Šta nam je činiti da spasimo djecu?
Je li vrijeme za represivne mjere i mogu li one i u kojoj mjeri spriječiti nove tragedije?
“To što se događa ovih dana je nešto što tjera na razmišljanje sve nas na prostoru čitave regije.
Generalno se moramo pitati šta je uzrok takvih događanja, je li nešto pošlo kako ne treba, je li dio uzroka u postsocijalističkom sistemu, je li dio uzroka u praktičnoj vlasti, političkih elita načinu na koji oni shvataju demokratiju, je li uzrok u depresijama u kojima se nalazi sve veći broj ljudi iz raznih razloga zbog neimaštine i drugih stvari, je li uzrok u neselektivnom davanju dozvola za nošenje oružja, prije svega pištolja – ili je sve to zajedno”, govori akademik Slavo Kukić za portal UNA, komentarišući masovne zločine u Srbiji i dodaje:
“Lično kada bih sebi htio dati odgovor i sažeti ga – vjerovatno bih rekao da je uzrok u sistemu koji sve manje vodi brigu o čovjeku”, kaže Kukić.
Na pitanje da li mjere koje najavljuju vlasti u Srbiji i u Bosni i Hercegovini, mogu nešto da promijene po ovom pitanju kako se ovakve i slične stvari više ne bi dešavale, Kukić odgovara – ne vjerujem da će se time nešto promijeniti.
“Treba se promijeniti kompletan socijalni ambijent. Sve što ovaj prostor proživljava zadnjih 30 godina je unošenje neprirodnog u život ljudi u odnosu na ono što su oni kao prirodno doživljavali vijekovima.
Neophodna reafirmacija nekih vrijednosti koje su preko noći uništavane, reafirmacijama međusobnog uvažavanja, empatije za drugog i drugačijeg, da živimo u ambijentu socijalne pravde i jednakosti, to smo zaboravili i izgubili”, zaključuje Kukić.
Jedno je sigurno – vraćanje stvari u normalu je proces.
