Stanković: Radnici žele da žive, a ne preživljavaju

Radnici u Republici Srpskoj, nažalost, još su daleko od toga da mogu da slave. Oni će se moći radovati onog trenutka kada od svog rada budu mogli pristojno da žive, odnosno kada ne budu razmišljali o svakoj marki koju zarade, na koji način će je utrošiti, kazao je u intervjuu “Glasu” predsjednik Saveza sindikata RS Goran Stanković povodom Prvog maja, Međunarodnog praznika rada.

– Radnici hoće da vide perspektivu u Republici Srpskoj, odnosno da nam Republika postane dobro mjesto za življenje te da se oni koji su otišli u inostranstvo vraćaju. To možemo postići samo ako poboljšamo standard radnika, povećamo plate, da one budu dostojanstvene. Tada će zaposleni moći da se raduju. Oni treba da budu ključni faktor i centar svih politika. Oko njih treba sve da se vrti – kazao je Stanković.

Naveo je da će domaći kadar i dalje odlaziti na inostrana tržišta, ako ne bude vraćeno povjerenje radnika da se u Republici Srpskoj može bolje živjeti.

Kako biste ocijenili trenutni položaj radnika u Republici Srpskoj u odnosu na prethodne godine?

STANKOVIĆ: Položaj radnika i dalje je težak, iako su napravljeni određeni pomaci. Početkom ove godine imali smo rast plata, prvenstveno najnižih, od deset do 11,5 procenata. Takođe uspostavili smo institucionalni dijalog sa Unijom poslodavaca. Sve je to još daleko od onoga što radnici u Republici Srpskoj žele. Oni žele da rade za dostojanstvenu, a ne najnižu platu, da imaju sigurno radno mjesto i da se njihova prava poštuju. Trenutno imamo niska i nedovoljna primanja u odnosu na troškove života, stalnu inflaciju, porast cijena osnovnih životnih namirnica, komunalija, nafte. Sve to dovoljno govori o tome koliki su izazovi pred radnicima i oni s pravom imaju osjećaj da njihov rad nije dovoljno vrednovan.

Koji su najveći problem sa kojima se radnici suočavaju?

STANKOVIĆ: Niske plate definitivno, jer radnici od svojih primanja ne mogu pristojno da žive. I dalje većina njih preživljava. Tu su i nesigurni uslovi rada, neadekvatna zaštita na radu, narušavanje zdravlja zaposlenih, svakodnevni rast troškova života, odlazak kadra. Osim toga, i dalje imamo značajan procenat rada na crno i sive ekonomije. Sve to govori da neke stvari moraju biti promijenjene, jer radnici ne žele da žive na ivici siromaštva. Oni hoće da rade i žive, a ne da preživljavaju.

Da li minimalna plata može obezbijediti dostajan život radnika i njihovih porodica?

STANKOVIĆ: Ne može. Najniža plata trenutno nije dovoljna radniku i njegovoj porodici da obezbijedi ni minimum egzistencije. Sindikalna potrošačka korpa za mart je iznosila 2.884 marke, a samo za prehranu je potrebno više od 1.300 KM. To sve govori da je to daleko od dostojanstvenog života i minimuma egzistencije. Prosječnu platu u Republici Srpskoj, koja iznosi 1.644 marke, ne može da dosegne više od dvije trećine zaposlenih. Posebno je težak položaj radnika u privredi, jer se prosječne plate kreću od 1.240 do 1.380 KM.

Koliko su poslodavci spremni da poštuju radnička prava i zakonske obaveze prema zaposlenima?

STANKOVIĆ: Postoje odgovorni poslodavci koji poštuju zakon i prava radnika, ali nažalost veliki je broj onih koji ta prava urušavaju i minimiziraju. Treba napomenuti da su radnici poslodavcima u prošloj godini donijeli dobit od 4,1 milijardu maraka. Sa druge strane često se suočavaju sa kršenjem osnovnih prava iz Zakona o radu, odnosno da su im plate neredovne, da imaju neuplaćeno zdravstveno i penziono osiguranje, kao i prekovremeni rad te kršenjem prava na godišnji odmor. Trpe i različite oblike pritisaka, uznemiravanja na radu, mobing, sagorijevaju na poslu, a pojedinim je narušeno i mentalno zdravlje. Nažalost, i u ovoj godini nastavljen je trend nepoštovanja propisa iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, jer imamo više od deset smrtnih slučajeva na radnom mjestu. Imamo i veliki broj teških povreda na radu i to sve dovoljno govori da postoje brojni problemi u primjeni zakona u praksi.

Kakvu ulogu Savez sindikata ima u zaštiti radnika u privatnom sektoru?

STANKOVIĆ: Savez sindikata ima ključnu ulogu u zaštiti prava radnika, posebno u privatnom sektoru, gdje su radnici još više izloženi većem pritisku i gdje je strah od gubitka posla izraženiji. Naš zadatak je da te radnike ohrabrimo, da se oni sindikalno organizuju i da im pružimo pravnu zaštitu, da vodimo pregovore sa poslodavcima i insistiramo na poštovanju zakona i kolektivnih ugovora. Gdje god imamo radnike organizovane u sindikat, ta prava se poštuju, a tamo gdje se ne poštuju, uz pomoć naše službe za besplatnu pravnu pomoć, ta prava ostvarimo i realizujemo za njih. Jednostavno, bez pomoći sindikata radnik je prepušten samom sebi i on ne može da obezbijedi ni minimum zakonskih mogućnosti da se poštuju njegova prava.

Da li očekujete konkretne mjere vlasti koje bi poboljšale standard radnika u narednom periodu?

STANKOVIĆ: Savez sindikata stalno pregovara s Vladom i Unijom poslodavaca s ciljem unapređenja položaja radnika. Sa Vladom potpisujemo memorandum o zajedničkim mjerama, gdje smo mnoge stvari popravili i unaprijedili. Prepoznali smo određene probleme. Prvenstveno se to odnosi na povećanje najniže plate te sektorskih plata u privredi, ali i kod budžetskih i fondovskih korisnika. Želimo da uredimo i niz drugih pitanja. Prvenstveno tu mislim na unapređenje oblasti zaštite i zdravlja na radu, uređenje rada nedjeljom, uvođenje preventivnih ljekarskih pregleda, pooštravanje kazni za nesavjesne poslodavce. Takođe, uvidjeli smo i da neka prava koja su propisane zakonom o radu radnici ne mogu da koriste. To je prije svega pravo radnika na regres u privredi, ali i u budžetskom sektoru, a koji je sastavni dio plate. Sve su to naše aktivnosti koje su usmjerene na poboljšanje položaja radnika u Srpskoj.

Koja je Vaša poruka radnicima povodom Prvog maja i šta sindikat planira u narednom periodu?

STANKOVIĆ: Radnici treba da ostanu jedinstveni, solidarni i da se sindikalno organizuju. Samo zajedno možemo da se izborimo za bolji položaj i bolje uslove radnika. Prvi maj nije samo praznik, nego je podsjetnik na našu borbu, jer nijedno pravo nije došlo samo od sebe. Za svako od tih prava smo se morali izboriti i ako ne budemo radili da ta prava koja imamo očuvamo, a zatim i unaprijedimo, položaj radnika neće biti promijenjen. Na nekim pravima moramo da radimo mjesecima, pa i godinama, i to je ona nezahvalna uloga sindikata.

Da li je ovaj praznik izgubio svoj izvorni smisao?

STANKOVIĆ: Nije. I dalje je važan u borbi za radnička prava. Možda je čak sad važniji nego ikad, jer u vremenu kada su radnička prava stalno pod pritiskom ovaj praznik nas podsjeća na prava radnika od kojih nijedno nije dato, nego smo se za svako izborili. To nam je i posjednik da našu borbu moramo nastaviti i dalje. Prava koja su propisana treba u punom kapacitetu da budu i poštovana, a ne da dolazimo u situacije da odlučuju pojedini poslodavci da li će ih primjenjivati ili ne. Tu je važna uloga kontrolnih organa, ali i pooštravanje kaznene politike.

PLATA OD 2.000 KM

Kako zaustaviti odliv radne snage?

STANKOVIĆ: Već godinama upozoravamo da se moramo uhvatiti u koštac sa odlaskom domaće radne snage. Više ne treba da pričamo o očuvanju radnih mjesta, nego domaće radne snage. Krajnje je vrijeme da se ovim pitanjem ozbiljno pozabavimo, jer ako ne uradimo nešto kada je riječ o unapređenju položaja radnika, taj trend biće nastavljen. Analize pokazuju i da bi radnici ostali na ovim područjima za platu od oko 2.000 maraka. Ako dođemo do tog broja, opašće i odliv naših radnika na inostrano tržište.