Sud BiH otrio strategiju odbrane: Kako su oborene tvrdnje Dodikovih advokata
Zašto Ustavni sud i Evropski sud ne dovode u pitanje legitimitet Schmidta
Sud Bosne i Hercegovine donio je presudu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Sutkinja Sena Uzunović, u obrazloženju presude, osvrnula se na ključne tvrdnje koje je odbrana iznosila tokom postupka, ocijenivši ih neosnovanim.
Prva tvrdnja odbrane: Schmidt nema legitimitet
Odbrana je tvrdila da “Christian Schmidt nije legalno imenovan za visokog predstavnika i samim tim nema ovlasti da donosi zakone u BiH”. Također su tvrdili da mu Aneks 10 Dejtonskog sporazuma ne daje pravo na nametanje zakona.
Sutkinja Uzunović je odbacila ovu tvrdnju, naglasivši da su “Ustavni sud BiH i Evropski sud za ljudska prava već donijeli odluke koje potvrđuju legitimitet visokog predstavnika”.
“Odgovore na ova pravna pitanja dao je Ustavni sud BiH kroz nekoliko presuda koje su konačne i obavezujuće, kao i Evropski sud za ljudska prava u predmetima poput Berić i drugi, te Sejdić-Finci. U predmetu U-9/22, Ustavni sud je jasno naveo da ovlasti visokog predstavnika proizilaze iz Aneksa 10 Dejtona, rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije”, objasnila je Uzunović.
Dodatno, Evropski sud za ljudska prava u presudi Berić i drugi protiv BiH naglašava da je međunarodna zajednica Schmidtovu funkciju priznala u skladu s odlukama Ujedinjenih nacija.
Druga tvrdnja odbrane: Nema izvornog Dejtonskog sporazuma
Odbrana je isticala da Tužilaštvo nije predočilo originalni Dejtonski sporazum, već samo verzije sa parafima koje se nalaze na stranicama UN-a i OHR-a.
Sud je ovu tvrdnju odbio, pozivajući se na Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, koju je BiH sukcesijom preuzela. “Član 10b Konvencije jasno propisuje da je paraf predstavnika ugovorne strane dovoljan za potvrdu vjerodostojnosti ugovora”, precizirala je Uzunović.
Treća tvrdnja odbrane: Zakoni nisu stupili na snagu
Odbrana je tvrdila da zakoni koje je donio visoki predstavnik nisu mogli stupiti na snagu jer nisu objavljeni u Službenom glasniku BiH.
Međutim, sud je pojasnio da obaveza objave u Službenom glasniku važi samo za zakone koje donosi Parlamentarna skupština BiH. “Visoki predstavnik nije dužan objavljivati svoje odluke u Službenom glasniku, već je to samo preporuka”, istaknula je Uzunović.
Također je dodala da je Schmidt zakone objavio na službenoj stranici OHR-a, što je bilo dovoljno za njihovo stupanje na snagu.
Četvrta tvrdnja odbrane: Dodik je morao potpisati ukaze
Odbrana se pozvala na član 80, stav 4 Ustava RS-a, tvrdeći da je Dodik bio dužan potpisati ukaze o objavi zakona u Službenom glasniku RS-a.
Sutkinja Uzunović je razjasnila da ta odredba obavezuje predsjednika RS-a da potpiše zakon samo ako je Narodna skupština RS-a isti zakon usvojila drugi put.
“Član 80, stav 4 propisuje da predsjednik RS-a može zakon vratiti NSRS-u na ponovno odlučivanje. On je dužan proglasiti samo one zakone koje Skupština usvoji ponovo. Dakle, Dodik nije morao potpisati ukaz, već je to učinio svjesno i namjerno”, pojasnila je Uzunović.
Na osnovu svih predočenih dokaza, Sud BiH je zaključio da je Dodik svjesno prekršio zakon i donio prvostepenu presudu protiv njega.
