiH.
Koliko je novca EU namijenila za BiH?

EU je najveći pojedinačni donator u BiH. Od 1996. godine i završetka oružanih sukoba, EU je uložila više od 3,5 milijardi eura u poslijeratnu obnovu i različite projekte.

Za BiH je od 2014. do 2020. godine iz evropskih fondova namijenjeno oko 552 miliona eura, od čega oko 315 miliona eura za transport. Taj novac je rezerviran na osnovu projekata s kojima je BiH aplicirala.

Od toga, 9,1 milion eura namijenjeno je za razvoj i projekte civilnog društva, a deset miliona eura za Regionalni stambeni program kojim se treba riješiti pitanje izbjeglica i interno raseljenih osoba iz BiH.

Za obnovu nakon poplava 2014. godine izdvojen je 51 milion eura.

Ostatak novca je namijenjen, pored ostalog, za reformu javne uprave, unaprjeđenje rada pravosuđa, te procesuiranje korupcije, organiziranog kriminala i ratnih zločina, reformu obrazovnog sistema, tržišta rada te mjere u oblasti migracija.

Riječ je o IPA programima i fondovima (instrument za pretpristupnu pomoć) koji su razvijani u tri ciklusa.

Putem Evropske investicijske banke (EIB), EU je osigurala i više od 2,4 milijarde eura povoljnih kredita za BiH od 1999. godine. Više od 12.000 studenata, nastavnika i profesora sudjelovalo je u programima razmjene od 2014. do 2020.
Koliko su zemlje regije povukle iz EU fondova?

Srbija je dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji 1. marta 2012. godine.

Od 2014. do 2022. godine EU je osigurala oko 1,5 milijardi eura bespovratnih sredstava za tu zemlju.

Crna Gora je kandidatkinja od 2010. godine. Od 2014. do 2020. godine iz evropskih fondova je za Crnu Goru namijenila oko 280 miliona eura.

Za Sjevernu Makedoniju, koja je kandidat od 2005. godine, EU je u istom periodu namijenila oko 608 miliona eura bespovratnih sredstava.

Kosovo nije kandidat za članstvo u EU, a iz EU fondova je za projekte u toj zemlji namijenjeno oko 602 miliona eura.

Članstvo u EU je najbrže dobila Finska koja je ušla nakon tri godine pregovora, Španija je čekala 24 godine, a posljednji primjer je Hrvatska koja je devet godina nakon što je postala kandidatkinja postala punopravna članica u ljeto 2013. godine.