Stiže najteža zima u BiH? Stručnjaci upozoravaju na rast cijena i energetske pritiske
Bosna i Hercegovina ulazi u decembar s pitanjem kako ćemo kroz ovu zimu i šta nas čeka u januaru i februaru u domovima, na računima i na poslu. Energetska neizvjesnost, najave poskupljenja i slaba briga institucija sve više bude strah kod građana. O tome šta nas realno čeka i kako se pripremiti za zimu u emisiji “Novi dan” govorili su energetski stručnjak Nihad Harbaš i ekonomista Elvis Pivić.
Harbaš poručuje da je došlo vrijeme da se gleda na svaku marku i na najsitnije uštede energije. Kaže da i “mizerne” mjere spuštanje temperature za stepen, gašenje rasvjete, bolja izolacija mogu donijeti 5 do 10 posto uštede, što na godišnjem nivou znači oko 100 do 200 KM manje troškova. Podsjeća da su nakon ruske agresije na Ukrajinu cijene energije za privredu od 2022. do danas prosječno porasle i do 100 posto, dok građani često misle da se zbog pet maraka ne vrijedi truditi. Navodi i primjer hotela iz Beča koji je izolacijom ventila uštedio samo jedan posto energije, ali i to na kraju godine osjeti na računu: Evropljani su naučili da se gleda na male stvari, vrijeme je da naučimo i mi, prenosi Forbes.
Ekonomista Elvis Pivić podsjeća da su još početkom 2025. upozoravali na posljedice ekonomskih mjera, posebno oko minimalne plate. Kaže da je već tada bilo jasno da će povećanje minimalne plate izazvati stagnaciju zapošljavanja, rast inflacije i dodatno opterećenje privrede – i da se sve to i desilo. Dodaje da je Vlada Federacije BiH od privrede inkasirala dodatnih 600 do 800 miliona KM, ali se to nije pretvorilo u bolji život građana: ljudi jesu dobili više novca na račun, ali taj novac ne vrijedi isto, javne usluge nisu bolje, penzioni fondovi nisu stabilni, penzije nisu značajno porasle. “Ono što sigurno znamo imamo povećan broj zaposlenih u javnoj upravi. To je, izgleda, jedini ‘pozitivan’ parametar”, ironično kaže Pivić.
Govoreći o minimalnoj plati, Pivić naglašava da problem nije u samom minimalcu, nego u ogromnim nametima na platu. Podsjeća da je BiH treća u Evropi po visini poreza i doprinosa na platu – odmah iza Francuske i Italije. Ističe da zakoni uglavnom idu na štetu privatnog, a u korist javnog sektora, dok su javna preduzeća najveći poreski dužnici, iako privatni sektor stvara novu vrijednost i puni budžet. “U prevodu, ovdje neko kolje kravu radi kile mesa. Uništavamo onoga ko nas hrani”, poručuje Pivić.
Na pitanje hoće li biti problema sa snabdijevanjem strujom i plinom u januaru i februaru, Harbaš odgovara da velikih nestašica ne bi trebalo biti, osim ako ne dođe do nevremena, pucanja dalekovoda ili drugih ‘viših sila’. “Nećemo preko noći ostati bez struje. Elektrane se ne gase tek tako”, kaže on, ali upozorava da je BiH na dobrom putu da za koju godinu počne skupo uvoziti struju ako ne bude ozbiljnih ulaganja. Za sada se očekuje da će cijene struje i plina ostati uglavnom slične, osim ako na svjetskom nivou ne dođe do većih potresa na tržištu nafte i gasa.
Harbaš objašnjava da energetske kompanije guraju povećanje cijena jer im rastu troškovi poslovanja, pada profitabilnost i remeti se likvidnost, što vodi tzv. troškovnoj inflaciji. Ali upozorava da se lako upada u začarani krug: podignu se cijene, ljudi počnu štedjeti, padne potrošnja, pa se opet traži novo poskupljenje i inflacija se više ne može kontrolisati. Zato smatra da vlast mora jasno zaštititi socijalno najugroženije – porodice s više djece, penzionere i domaćinstva s malim primanjima. “Ne možemo imati istu cijenu struje za penzionera i za nekoga ko mjesečno zarađuje 5.000 KM. To društvo nije održivo”, poručuje Harbaš. Ističe da država treba da subvencionira energetske projekte građana od termoizolacije, solarnih panela, boljeg grijanja, do mjera koje smanjuju račune i zavisnost od uvoza.
Pivić smatra da se prave reforme neće desiti dok ne dođe smjena generacija u politici i upravi. Kaže da odluke danas donose uglavnom ljudi obrazovani u sistemu koji nije poznavao tržišnu ekonomiju, te da oni i dalje razmišljaju planski, iako živimo u tržišnom kapitalizmu. U privatnom sektoru plate su vezane za učinak i produktivnost, a u javnom za platni razred i diplomu, što, smatra on, stvara ogroman jaz i demotiviše ljude koji stvarno rade. Harbaš na kraju rezimira da još uvijek živimo u kapitalizmu, ponašajući se kao da je socijalizam. Prisjetio se i izjave jednog od najvećih bh. biznismena: “Šta očekujem od vlasti? Ništa. Samo da mi ne smeta.”
