Stručnjaci upozoravaju: Zlostavljanje djece u BiH je rašireno, a posljedice su teške i dugotrajne
Online nasilje, trauma i strah od prijave – najveći izazovi u zaštiti djece
Seksualno zlostavljanje djece u Bosni i Hercegovini ostaje duboko prisutan i izuzetno ozbiljan problem, a njegove posljedice mogu biti bolne i dugotrajne – upozorila je u razgovoru za Fenu psihologinja i programska radnica Udruženja „Nova generacija“ Ana Risović.
Naglasila je da je ključno da društvo reaguje na svaku sumnju i da djeca moraju imati sigurno okruženje u kojem će biti zaštićena i saslušana.
Risović objašnjava da se seksualnim zlostavljanjem smatra svaki neželjeni verbalni, neverbalni ili fizički kontakt seksualne prirode koji ponižava žrtvu ili narušava njeno dostojanstvo. „Seksualnim zlostavljanjem smatraju se neprimjerene poruke, slike, videa, komentari, pogledi i gestikulacije seksualnog sadržaja, kao i bilo koji oblik neželjenog dodira ili približavanja,“ kazala je.
Posebno upozorava na alarmantan porast online oblika nasilja poput ucjena eksplicitnim fotografijama, poznatih kao sextortion, te slučajeva u kojima se odrasli predstavljaju kao vršnjaci kako bi stekli povjerenje djeteta – oblik zlostavljanja poznat kao grooming. Statistički podaci dodatno potvrđuju razmjere problema: istraživanja UNICEF-a, OSCE-a i linije „Plavi telefon“ pokazuju stope seksualnog nasilja među najvišima u regiji.
Risović detaljno opisuje psihološke posljedice, naglašavajući da trauma može ostaviti duboke rane. „Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja duboke i dugotrajne posljedice,“ ističe, pojašnjavajući da djeca često razvijaju PTSP, anksiozne poremećaje, depresiju, napade panike i osjećaj krivice. Mnogi simptomi se manifestuju kroz ponašanje, crteže, igru ili fizičke tegobe poput nesanice i bolova u stomaku.
Prema njenim riječima, presudnu ulogu u oporavku ima reakcija odraslih. „Težina i trajanje posljedica uveliko zavisi od reakcije okoline,“ naglašava, dodajući da podrška, razumijevanje i zaštita povećavaju šansu za oporavak, dok negiranje i okrivljavanje dijete vode još većoj traumi.
Mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni zbog straha, manipulacija počinitelja, osjećaja srama, nedostatka podrške ili straha od osude sredine. „Najčešći razlog je strah, naročito kada je počinitelj osoba od povjerenja,“ navodi Risović.
Ističe da edukacija zajednice ima ključnu ulogu u prevenciji. Kada škole, roditelji, institucije i zdravstveni radnici imaju znanje o prepoznavanju znakova zlostavljanja, raste vjerovatnoća da će djeca dobiti pomoć na vrijeme. „Svaka sumnja treba da se shvati ozbiljno,“ poručuje.
Naglašava da seksualno nasilje nije nešto što se dešava „negdje daleko“, nego realnost koja zahtijeva odgovornost cijelog društva. „Nijedno dijete ne zaslužuje nasilje. Svako dijete ima pravo na sigurno, bezbrižno i dostojanstveno odrastanje,“ ističe Risović.
Podsjetila je i na dostupne resurse podrške, među kojima je besplatna i anonimna linija „Plavi telefon“, dostupna na broju 080 05 03 05 ili putem online chata.
