Stanivuković: Ne treba se odricati Bosne i Hercegovine kao što neki rade

Draško Stanivuković, pobjednik na izborima za gradonačelnika Banjaluke, izjavio je da će imati adekvatan odgovor na prijetnje koje je uputio Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i lider Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Naime, Dodik je nakon izbora izjavio da neće podržati planirane investicije u Banjaluci.

Stanivuković, kao kandidat Partije demokratskog progresa (PDP), osvojio je 54,52 posto glasova. Ta partija međutim neće imati većinu odborničkih mjesta u Skupštini grada Banjaluke. No, Stanivuković će biti najmlađi gradonačelnik najvećeg grada u bh. entitetu Republici Srpskoj, ali i političar koji je prvi uzdrmao dvodecenijske vodeće pozicije Dodikovih snaga. Banjaluka po prvi put poslije 22 godine mogla bi dobiti gradonačelnika koji nije iz tih redova.

U razgovoru za RSE Stanivuković govori i o drugim pitanjima kao što su odnos prema genocidu u Srebrenici, saradnji sa Sarajevom i Beogradom, nerasvijetljenom slučaju smrti Davora Dragičevića, razlozima zbog kojih mu je zabranjen ulazak u Crnu Goru, fotografiji sa četničkim obilježjima.

Koje investicije Dodik dovodi u pitanje?

RSE: Milorad Dodik je dao izjavu koju su mnogi protumačili kao prijetnju. Koje su to investicije koje on može da uskrati Banjaluci?

Stanivuković: U prethodnom periodu Vlada RS je ovdje finansirala mnoge projekte, kao što su spajanje istočnog tranzita, određene kružne tokove, neke druge puteve, fasadu na Banskom dvoru, sufinansiranje grijanja. Ali, zašto sufinansira grijanje? Zato što je upravo njihova vlast zadužila toplanu 90 miliona i zbog takvog duga i pokradenog novca oni su dužni da sufinansiraju, kako bi to preduzeće opstalo, pa su poslije toga preduzeće u jednom segmentu privatizovali. Tako da ima dio projekata koji oni finansiraju, koji pomaže da se Banjaluka brže razvija.

RSE: Kako namjeravate da izađete iz te situacije? Kome se obratiti za podršku? Možda Beogradu koji je de facto najbliži Dodiku?

Stanivuković: Vidite šta je tu ključno. Ključna je činjenica da on to ne smije da uradi.

RSE: Zašto?

Stanivuković: 200.000 građana je u Banjaluci, s jedne strane. S druge strane pedeset i više hiljada ljudi, je izašlo na izbore i nije bilo za njihovu politiku. Glasalo je za mene. Žele promjene.

RSE: Moram odmah da vas prekinem. Njegova partija, opcija koju zastupa, i dalje ima većinu u većini skupština opština.

Stanivuković: Ali, pričamo u brojevima, to je 20.000 glasova, pričamo o Banjaluci. Zamislite kada Vi uskratite građanima grijanje, šta to znači za narod.

RSE: Ali, kako ćete se vi tome odupirati ako oni imaju većinu u većini skupština opština, uključujući i Banjaluku gde ćete vi vjerovatno biti gradonačelnik?

Stanivuković: Potrebno je puno vremena da narod politički opismenimo. Ovi izbori su pokazali da su u velikom procentu ljudi glasali za vladajuće stranke, na drugoj strani za mene. Ne razmišljajući upravo o ovome što se može desiti. Međutim, to možemo shvatiti i kao poruku da su ljudi htjeli da vlast vode određeni odbornici iz tih stranaka i ja kao gradonačelnik. To treba da se poštuje. Međutim, on (Dodik) neće ići u tom pravcu, ja sam u to potpuno uvjeren. U ovoj fazi, vidjeli ste, pozvao sam na politički razum, na razumijevanje, na toleranciju, na spuštanje tenzija. Želim da u ovoj fazi prevaziđemo bilo kakve političke prepirke. Ne želim kao gradonačelnik Banjaluke da političke prepirke utiču na razvoj grada i kvalitet života Banjalučana. Na tome ću raditi do maksimalne političke tolerancije, dok to ne pređe u neukus.

RSE: Koja vam je granica?

Stanivuković: Granica je kada bi krenuli to da implementiraju.

RSE: Šta onda, protesti?

Stanivuković: Imaću adekvatan politički odgovor, vjerujte. To sam do sada pokazao, da imam jasan odgovor da imam hrabrost i odlučnost. Moja će biti dužnost zaštititi Banjaluku i njene građane.

Besplatan prevoz za đake i penzionere

RSE: Milorad Dodik se osvrnuo zapravo na vašu izjavu da će đaci i penzioneri dobiti besplatan gradski prevoz. To ostaje?

Stanivuković: Tačno. Sve što smo rekli ostaje.

RSE: On je rekao da je to nemoguće. Možete li to iz budžeta da izvedete?

Stanivuković: Moje je da dokažem da je to moguće. Moje je da dokažem da to ne košta mnogo. I moje je da dokažem da imamo papire kako ćemo to uraditi. Mi smo već sa prevoznicima morali tajno, i tajno smo o tome razgovarali, jer svaki javan razgovor prije izbora sa njima je značio da će ih vlast satanizovati i jednostavno ekonomski uništiti. Mi stojimo iz svake riječi koju smo dali. Može se desiti da neko namjerno preko Skupštine bude htio da opstruiše. Pa, mi pronađemo modalitet, predložimo na Skupštinu, a neko kaže neće proći. E, nemojte onda kriviti mene. Mi ćemo pronaći modalitet. Mi ćemo sve uraditi što je Draško Stanivuković obećao. Ajmo da se vratimo na to.

‘Ne dijelim stavove sa Ivanom Pernarom’

RSE: Vjerovatno ćete biti najmlađi gradonačelnik Banjaluke. S kim ćete sarađivati, ne govorim samo na nivou Banjaluke. Zanimljivo bi bilo čuti sa kim ćete sarađivati na nivou regiona, pogotovo s obzirom na ono što smo gledali u proteklom periodu. Na primjer, da li je vaš saveznik Ivan Pernar, lider „Život zida“ u Hrvatskoj, koga možemo označiti kao nesistemsku opciju, anti EU, anti NATO opciju?

Stanivuković: Ivan i ja smo prijatelji, saborci, već četiri, pet godina. Imamo dobre relacije kao mladi ljudi. To uvijek ostaje.

RSE: Dijelite li političke stavove sa njim?

Stanivuković: Ne sve.

RSE: Šta dijelite? Odnos spram EU i NATO?

Stanivuković: Evropska unija je nešto što u ovom trenutku prema zemljama u kojima mi živimo nema alternativu. Mi živimo u Evropi, okruženi smo zemljama koje su u Evropskoj uniji. Smatram da mi kao zemlja treba da stvaramo vrstu saradnje sa svakom zemljom, pogotovo sa Evropskom unijom.

Ono što je Republika Srpska, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, davno mapirala jeste put ka Evropskoj uniji, određenim politikama koje su upravo tamo kakve mi sprovodimo ovdje u Banjaluci. Što se tiče saradnje, da vam kažem, ja imam odličnu saradnju sa gradonačelnicima Branderburške regije, sa mnogim organizacijama širom Evropske unije. Bio sam u mnogim posjetama Stockholmu.

Ja ću na tom putu da ostanem. Gradit ću političke mostove sa svim zvaničnim institucijama i gradovima, i sa Zagrebom, Beogradom, sa Ljubljanom, sa svakim gradom. To je moja dužnost. Praveći program za Banjaluku mi smo gledali pozitivne prakse svih gradova, kako iz regiona, tako i iz cijele Evrope. Dakle, na tom putu ostajem.

O saradnji sa Beogradom i Sarajevom

RSE: Beograd i Banjaluka imaju Povelju o bratimljenju…

Stanivuković: To ćemo nastaviti. Želim da to bude još čvršće i jače.

RSE: Da li je Povelja o bratimljenju, na primer, dolazi u obzir i sa Sarajevom?

Stanivuković: Nisam o tome razmišljao, ali kao mlad čovjek imao sam pitanje da li ću da posjetim novoizabrano rukovodstvo u Sarajevu. Ja smatram da su to isto mostovi koje treba da gradimo, da su to dobri odnosi koje treba da gradimo. Ja želim da posjetim Sarajevo, oni su uvijek rado viđeni gosti u Banjaluci. O konkretnim potezima treba da vidim sa svojim timom.

RSE: Znate li kako bi na nivou regiona pozitivno odjeknulo da vi izađete sa predlogom da Povelja o bratimljenju sa Sarajevom, kakvu imamo sa Beogradom, dolazi u obzir? Da li ste spremni da tako nešto izgovorite sada, na početku?

Stanivuković: Prvo da odgovorim sa ovog aspekta, ja sam spreman na saradnju na uzajamnu podršku da građani i Sarajeva i Banjaluke žive bolje i kvalitetnije. Oni šabloni koji su nametnuti da je neki grad neprijateljski, a drugi ovakav, ja iza toga ne stojim. I nisam za takvu politiku.

S druge strane, ovakvim važnim pitanjima koje ste spomenuli, ja sam mogao prije godinu dana, možda i mjesec dana, da kažem jedno, ali sada iza mene stoji tim. Stoje građani Banjaluke, preko pedeset posto ljudi koji su glasali, stoji čitava institucija i ne dajem pravo sebi, jer se borim upravo protiv jedne politike. A to je da pojedinac odlučuje o svemu. Dakle, ja ne mogu biti pojedinac koji će donijeti jednu takvu odluku.

RSE: Zašto? To bi bio politički i ljudski gest. Ne bi vam trebao referendum u Banjaluci da biste odlučili da uputite takav prijedlog Sarajevu.

Stanivuković: Biću vrlo jasan. Mostove prijateljske ćemo da gradimo, da se posjećujemo, da pružamo podršku, da radimo određene projekte, prvenstveno ekonomske, što je ključno – privreda i jednom i drugom gradu i u Bosni i Hercegovini.

O konkretizaciji nekih stvari ja mislim da se treba razraditi, treba vidjeti i razmišljanje novoizabranog rukovodstva u Sarajevu, i tim koji ćemo mi oformiti, budući načelnici gradskih uprava. Da se to desi, u smislu jasnih odluka, da vidimo šta to konkretno znači. Kao što se, vidite, ni odnosi između Beograda i Banjaluke nije nešto što smo dobili preko noći.

O narodu i populizmu

RSE: Ali su nesumnjivo intezivni. S obzirom da Vas vodeće snage u Republici Srpskoj dovode u poziciju nekoga ko je pod pritiskom, da li je vama u ovom trenutku logičnija, izvjesnija, primamljivija saradnja sa faktorima u Sarajevu, privrednicima, političarima, nego sa onima u Banjaluci?

Stanivuković: Gledajte, kod nas je specifičan kontekst i izbornog zakona, neke direktne političke saradnje, ali kažem ja imam prijateljske odnose. Moji stavovi su potpuno jasni. Volim svoj narod, rodoljub sam, patriota, iskazujem ljubav prema svakom drugom narodu. To sam hiljadu puta dokazao. Zbog jedne takve politike sam okarakterisan na razne načine, ali sam u svemu tome bio svoj.

RSE: Svi vole svoj narod, što na tome toliko insistirate? Ponavljanje tog stava, trenutno popularnim rječnikom, liči na populizam. Nećete naći nikoga ko će reći – ne volim svoj narod.

Stanivuković: Zato što mediji u Sarajevu jednu takvu afirmaciju nazivaju da je neko nacionalista. Dok s druge strane u Republici Srpskoj kada kažete „volim sve druge narode“ onda vam zvanična politika kaže „ti si izdajnik“. Tako da sam ja u jednom trenutku bio i nacionalista u negativnom smislu, i bio sam izdajnik isto u negativnom smislu. Prema tome ovdje je, na žalost, zatrovano političko podneblje i vjerujte da mentalno i duhovno nisam bio dovoljno jak, politička scena bi me odavno progutala.

Kako politička scena Sarajeva na koju sam se opekao zbog mnogih stvari za koje nisam odgovoran, tako i s druge strane poltička scena u Republici Srpskoj. Dakle, trebalo je mnogo snage da opstanete na površini, jer su me i jedni i drugi lažno karakterisali. Bukvalno, da nisam bio dovoljno istrajan mogli su upropastiti, a jesu već upropastili mnoge mlade ljude koji su imali najiskrenije namjere prema ovoj zemlji, prema svim ljudima i prema svim građanima.

Fotografija sa četničkim obilježjima

RSE: Dali ste im malo i vi materijala za to. Aludiram, na primjer, na fotografiju sa četničkim obilježjima zbog koje ste prozivani. Da budem precizan sa obilježjima četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata. Vi ste objasnili da je do te fotografije došlo slučajno, ali ipak sada ste na drugoj poziciji, u zemlji koja ima duboku nacionalnu podelu, da li biste bili spremni da se ogradite od te fotografije. Da kažete – to mi nije trebalo?

Stanivuković: Davno sam rekao svoj stav. To je dio istorije naroda kojem ja pripadam. S druge strane taj pokret je u datom trenutku historije bio prvi oslobodilački pokret protiv pokreta koji je sproveo najveće nedaće širom Evrope i svijeta, s jedne strane. S druge strane to je bila privatna fotografija, jer su meni mladići prišli da se fotografišemo, koja je zloupotrijebljena. Ja sam o tome rekao sve svoje stavove.

RSE: Ali, nije izgledalo kao da se opirete da budete na toj fotografiji. Ako smijem da primijetim izgledali ste dosta zadovoljni, nasmijani ste.

Stanivuković: Ja sam i sad nasmijan. I kad me napadaju ja sam nasmijan.

RSE: To je dakle stvar karaktera, ne ideološkog ubjeđenja?

Stanivuković: To je moj imidž s jedne strane. S druge strane šta Vam hoću reći. Ja idem do Sarajeva kroz jedan tunel koji se zove kako se zove, kroz ulicu koja se zove kako se zove i nikada to nisam komentarisao. Dok se iz Sarajeva vrlo često komentarišu nazivi u Republici Srpskoj. Ja smatram ako je neko spreman na kompromis, na život, na mogućnost da zajedno radimo, mora biti tolerantan.

RSE: Ali, kada govorimo ratu od pre dvije i po decenije, što je i dalje živo u svakodnevnici BiH, zločini koji su urađeni sa srpske strane su urađeni pod simbolima četničkog pokreta i četničke ideologije. Mislite li da je zbog toga značajno ograditi se od svakog povezivanja sa time?

Stanivuković: Meni je žao zbog svakog zločina koji je bio sa bilo koje strane, zbog svih žrtava. Moja porodica je u svim tim ratovima podnijela svoje žrtve. Žao mi je i spreman sam u tom smislu da kažem da bi volio da se tako nešto nije desilo.

Međutim, ja sam svoj život u većini proveo, opet ćete reći da je to politikanstvo i to je uredu, ali u 21. vijeku. Pobijedio sam u Banjaluci, svojom pojavom sam rekao, znam kako i na koji način je stradao moj stric. Ne krivim ni one koji su to uradili, jer je, na žalost, bio loš politički kontekst. Idem prema naprijed, gledam u budućnost.

RSE: Žao mi je, ali moram da pitam, stric vam je žrtva rata?

Stanivuković: Jeste. Ja nosim njegovo ime. Nastradao je na najgori mogući način. Ali ja ni jedan narod nisam okrivio, niti sam od bilo koga tražio da kaže „žao mi je“ i tako dalje. Ja sam to na svoj način oplakao i moja porodica to i danas radi, ali ja moram ići naprijed svjestan svega što je bilo. Nikada nisam insistirao da bilo koji drugi narod oplakuje moj narod. Bitno mi je da ja to znam i da to moj narod zna.

A razumijem i da drugi to ne razumiju, jer možda nisu svjesni cijele historije i konteksta. Treća stvar, kao različiti narodi različito gledamo političke i istorijske događaje u prošlosti. To je nešto potpuno normalno. I današnjicu gledamo na različite načine. Nemojte da tražimo jednoumlje i jednu istinu koju je nemoguće pronaći. Nažalost, nemoguće.

Da li će otići u Srebrenicu?

RSE: Ono što je moguće jeste da se svi slože da je žrtva neprikosnovena i da svi treba da odaju poštu enima žrtava. Da li ste vi u tom smislu razmišljali o tome da, kao vjerovatno budući gradonačelnik Banjaluke, budete prvi gradonačelnik tog grada koji će otići na komemoraciju u Srebrenicu?

Stanivuković: Vidjeću. Razmisliću o trenutku i možda baš kada budem htio otići baš kada je taj dan.

RSE: Da li je vaš odgovor – razmisliću da li ću 2021. otići u Srebrenicu?

Stanivuković: Razmisliću kada ću to učiniti. U kom trenutku.

RSE: To znači zavisi od politike, ne od osjećaja? Zašto ne reći – otići ću sutra u Srebrenicu da se poklonim žrtvama? Šta vas koči?

Stanivuković: Koči me to što ne želim da mi bilo koja stvar bude nametnuta na ovaj način kako mi Vi to govorite. Određene stvari ću uraditi kada ja budem osjećao da ja budem osjećao da to treba da uradim i kada budem smatrao da treba to da uradim, kad pronađem vrijeme da to uradim.

Prije toga ima puno mjesta na kojima je stradao moj narod koje još nisam stigao da obiđem. Ja ću o tome odlučivati i obavijestiti javnost. Ali, stvarno mi je žao, pogledajte kako to kod nas danas izgleda. Pored svih važnih političkih dešavanja ja i dalje idem u događaje prije 25 godina.

RSE: Pretpostavljam da vam je jasno zašto je tako. Posljedice rata su tako duboke…

Stanivuković: I moje su.

RSE: Sada ste na poziciji na kojoj morate računati i na takva pitanja, i to određuje vaše političko djelovanje.

Stanivuković: Tačno, moj odgovor na to pitanje je da ću ja odlučiti o tim potezima kada budem lično smatrao da trebam i kako budem osjećao, a ne kako mi neko nameće. Ono što sam rekao da mi je žao zbog svih žrtava, a ono što ja treba da uradim i što ću uraditi je da napravim Banjaluku gradom u kojem će svaki čovjek moći živjeti, bez obzira na bilo koju političku ili bilo koju drugu opredijeljenost. Mislim da je to nešto najveće što ja mogu da učinim.

Poruka povratnicima

RSE: Dolazite na čelo grada koji je u posljednjih 20 do 30 godina doživio nevjerovatne demografske promjene. 1991. godine, na primjer, u Banjaluci je bilo više od 28.000 Bošnjaka, po podacima iz 2013. ih je nešto iznad 7.000. Na koji način ćete podsticati povratak Bošnjaka, Hrvata u Banjaluku. Ljudi koji su tamo negdje zbog nasilnih demografskih promjena.

Stanivuković: U Banjaluci su svi dobrodošli. Mi ovdje imamo veliki problem i sa odlaskom i Srba. Demografske neprilike su svuda vidljive, ja ću se boriti za opstanak svakog čovjeka u Banjaluci, cijeloj Republici Srpskoj, što je moja dužnost bez obzira da li se neko zove ovako ili onako. To je moja dužnost.

Jednom političkom tolerantnošću. Banjaluka će biti prijateljski grad prema svakom čovjeku i mislim da tu ne treba praviti bilo koju diferencijaciju između bilo kog naroda, pa se sad treba boriti da dođu jedni ili drugi, a ne možda treći.

O genocidu

RSE: Ako govorimo o drugima, pretpostavljam da bi poruka ispunjena motivacijom da dođu, da prihvate poziv na pomirenje, bilo i to da se izrazite kao neko ko prihvata istinu o genocidu u Srebrenici.

Stanivuković: Rekao sam svoj stav o tome. Žao mi je zbog velikog zločina koji se tamo desio i zbog svake žrtve, svake majke i svakog čovjeka koji je tako stradao. Žao mi je i zbog svega onoga što se desilo i mom narodu i svim drugim narodima.

RSE: Ovdje imamo presudu međunarodnog suda koji priznaju sve države regije. Zašto je tu presudu teško prihvatiti? Plašite li se da bi se to odrazilo na vašu političku karijeru?

Stanivuković: Taj sud je svašta presudio. I zločince oslobodio, poštene osudio…

RSE: Govorimo o Međunarodnom sudu pravde, ne ulazimo u raspravu o Tribunalu za ratne zločine u Hagu. Već o sudu koji je zločin u Srebrenici okarakterisao kao genocid, time se bavio.

Stanivuković: Dobro, uredu. Ja sam svoj stav rekao. Žao mi je zbog zločina koji se desio u Srebrenici. Žao mi je zbog svih zločina koji su bili. Moji su stavovi po tom pitanju poznati, Vi ne razgovarate sa gospodinom Dodikom koji svoje stavove mijenja na dnevnoj bazi, ja sam iznio stavove, gledam u budućnost i moram priznati da mi je žao što ovoliko vremena trošimo na ove teme, da sam znao možda ne bih ni učestvovao u ovoj emisiji.

RSE: Nemojte tako.

Stanivuković: Tjerate me u prošlost.

Najmlađi gradonačelnik

RSE: Neizbježno je. Ali, evo vraćamo se u sadašnjost. Rođeni ste 1993., bićete najmlađi gradonačelnik Banjaluke, otkrite mi kakav je pogled vaše generacije na BiH, na entitet RS, složenost države?

Stanivuković: Danas sa pozicije nekog ko je, ipak, godinama u političkoj areni mogu reći, ovakva istrajavanja na nekim temama i nametanja na kojima vidim da i vi insistirate, je nešto što, ipak, jedan narod udaljava od drugog. Ono što sam ja proživio, a vrlo sam tolerantan u februaru, martu, aprilu, da nisam iskreno ono što jesam, a duhovno gledam da se osnažim, mentalno izdignem mogao bih reći da ne bih volio otići u Sarajevo.

RSE: Ali svašta ste preživeli i u Banjaluci, prije svega po pitanju protesta „Pravda za Davida“. Što biste bili bnesniji na Sarajevo nego na Banjaluku?

Stanivuković: Zato što me to vrijeđa. Ali, ja opet idem u Sarajevo. Rekao sam daću sto prilika, o stoprvoj ću razmisliti. Dakle, nametati stavove šta je u prošlosti bilo – ja poštujem da jedan narod historiju gleda tako. Neću osuditi bilo kog Bošnjaka ili Hrvata da neki dio historije mog naroda okarakteriše kako hoće. To je njegovo pravo i razumijem zašto to tako gleda, jer ne poznaje prilike. Neću u to da ulazim, jer smatramo to gubljenjem vremena. Da li vi smatrate da je meni kao Srbinu kada sam morao otići na aerodrom „Franjo Tuđman“ to bilo nešto najsjajnije u mom životu? Nije.

Otišao sam, nisam komentarisao, ne miješam se. Ako ćete širi kontekst baš, mogu da razumijem šta to znači hrvatskom narodu tamo. Budem li svoje stavove nametao njima, dobiću neprijatelje. To je jedina istina. Kada pitate šta je problem mladih ljudi, vidite kako Vi sada istrajavate na nekim stvarima prema meni, dobijate moju prirodnu emotivnu odbojnost. Nemojte mi nametati. Ja gledam u budućnost, volim svaki narod, poštujem sve što je bilo, različitosti, ja gradim budućnost.

Što se mene tiče kao gradonačelnika Banjaluke, kao mladića, čovjeka, moje poruke su potpuno jasne. Ja nit’ sam izdajnik, nit’ negativni nacionalista. Ja sam rodoljub, patriota, koji normalno na prvo mjesto stavlja svoj narod, voli sve druge narode. Ja sam altruista. Sutra u gradskoj upravi ako je neko stručan neću praviti razliku po nacionalnosti. To su za mene primitivne ljudske podjele.

Trg otvoren za ‘Pravdu za Davida’

RSE: Šta će te novo donijeti u slučaj Dragičevića, da li će se ponoviti protesti u Banjaluci?

Stanivuković: Trg je slobodan. Kao gradonačelnik ja ću proteste svakome dozvoliti. I sve što se tiče grada biće slobodno u službi čovjeka. Da li ćemo mi dozvoliti da se okupe na trgu, a policija doći, to je stvar MUP-a, ne moje nadležnosti. Sva vrata Banjaluke će prema svima biti otvorena, prema svakom demokratski iznesenom stavu. „Pravda za Davida“ je neko ko je dio promjena u Banjaluci. Tu činjenicu niko ne smije da ospori.

RSE: Kakvu saradnju očekujete sa načelnikom policije Banjaluke Milošem Brkićem?

Stanivuković: U onome što je u ingerencijama grada, svako ko nije radio svoj posao kako treba ima određenu odgovornost i imaće je. Svako ko je pošten i radio svoj posao kvalitetno imaće mogućnost da nastavi. O nekim stvarima ne mogu da tvrdim dok ne uđem u određene papire, odluke, da vidimo ko ih je potpisivao, ko je donosio odluku da se „Srce Davida“ sklanja. To ostaje u narednih mjesec, dva, tri da to izanaliziram.

Svako ko je odgovoran moraće da ima odgovornost za svu korupciju, kriminal. Oni koji su radili pošteno imaće svu slobodu. Mi im nećemo tražiti da se učlane u bilo koju stranku, a na konkursima za načelnika i druge pozicije moći će biti ljudi koji nisu nikada rekli p od politike, ali su zato bili stručnjaci u svojoj oblasti.

Zabrana ulaska u Crnu Goru

RSE: Hoćete li uskoro u Crnu Goru? Kada vam ističe zabrana?

Stanivuković: Jedva čekam da odem. Imao sam duboku namjeru da odem na sahranu mitropolita Amfilohija, ali mjere važe 365 dana od dana kada sam uhapšen, dakle do naredne godine do avgusta. Cijenim da će tamo vlada biti formirana, pa da će ta zabrana biti ukinuta. Tako da vjerujem da ću već početkom naredne godine moći da odem u posjetu, i to zvaničnu.

RSE: Dobar dio vašeg narativa i u ovom razgovoru je skoncentrisan na to da se distancirate od prošlosti, da je ostavimo po strani, a onda ste se našli usred protesta u Crnoj Gori koji baš ima snažan narativ vezan za nacionalizam.

Stanivuković: Gdje vi tu vidite nacionalizam?

RSE: Litije u Crnoj Gori, da ne ulazimo u razlog i borbu za obaranje Zakona o slobodi vjeroispovesti, jesu bili obilježeni snažnim znacima srpskog nacionalizma, razne zastave opet, razni simboli. Dakle kao neko ko se distancira od te vrste, kako objasniti vaše prisustvo? Je li to paradoks?

Stanivuković: Nije, to je jedina istina. Zamisliste, naprimjer, da neko u BiH, u Sarajevu, jedan čovjek, Bošnjak čuje da u nekoj drugoj zemlji hoće neko da njegovu vjersku zajednicu, džamije, hoće da oduzmu. Zamislite da ja osuđujem tog čovjeka koji je imao poriv da ode da učestvuje u mirnim okupljanjima da bi sačuvao svoje svetinje.

Pa, on brani svoju vjeru. Ovo je bilo pitanje vjere. Neko je htio duhovno biće pravoslavnog naroda i najvažnije svetinje, da uslovno rečeno, svu tu imovinu prepiše nekom i nečemu kome to ne pripada. To je nadnacionalno pitanje. To je suštinsko pitanje mog naroda, naše ideologije, onog što je biće naroda.

RSE: Ako je religija suština vaše političke ideologije kako biste sebe definisali kao političara? Onda ste vi?

Stanivuković: Pravoslavac.

RSE: To je ok. Ako prebacimo u politiku onda ste konzervativni ili desni političar? Kako biste definisali?

Stanivuković: Teško je mene staviti u definiciju. Ja nisam neko ko ima šablone i nisam neko, ili neko ko može da ide lijevo ili desno. Iz različitih političkih pravaca meni se sviđaju različite ideje.

Dakle, ja sam patriota, Srbin, pravoslavac, koji voli svoju zemlju, svoju otadžbinu, svoj grad, ali poštuje svakog drugog čovjeka i spreman je da radi na toleranciji, razumijevanju, zajedništvu. Spreman sam isto tako da, kao što je mitropolit Amfilohije, branio i kada su ljudi napadali džamije.

RSE: Nećemo ulaziti u biografiju Amfilohija, svega je tu bilo. Kada kažete da volite svoju zemlju, mislite na BiH?

Stanivuković: Volim Republiku Srpsku, a Bosna i Hercegovina je naša zemlja. BiH pripada i srpskom narodu.

I Bosna i Hercegovina neodvojive su od bića naroda kojem ja pripadam i kroz historiju to je bilo tako i ja smatram da politički i historijski, ako je neko osviješten, nije mudro i ne treba se odricati Bosne i Hercegovine što neki rade. Ja mislim da to nije ispravno. Jer BiH, kako pripada drugim narodima, tako je neodvojiva od naroda kome ja pripadam.